Nijedni izbori u Hrvatskoj od 90-ih do danas nisu bili legalni!

Borna Filic/PIXSELL

Od 90-tih godina do danas birački popisi koje vodi Ministarstvo uprave bilježe od preko 90.000 do 300.000 birača više nego punoljetnih građana s pravom glasa. istovremeno ne postoji koordinacija biračkih popisa s popisom stanovništva koje vidi Državni zavod za statistiku, nego svaka institucija vodi svoju evidenciju.

Zadnjeg dana predizborne kampanje za lokalne izbore, u petak 19. svibnja ove godine, u Zagrebu je održana promocija knjige pod naslovom: Nelegalni izbori – nelegitimna vlast, urednika Darka Petričića. U knjizi je napravljen presjek kroz sve nepravilnosti na svim hrvatskim izborima i referendumima koji su održani od 90-tih godine do danas. Rezultati ove analize su porazni po hrvatsku demokraciju i oni u potpunosti potvrđuju sumnje javnosti da se hrvatski izbori ne provode na korektan, zakonit i transparentan način. Ni posljednji lokalni izbori nisu bili regularni jer se ponavljaju propusti koji su uočeni na svim dosadašnjim izborima, a Državno izborno povjerenstvo nema interesa za bilo kakve promjene ni modernizaciju izbornog postupka, zbog čaga na svakim novim izborima sve manje birača izlazi na izbore, što je potpuno razumljivo i opravdano.

Mračna strana politike

Na promociji knjige, ugledni liječnik i aktivni političar u 90-tim godinama, dr. Damir Buković govorio je o nemoralnim, protuzakonitim, financijskim ponudama koje je tadašnji HSS dobivao od HDZ-a kako bi se riješila pat-pozicija u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Ponuda da bi HSS prešao na stranu HDZ-a u Gradu Zagrebu, tada je dostigla iznos od 2 milijuna maraka, a takva praksa trajno je prisutna u hrvatskim političkim trgovinama.

Kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Ivan Valek, govorio je o svojim iskustvima prilikom prikupljanja potpisa za kandidaturu, kada mu na kraju DIP nije uvažio prikupljene potpise. Odbio je njegovu kandidaturu bez ikakvog obrazloženja i bez mogućnosti ispravljanja eventualnih pogrešaka. Zbog toga se Valek zalaže za okupljanje svih oštećenih stranaka kako se ne bi priznali rezultati izbora i kako bi DIP konačno uvažio zahtjeve političkih stranaka za transparentnost i izbornog postupka.

Aktivist riječkog Pokreta otpora – Radovan Smokvina, govorio je o izbornoj praksi i neposrednoj demokraciji u Švicarskoj u kojoj se o svim bitnim političkim pitanjima odluke donose na referendumu, a glasa se dopisnim putem bez fizičkog izlaska na biračka mjesta.



Poznati politolog, sveučilišni profesor, dr. Anđelko Milardović, govorio je o svom sukobu s autorima postojećeg izbornih zakona, koji su neposredno odgovorni za rastuće nepovjerenje građana u izbore, a posljedično ni u državne institucije. Ovakvim izbornim zakonima i pravilima, u Hrvatskoj se provodi simulirana demokracija koja omogućava postojećoj političkoj oligarhiji trajni ostanak na vlasti. Prema ovakvim izbornim principima, izbori bi se mogli održavati svaki mjesec, a da se ništa bitnije u politici ne bi promijenilo, naglasio je Milardović. Njegov prijedlog je da se trajanje profesionalnog političkog mandata u predstavničkim tijelima (saboru, skupštinama…) ograniči na trajanje prema modelu 2 x 4 godine, dakle dva mandata do maksimalno 8 godina, prema principu mandata za predsjednika RH. Tako bi se onemogućilo staranje političkih klanova u visokoj politici, a ubrzala bi se rotacija novih, svježih, političkih kadrova. Takav model trebao bi se primijeniti i na druge, nepolitičke, institucije. Milardović je naglasio kako će se maksimalno aktivno zalagati da se promijeni postojeći izborni zakon i da od toga neće odustati.

Ovakvi izbori nemaju smisla

U knjizi se navodi da, s obzirom na devijacije u ponašanju pojedinih saborskih zastupnika, utjecaja brojnih lobija na saborske zastupnike prilikom donošenja pojedinih zakona kao i pogodovanje pojedincima i pojedinim institucija u zakonskim rješenjima, opravdano se u javnosti javlja sumnja u etično i moralno djelovanje profesionalnih političara u Saboru.

Već duže vrije ne postoje mješovite, višestranačke komisije, odnosno kontrolno tijelo koje bi nadziralo provedbu izbora, prebrojavanje glasova i obradu podataka. Nadzor nad procesom izbora trebao bi biti omogućen svakom pojedincu, udruzi ili stranci koja na vrijeme prijavi namjeru kontrole izbornog procesa. GONG i Etičko povjerenstvo za izbore do sada su se pokazali nedosljedni i nekompetentni. Dosadašnji izborni zakon omogućavao je skoro 30 godina rotaciju dvije najveće političke stranke na vlasti, a za to vrijeme blokirane su bilo kakve ozbiljnije političke, gospodarske, socijalne ili pravosudne reforme.

Provođenje izbora i referenduma prema postojećim pravilima i postojećoj praksi nema nikakvog smisla jer izlaskom na izbore građani daju legitimitet osobama koje se za svoje mandate trebaju zahvaliti izbornim prijevarama i namještenim rezultatima. Zbog toga je jedinio rješenje bojkotirati izbore dok se ne prihvate prijedlozi koji bi onemogućavali namještanje izbora. Usvajanjem ovih prijedloga za poštene izbore, Hrvatska bi se mogla približiti krugu civiliziranih i demokratskih zemalja kojima upravljaju vlade kojima su na prvom mjestu nacionalni, a ne stranački i privatni interesi, zaključuje se u knjizi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI