NASTAVAK VELIKOSRPSKOG DIVLJANJA KAKO BI SAKRIO KONAČNI GUBITAK KOSOVA: Napadi na Hrvatsku služe mu samo da odvrati pozornost domaće javnosti

Foto: Guliver Images

U Jasenovac u privatnom aranžmanu, ideja je to na koju je nedavno došao srpski predsjednik Aleksandar Vučić, ali i ideja koja je spriječena prije nego što se provela u djelo. Jasno je da Vučić na čelo Srbije nije pao s kruške i da on diplomaciju i diplomatska načela ima u malom prstu pa je i njemu samome bilo jasno da u Hrvatsku neće moći ušetati tek tako bez visokih sigurnosnih standarda. A kada je već zaustavljen pri ulasku u našu zemlju, Vučić se na obračunima s hrvatskim političarima nije zaustavio, stoga je tamošnje tužiteljstvo nakon podizanja optužnica protiv hrvatskih vojnih pilota za Oluju obračune s hrvatskim političkim vrhom nastavilo podizanjem optužnica protiv hrvatskih generala. Taj srpski igrokaz u kojemu uz tamošnjeg predsjednika sudjeluje i premijerka Ana Brnabić mogao bi se nazvati provokacijom i jeftinom demagogijom, no gledano iz perspektive političkog marketinga, moglo bi se isto tako reći da srpski političari, izazivajući tenzije u regiji i napadajući Hrvatsku, skreću pozornost svoje javnosti s gorućih tema koje pritišću njihovu zemlju, a koje se u srpskim medijima spominju prilično stidljivo jer u Srbiji sloboda medija postoji samo na papiru. 

 

Kontrola medija

Većina vodećih medijskih kuća pod Vučićevom je šapom, a on se u njima predstavlja kao voljeni i brižni predsjednik koji ratuje protiv nekih tamo ustaša iz Plenkovićeve Vlade, koja je miljama daleko od toga i u kojoj na poziciji potpredsjednice Vlade sjedi mlada SDSS-ovka Anja Šimpraga, učenica Milorada Pupovca. On istodobno, vrlo vjerojatno po instrukcijama iz Beograda, ovdje u našoj zemlji, umjesto smirivanju strasti, pridonosi novim podjelama od kojih koristi nemaju ni Hrvati ni Srbi, koji se baš poput ostatka Europe i u svojoj zemlji muče s rastom cijena hrane i energenata. Nije srpski problem samo globalna kriza s kojom se suočava cijeli svijet, Vučića pritišću i izaslanici SAD-a i Europske unije kako bi se pokušale izbjeći tenzije i nasilje na Kosovu, dok paralelno s time kosovski premijer šalje poruke da je spreman srpskom kolegi pružiti ruko ako Srbija pristane ubuduće se odreći graničnih kontrola. Cilj je Washingtona i Bruxellesa spriječiti nove napetosti između Beograda i Prištine, ali kako zasad stvari stoje, dvije zavađene strane nisu ni blizu dogovora i rješenja, što je uostalom potvrdio i Vučić rekavši da je samo pitanje trenutka kada će doći do veće krize. Tomu je dodao da pomaka u dijalogu neće biti ako Kosovo ne počne ispunjavati obavezu iz Briselskog sporazuma iz 2013. godine o formiranju Zajednica srpskih općina. “Oni 1. rujna počinju mijenjati tablice, a rok im je dva mjeseca. Možete zamisliti kakve će tenzije biti u ta dva mjeseca”, izjavio je Vučić u Osečini u zapadnoj Srbiji, gdje je sudjelovao na otvaranju Sajma šljiva. Srpski predsjednik ne vjeruje da će s Prištinom, kad je riječ o problemu s registarskim tablicama, biti pomaka, no rekao je da se nada rješenju problema s dokumentima. 

 



Mira nema

Naime, kosovska vlada najavila je da će poslije jednomjesečne odgode pod pritiskom Sjedinjenih Država s prvim danom rujna početi primjenjivati odluku o preregistraciji kosovskih vozila sa srpskim tablicama i izdavanju srpskim državljanima ulazno-izlaznog dokumenta kao recipročne mjere koju srpska strana primjenjuje za građane Kosova. “U mnogim slučajevima postoji ozbiljna zabrinutost za Srbe na Kosovu, postoji ozbiljan problem u povjerenju”, izjavio je pak američki izaslanik Gabriel Escobar nakon razgovora koje je u Prištini odradio s kosovskim Srbima, a potom i s Vučićem, dok se paralelno s time kosovski premijer Albin Kurti oglasio u intervjuu što ga je dao njemačkom dnevniku Die Welt u kojem je objasnio da nerede koji su krajem srpnja izbili zbog novih mjera nije izazvala srpska manjina sa sjevera Kosova, nego organizirani kriminal i oligarsi koji su na platnom popisu Srbije i koji na sastancima u Beogradu dobivaju instrukcije što trebaju izvesti na Kosovu. Na Kosovu, dakle, ozbiljno vrije, a to je tek jedan od unutarnjih problema s kojima se susreće Srbija pod vodstvom Aleksandra Vučića koji po starom i uhodanom modelu kroz rat s Hrvatima i hrvatskim političarima fokus srpske javnosti nastoji maknuti s Kosova. To što Vučić u Srbiji donekle uspijeva skrenuti pozornost svojih građana s ove goruće teme, za poziciju njegove zemlje nije dovoljno ni zadovoljavajuće. Od početka ruske invazije na Ukrajinu srpski predsjednik nastoji sjediti na dvije stolice i balansirati između Bruxellesa i Moskve, no to mu u posljednje vrijeme sve teže polazi za rukom, pritisak Putinovih suradnika, odnosno ruske strane,  ogroman je te oni od Vučića zahtijevaju da se napokon opredijeli i odluči na koju će se stranu svrstati. Odgovor na to teško pitanje srpski predsjednik još ne zna, što je razvidno i iz teksta koji je nedavno objavio New York Times u kojem su se zapitali koristi li Rusija Srbiju za izazivanje sukoba među zemljama bivše Jugoslavije kako bi skrenula pozornost NATO-saveza s rata u Ukrajini. 

 

Kriza na Kosovu

Odbijanje Srbije da Rusima uvede sankcije dalo je povod za kritiku onima koji misle da Vučić radi u korist Kremlja, piše se u ovom uglednom mediju, u kojem podsjećaju i na spomenutu krizu na Kosovu uz napomenu da je u toj situaciji Rusija dala potporu Srbiji. “Rusija zahtjeve Kosova smatra neutemeljenima i podržava Beograd. Apsolutno podržavamo Srbiju. Mi smo uz kosovske Srbe, smatramo da su to apsolutno nerazumni zahtjevi”, izjavio je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov govoreći o odluci kosovske vlade da uvede zabranu ulaska na Kosovo s dokumentima Srbije. Nije, doduše, prijateljstvo između Rusije i Srbije naglašeno samo kroz ovu potporu, ono je vidljivo na svim razinama i u svim sferama, pa i u sportu. Tako je nedavno Crvena zvezda kupila ruskog nogometaša Jegora Pruceva, a taj transfer predstavljen je kao još jedna potvrda rusko-srpskog prijateljstva. Iako je povijest rusko-srpskog prijateljstva duga, kada se govori o današnjim vremenima, oni dobro upućeni u politički život Srbije svjedoče da su oni s Rusima posebice povezani posljednjih desetak godina, otkako Srbijom upravlja Vučić, od tada je ujedno pojačan ruski interes za zbivanja “na ovim prostorima”. Napad Rusije na Ukrajinu probudio je stare težnje srpskih nacionalista koji očekuju promjenu granica Srbije, a izgleda da Srbi doista prate ruske metode pa tako poput njih koji negiraju ukrajinsku državu Srbi negiraju identitet Crne Gore, žive u uvjerenju da će se Bosna i Hercegovina kad-tad raspasti i poručuju kako je Kosovo dio njihove zemlje. Slično vjerojatno razmišlja i Vučić, no s druge strane na njemu je veliki pritisak jer premda ostavlja dojam da ga nije briga za Europsku uniju, njegova neodlučnost u slučaju ruskog rata u Ukrajini jasan je znak da to baš i nije tako. Više je puta Vučić progovarao o europskom putu svoje zemlje, baš kao što je ovih dana nakon optužnica protiv hrvatskih pilota predsjednik Sabora Gordan Jandroković najavio moguću blokadu tog srpskog puta. 

 

Lavina reakcija

Te su Jandrokovićeve riječi izazvale lavinu reakcija u susjednoj zemlji, a naš predsjednik Sabora zbog njih se uvukao u sukob s Brnabić, međutim, nije Srbiji jedina prepreka pri ulasku u Europsku uniju Hrvatska, blokirati ih može i Slovenija, čiji predsjednik Borut Pahor otvoreno šalje poruke o miru i stabilnosti u regiji navodeći Srbiju kao faktor koji takvu situaciju remeti. Ako Srbija u pogledu ruskog rata uskoro ne zauzme jasan stav, blokadu ulaska u Europsku uniju može očekivati i od baltičkih zemalja koje su danas najveći neprijatelj Rusije, o čemu je svojedobno progovarao Mihail Kasjanov, vođa ruske oporbe koji se još 2008. okrenuo protiv Putina, kada mu je kao suparničkom kandidatu u predsjedničkim izborima bilo onemogućeno sudjelovanje iz političkih razloga. “Ako padne Ukrajina, baltičke zemlje su sljedeće na redu”, poručio je Kasjanov pa je i iz tih njegovih riječi prilično jasan otpor baltičkih zemalja prema ruskom predsjedniku, a time i prema neodlučnom srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću čija provokativna politika s Plenkovićem ne pada na plodno tlo. Ranijih godina, kada su Hrvatskom rukovodili kadrovi koji nisu dorasli Plenkovićevim diplomatskim manirama, Vučiću je bilo lako zavaditi i vladati, Plenković, međutim, u rukavicama, a opet prilično čvrsto dočekuje napade s one strane Dunava, gradeći i na njima vlastiti europski imidž i ulogu vodećeg stabilizatora u regiji. S takvim suigračem s ove strane, i uz more drugih problema s kojima se susreće u svojoj zemlji, Vučiću doista ne preostaje ništa drugo nego pucati u prazno, što je u konačnici odlika bespomoćnih i bezidejnih političara koji se bliže svojem kraju.  

Facebook Comments

Loading...
DIJELI