Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov objavio je da se dogodio “brutalan napad na mlade Hrvate“ u Sonti gdje su noću na nedjelju pretučena tri mladića hrvatske nacionalnosti
U Srbiji dugogodišnja politika aboliranja i veličanja četničkih kolaboracionista te javno djelovanje njihovog najutjecajnijeg ideologa Vojislava Šešelja, kome je to omogućio Haaški sud, sramotno ga pustivši na slobodu, sada iz verbalne faze, sotoniziranja Hrvata i Hrvatske, prelazi u novu dimenziju, premlaćivanja ljudi zbog njihove nacionalnosti.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova regiralo je danas notom na fizički napad na trojicu mladića hrvatske nacionalnosti u vojvođanskoj Sonti, ali ju je srbijanska veleposlanica u Zagrebu Mira Nikolić odbila primiti, tvrdeći da se nije radilo o etnički motiviranom napadu.
Srbijansko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da Hrvatska zlorabi izgred u Sonti koji nije bio nacionalno motiviran i tako stvara iskrivljenu sliku o mirnom suživotu različitih etničkih skupina u Srbiji.
Srbija tolerira neofašističke skupine
Prema sličnom obrascu primijenjenom u Sonti i SA odredi su u Njemačkoj prvo započeli s premlaćivanjima političkih neistomišljenika, potom Židova, a završilo je tragedijom holokausta dvadeset godina kasnije.
U Srbiji djeluju što u tajnosti, što javno, brojne neofašističke organizacije, uz već spomenute četnike. Njihovo otvoreno fašističko usmjerenje dovoljno je dugo stvaralo javnu klimu nesnošljivosti prema drugima i drugačijima. Logično je da su se spomenuta premlaćivanja stoga, i dogodila.
Najbolji primjer je neofašistička organizacija Nacionalni stroj, osnovana 2004. U svom programu otvoreno su se pozivali na „rasni identitet“, dok su kao svoj grb koristili grb Srbije za vrijeme njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu, kada je Srbijom upravljala Vlada generala Milana Nedića, koji je također rehabilitiran od strane srbijanskog suda, kao i Draža Mihailović i Nikola Kalabić.
Kakvu su poruku ovim postupkom rehabilitacija poslali tamošnjoj javnost znaju oni koju su tu odluku donijeli.
Republičkom tužilaštvu trebalo je pune četiri godine da bi, 2008. podnijelo Ustavnom sudu Srbije zahtjev za zabranu Nacionalnog stroja i kao razlog navelo da se radi o „tajnoj političkoj organizaciji čije je djelovanje usmjereno na izazivanje rasne i nacionalne mržnje.
Ustavni sud je tek 2011. zabranio Nacionalni stroj.
Tamošnjoj pravnoj državi trebalo je punih sedam godina da bi službeno zabranila jednu neonacističku organizaciju, koja je na web stranicama objavljivala antisemitske liste Židova koji su „odgovorne“, za NATO napade na Srbiju navodeći poimenice Wesleya Clarka, Tonya Blaira i Madeleine Albright.
Pretpostavlja se da je Nacionalni stroj, kao i ostale organizacije sličnog karaktera, nakon zabrane nastavio sa ilegalnim djelovanjem. Njihov čelnik Goran Davidović Führer danas živi u Trstu gdje se povezao s tamošnjim neofašističkim organizacijama te organizirao i demonstracije u kojima se tražilo „povratak“ Istre, Dalmacije i otoka Italiji.
A da neonacističke organizacije u Srbiji i dalje djeluju dokaz je i organizacija „Obraz“ koju je Ustavni sud zabranio 2012.g, da bi ove godine Liga socijaldemokrata Vojvodine upitala kako je moguće da pokret „Obraz“ još nesmetano djeluje, iako je Ustavni sud Srbije zabranio rad te organizacije prije pet godina.
“Ukazivali smo na to i u više navrata pozivali policiju da zabrani skupove Obraza i da privede njihove pripadnike. Međutim, policija to nije činila, a ni tužilaštvo nije reagiralo unatoč činjenici da je na skupovima bilo ispoljavanja mržnje i isticanja neonacističke ikonografije”, kaže se u priopćenju i dodaje, kako umjesto toga, policija čak osigurava skupove „Obraza“.
Tako i neonacistički „SNP 1389“ kao svoj osnovni cilj navodi oslobođenje i ujedinjenje svih „srpskih zemalja“ u koje, pored Srbije, ubraja i Crnu Goru, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, prostor nekadašnje tzv. „Republike Srpske Krajine“ i sjeverni dio Albanije.
Ustavni sud Srbije odbio je zabraniti „SNP 1389“
Policija koja osigurava neonacističke skupove istražuje napade na Hrvate
Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov objavio je da se dogodio “brutalan napad na mlade Hrvate“ u Sonti gdje su noću na nedjelju pretučena tri mladića hrvatske nacionalnosti.
“Mladići su nakon verbalnih prijetnji pri polasku kući iz kafića prebijeni od strane skupine mlađih ljudi pri čemu su korišteni pogrdni izrazi s nacionalnom osnovom“, izjavio je Žigmanov.
Ta vrsta uznemiravanja, koje je sada rezultiralo fizičkim nasrtajem, traje dulje vrijeme, a napadači su ista skupina ljudi koja to čini kako preko društvenih mreža tako i u svakodnevnom životu, na ulici, ispred kuće, dodao je čelnik DSHV i zastupnik u Skupštini Srbije.
Prosvjednu notu odbacio je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.
“U potpunosti su, prema podacima našeg MUP-a, izmislili međunacionalni karakter sukoba u Sonti. I što da radite, to je očito, kad u Hrvatskoj nemaju što raditi, kažu nešto protiv Srba. Ništa novo, ništa se tu promijenilo nije”, rekao je Vučić.
„Vučić se osvrnuo i na izjavu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da u vrijeme blagdana ne treba slati konfliktne poruke.
“Ja sam mislio da su pričali o nekonfliktnosti za blagdane pa su podnijeli protestnu notu za nešto što su izmislili. Ali neka rade svoj posao. Mi ćemo se truditi izbjeći konflikte. Ovima u Zagrebu očito smeta istina”, kazao je Vučić.
Činjenice o fašizaciji srbijanskog društva treba internacionalizirati
Danas je i premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade osudio napad. “Pozivamo Srbiju da zaštiti svoje građane hrvatske nacionalnosti”, naglasio je premijer.
Izjava Plenkovića nije dovoljna. S obzirom na to da se Srbija nalazi u procesu pristupnih pregovora s EU, o ovim činjenicama potrebno je službeno izvijestiti Bruxselles. Također je potrebno u trenutku obnove dobrih političkih i vojnih odnosa sa SAD i Izraelom i te države upozoriti na stanje u Srbiji, osobito agresivni, antisemitizam.
MVP treba nastaviti s aktivnostima kako bi se ovaj slučaj dodatno internacionalizirao, a Srbija prisilila da provodi europske norme i standarde u zaštiti osnovnih manjinskih prava.