Nakon Tuđmana vrh HDZ-a nikada iskreno nije želio svoga čovjeka na Pantovčaku!

CROPIX

Andrej Plenković i Zoran Milanović sastali su se u protekla tri ljetna mjeseca najmanje tri puta. Nasamo, oči u oči. Do mjesta sastanka tek bi ih dopratilo osiguranje i odmah se diskretno povuklo, a dvojica starih kolega, obojica svršeni pravnici, Milanović (52) četiri godine stariji, koji su političku i diplomatsku abecedu svladavali na Zrinjevcu, u Ministarstvu vanjskih poslova, pa onda i, jedan kraće, drugi duže, u briselskim uredima – ukratko dijelili su sličan životni i karijerni put, dolaze iz sličnog svjetonazorskog okruženja, te su obojica dosegli identične političke vrhunce, najprije ovladavši svojim strankama te, naposljetku, premijerskom palicom – ostali bi ‘divaniti’ bez vječnog puhanja u vrat više ili manje važnih pobočnika što ih prate u stopu.

Svakako da je puno zajedničkih tema koje bi mogli otvoriti gotovo pa vršnjaci,  „generacija Milene“,  no nekako nismo skloni vjerovati da bi vruće ljetne dane kratili u skrovitim kutcima kako bi prebirali po obiteljskim prilikama ili studentskim uspomenama. Bivšeg i sadašnjeg premijera za isti stol, u atmosferi teške konspiracije, posjeo je, a što drugo, nego – goli interes. I jedan i drugi očigledno smatraju da će svoje ciljeve lakše doseći djeluju li zajedno, a ne jedan protiv drugoga, kako bi im to nalagala  logika suprotstavljenoga političkog spektra kojemu pripadaju ili bolje rečeno kojega predstavljaju. Ne jednom se, uostalom, moglo čuti kako je Milanović svojim stavovima i ophođenjem bliži HDZ-u nego što će to Plenković ikad biti.

Šeksova politička kuhinja

U ovoj je priči puno bitnije od svjetonazora kojeg dijele, zašto premijer, osim u protokolarnoj nuždi, ne zasjedne oči u oči s Kolindom Grabar Kitarović, koju je nedavno, 18. lipnja, na proslavi 30. obljetnice HDZ-a, strastveno zazvao da se ponovno kandidira za hrvatsku predsjednicu, koja će u njemu i u stranci imati svu moguću podršku. E, sad, valjda Andrej Plenković ima neko objašnjene kakvu podršku iskazuje aktualnoj predsjednici sastajući se u tajnosti s njezinim protukandidatom na skorim izborima, Zoranom Milanovićem!

Naš je tjednik i portal dnevno.hr pisao još sredinom lipnja, prije nego će Plenković s govornice u Lisinskom grlato pozvati Grabar Kitarović da objavi predsjedničku kandidaturu, da premijer zapravo minira gospođu Kitarović te da se njegov najbliži suradnik, točnije HDZ-ov doajen Vladimir Šeks u strogoj diskreciji sastaje sa Zoranom Milanovićem.



Neki ljudi bliski Plenkoviću rekli su tada za naš tjednik da premijeru nipošto ne ide na ruku pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, nego da bi mu puno više odgovarala pobjeda Zorana Milanovića.

”Nakon predsjedničkih izbora, na redu su parlamentarni, a ako premijer odluči ostati u Hrvatskoj, njemu pobjeda Grabar Kitarović neće biti od koristi. Naime, ona će tada ući u drugi mandat, koji je ujedno i njezin posljednji mandat na čelu države. To joj otvara veliki prostor za napade na njega i nije nemoguće da si Grabar Kitarović na taj način izgradi poziciju za nastavak karijere. Ona je ambiciozna i nezasitna, uspješna žena. Nije tajna da joj je privlačna fotelja predsjednice HDZ-a, a kada okonča dva mandata na čelu države, mogla bi to pokušati i realizirati, a napadi na Plenkovića poslužili bi joj kao izvrsna odskočna daska“, objasnio nam je jedan od ljudi bliskih premijeru.

Karamarkove seksističke pričice

Možda na tragu toga objašnjenja treba sagledati i tajne sastanke Plenkovića i Milanovića na kojima su ulozi golemi – njihova politička budućnost. Kada su žetoni na karijernoj ploči tako veliki, onda u toj igri nema mjesta vjerodostojnosti, moralu i lojalnosti. Kolindi Grabar Kitarović ne bi bilo prvi puta da je „izda“ formalno najjači saveznik – predsjednik stranke. U njezinoj prvoj predsjedničkoj kampanji, prije pet godina, leđa joj je kriomice okrenuo Tomislav Karamarko, tadašnji predsjednik HDZ-a.

„Sam Bog zna kako je Karamarko postao desničar, on uistinu po svemu više pripada lijevom spektru. I prije početka predsjedničke kampanje, Karamarko je tijekom 2014. cijelo vrijeme kontaktirao s tadašnjim predsjednikom i kasnijim predsjedničkim kandidatom Ivom Josipovićem, a svaka se tri tjedna sastajao s njim, ja sam čak uvjeren da je na izborom listiću i zaokružio Josipovića“, kaže nam naš izvor, u to doba vrlo aktivan u HDZ-u, inače jedan od članova Karamarkova užeg muškog društva u kojem je tadašnji šef stranke često uživao u seksističkim pričama i pričicama.

„On nikako nije htio Kolindu. On je htio za predsjedničkoga kandidata Ivicu Vrkića iz Osijeka, a pristao je na Grabar Kitarović pod pritiskom stranke. Ne znam zašto mu Kolinda nikako nije odgovarala. Možda zato jer je svjetska žena, govori strane jezike i snalazi se kao riba u vodi gdje god ju staviš. Jednom je, na inzistiranje našeg kružoka: ,Pa dobro, šefe, zašto ste tako izrazito protiv Kolinde’, on ispalio bez da trepne: ,Ne želim da mi netko je.. predsjednika!’ Ostali smo, blago rečeno, zgroženi. Ako analizirate Karamarkov usklik u pobjedničkoj izbornoj noći ‘Imamo Predsjednicu!’, nije to krik oduševljenja. Osobno, znam da je bio izbezumljen kad je ona pobijedila“, govori nam naš izvor.

Kosoricu minirali i bojkotirali lokalni ogranci

Kuje li Plenković doista tajno savezništvo s Milanovićem, Kolindi Grabar Kitarović neće biti prvi puta da je predsjednik stranke podržava s figom u džepu. A kako to izgleda u praksi?

„Jednostavno se neće angažirati u kampanji, kao ni Kramarko prije pet godina, ali tada su za Kolindu vukli Milijan Brkić i cijela stranka jer je ona tada uistinu bila kvalitetan kandidat, pustimo sada što je ili nije učinila u svome mandatu. Kako je Plenković (ne) podržava može se iščitati iz mnogo čega. Recimo, nikada se nije ogradio od Šeksovih spekulacija da postoje neki kompromitirajući materijali o Kolindi. Pa joj je javno zamjerio intervju desničarskom Hrvatskom tjedniku, a on sam bio je u svojoj kampanji 2016. na dnevnoj bazi u kontaktu s Velimirom Bujancem. Pa joj je, koliko znam, odobrio tri milijuna kuna za kampanju, što ne da je premalo, nego je puno premalo, pa stranka joj je u prošloj kampanji u startu dala pet milijuna kuna. A kako se preparira članstvo na terenu, to se zna, HDZ u tome ima dugogodišnje iskustvo. Namire se interesi županijskih i lokalnih čelnika, a to može samo onaj koji drži kasu, pa im se posveti dužna pažnja, a oni znaju što im je činiti zauzvrat“, kaže nam naš sugovornik.

I bivša premijerka Jadranka Kosor, koju je tada neupitni Ivo Sanader predložio da u ime HDZ-a bude predsjednička kandidatkinja na izborima 2005., nije imala jedinstvenu podršku u svojoj stranci. Naš kolega koji je u to doba na terenu intenzivno pratio visoku politiku, tvrdi nam da su tada pojedini gradski i županijski HDZ-ovi ogranci u Slavoniji, Lici i Dalmaciji doslovce dobili naputke od svojih čelnika da glasaju za Stjepana Mesića. Unatoč opstrukciji, Jadranka Kosor ušla je u drugi krug, osjetila je da ima flah podršku iz redova vlastite stranke te da joj ne preostaje drugo nego da u drugom krugu po suparniku tuče jakim političkim oružjem u sučeljavanjima, pa što bude… Nije uspjela, ali nerijetko je znala reći da joj je nakon svega bitno da nije osramotila ni svoju stranku ni sebe. Ne jednom je rekla da je u to vrijeme doživjela najviše licemjerja oko sebe, jer koliko su je svi tapšali, izgledalo je da joj ne gine 80 posto glasova!

Hebrang žrtvovan – Josipović nezahvalan, Bandić ‘slučajan’

Na naše dileme odnosno pitanja „hoće li HDZ iskreno stajati – organizacijski, financijski, volonterski i motivacijski – iza svoje predsjedničke kandidatkinje KGK“, odnosno „hoće li SDP bez fige u džepu podržati Zorana Milanovića“, odgovor smo potražili kod neumornog analitičara (i) političke svakodnevice, dr. prof. Slavena Letice, koji se i sam u dva navrata okušao na predsjedničkim izborima (2000. i 2005.)

„Vaše su dileme potpuno logične, ako se ima na umu, primjerice, iskustvo nekih ranijih predsjedničkih izbora, posebice onih održanih krajem 2009. (prvi krug) i početkom 2010. (drugi krug). Na tim je izborima službeni kandidat HDZ-a bio dr. Andrija Hebrang koji je u prvom krugu osvojio samo 12.01% glasova, ali su ‘iz redova HDZ-a’ bila još trojica kandidata: Nadan Vidošević (11.33%), dr. Dragan Primorac (5.93%) i dr. Miroslav Tuđman (4.07%). Da je bio samo jedan kandidat, bez problema bi ušao u drugi krug (zbroj postotaka svih kandidata HDZ-a bio je 33.31%). Taj je postotak nešto viši od onog koji je dobio kandidat SDP-a i lijeve koalicije dr. Ivo Josipović (32.44%) i preko DVA PUTA veći od postotka (14.84%) kojim se Milan Bandić prošvercao u drugi krug!“, kaže nam profesor Letica, pa osvjetljava zakulisnu igru.

„Andrija Hebrang i danas, s pravom, sumnja da je arhitekt, iz pozadine, rasipanja glasova desnice bio dr. Ivo Sanader koji je 1. srpnja 2009. podnio ostavku, pa mu nije bilo milo i drago da na Pantovčaku stoluje Hebrang. Ostali su mu bili miliji i draži, jer su bili opterećeni korupcijskim nevoljama. Sudbina se 2014. i 2015. grubo poigrala s pomazanikom i izabranikom Zorana Milanovića dr. Ivom Josipovićem. Iako je SDP na silnim troškovima njegove kampanje bankrotirao – preko 1.000.000 eura, odnosno 7.900.000 kuna – izbore je izgubio zbog bezidejne, prazne i glupe kampanje. Umjesto da pokaže minimum zahvalnosti SDP-u i drugim strankama koje su ga podržale, a time i da dokaže kako mu nije strana elementarna kultura poraza, dr. Ivo Josipović je sasuo drvlje i kamenje na svoje dobročinitelje, tvrdeći da su ga opstruirali. Na sličan način na koji nesposobni sportski treneri, izbornici i predsjednici sportskih timova-gubitnika alibi traže u sudačkoj nepravdi, igrači koji ih navodno ne slušaju, tako i politički gubitnici nemaju kulturu poraza koja traži samo dvije stvari: čestitanje pobjedniku i preuzimanje osobne odgovornosti.“

Letica za razliku od nekih drugih naših sugovornika smatra da ima razloga da Andreju Plenkoviću bude istinski stalo do pobjede Kolinde Grabar Kitarović.

„Ne zbog simpatija i lijenosti, nego zbog puke borbe za političko preživljavanje, Plenkoviću je i te kako stalo da Grabar Kitarović pobijedi. Druga je stvar to hoće li moći spriječiti masovni odljev birača prema Miroslavu Škori koji je javnosti, pa i biračima HDZ-a ponudio suvisliji program od KGK. Što se, pak, odnosa Zorana Milanovića, Davora Bernardića i SDP-a tiče situacija je slična. Zato će jesenji i zimski boj za Pantovčak biti zanimljiv, pa i neizvjestan.“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI