NAJUKLETIJA MJESTA NA SVIJETU: Crna šuma, Opatija crnih redovnica i pub po kojem luta 25 nemirnih duhova

Ilustracija

Širom svijeta postoje svjedočanstva o bezbrojnim ukletim mjestima i artefaktima, od kojih su neka stara stotinama godina, neka s jezivim i brutalnim pričama, neka s motivom osvete, a neka sa svime time pomalo.

Ideja o ukletim mjestima priziva sve vrste emocija, prizora, a u nekim slučajevima i uspomena.

Ukletost je opsežno prikazana u filmu i književnosti, često se poigravajući iskustvima nekolicine nesretnika.


Priče o duhovima doista mogu biti zanimljivo štivo, no što ako priče koje gledate ili čitate iz sigurnosti svog kauča ili kreveta imaju temelje u stvarnosti? Pogledat ćemo tri najcjenjenija svjetska mjesta i priče iza njih. Pozabavit ćemo se trima “najukletijim mjestima na svijetu”.

Schwarzwald, što znači “Crna šuma”, šumsko-brdsko je područje u jugozapadnoj Njemačkoj, u saveznoj državi Baden-Württemberg. Sa zapada i juga okružena je dolinom rijeke Rajne, a na istoku dolinom rijeke Neckara. Najviši vrh je Feldberg (1463 m). Ime joj potječe od tamne boje crnogoričnih šuma koje rastu u tom kraju. Poznato je da se ondje nalazi i izvor Dunava.



Krošnja zimzelenih stabala koja natkriva velik dio šume toliko je gusta da u nju svjetlost jedva dopire i danju. Već samo njezino ime izaziva jezu. Bila je prikladno mjesto za mnoge strašne priče. Braća Grimm, autori poznatih priča o Ivici i Marici, Snjeguljici i Crvenkapici, uz mnoge druge, inspiraciju su crpili upravo iz Crne šume. Fantastično mračno okruženje savršeno se uklapa u priče o vilama, vukodlacima i čarobnjacima. Dakle, ne postoji jedna ukleta priča iz te šume, nego pregršt njih, od bijesnog bezglavog konjanika do samoga đavla koji prebiva negdje u šumskoj zlokobnoj ljepoti.

No jedna se priča izdvaja. Njemački pisac Ludwig Flammenberg iz 18. st., o kojem se malo zna, napisao je kompilaciju priča o nadnaravnim događajima u Crnoj šumi, pod nazivom “Nekromant”. Napeta radnja prati dvojicu muškaraca, imenom Hermann i Helfried, te tajanstvenoga čarobnjaka Nekromanta Volkerta. Poigravajući se opasnostima od praznovjerja, “Nekromant” nije samo jeziva horor priča, nego i didaktičko upozorenje onima koji se bave tamnim magijskim umijećima.

Inače, nekromancija je čin komunikacije s pokojnikom, sudjelovanje na spiritističkim obredima ili čak oživljavanje mrtvih. Temelji na tzv. crnoj magiji i praznovjerju.

U prošlosti je bilo svjedočanstava i o susretima s drugim legendarnim i često strašnim stvorenjima za koja se kaže da borave u šumi. Mnogi su putnici kroz Schwarzwald ispričali kako ih je obavio osjećaj jeze dok su sve dublje i dublje ulazili u golemo i mračno šumsko prostranstvo.

Monasternagalliaghduff ili Opatija crnih redovnica malo je svetište koje počiva na malenoj izoliranoj dolini oko dvije milje od sela Shanagoldena u irskom okrugu Limericku. Nekoć je bilo namijenjeno da pruža utjehu onima koji bi ušli u njezine visoke gotičke zidine sagrađene u srednjem vijeku. Bio je to jedan od prvih samostana izgrađenih u Irskoj.

Spominje se još u 13. stoljeću. Zemlju na kojoj je nekoć visoko i ponosno stajao svećenstvu je darovao građanin John FitzThomas iz Connella (1195.-1261.).

Ono što je nekad bilo arhitektonski podvig gotičkog srednjeg vijeka, danas je tek napuštena i zabačena ruševina. No nekada je opatija imala brojna krila, hodnike i odjeljke.

Danas se naziru refektorij (blagovaonica), istočni klaustar (četverokutno unutarnje dvorište samostana okruženo trijemom sa stupovljem), ostaci zapadnog krila i soba koja se u narodu naziva “ćelija crne vještice”. Ljepota koju je taj samostan nekad nesumnjivo imao već je odavno iščezla. Ozračje oko opatije je zastrašujuće. To je mjesto tame i tuge koja se osjeti iz svake pukotine svakog kamena koji je nekada činio tu velebnu bogomolju.

Drevne legende govore o “crnoj vještici” koja ondje boravi, užasnoj i opakoj ženi koja se bavila tamnim umijećima demonskog vještičarenja unutar crkve.

Stanovnici obližnjeg sela jako su je se bojali, a tako je i dan-danas. Oni koji su živjeli u blizini bojali su se njezine prisutnosti jer bi ona proklinjala i prijetila svima koji bi joj se usudili suprotstaviti. Glasine o crnoj magiji i njezinu izopačenom načinu života putovale su zajednicama osiguravajući joj mjesto folklorne legende. No priča postaje zanimljivija kada se u obzir uzme predaja po kojoj je crna vještica navodno bila članica prestižne obitelji Fitzgerald koja je živjela u obližnjem dvorcu.

Kao i mnoge druge opatije, i ova je imala vlastito groblje, što samo dodatno pojačava mogućnost postojanja “ukletosti”. Interes za opatiju razvio se tijekom 18. i 19. stoljeća, porastom potražnje za tajanstvenim i jezivim štivom koje je u viktorijansko doba bilo na cijeni. Legende o tom mračnom mjestu preživjele su do danas, ovjekovječujući ruševine koje će priroda uskoro potpuno preuzeti.

Jedan mit objašnjava podrijetlo crne vještice. Prije raspuštanja samostana postojala je izvjesna opatica hladnog srca koja se predala Sotoni i postala jedna od njegovih vještica.

Bavila se mračnim vještinama proklinjući cijelu opatiju iz sebične želje i zlih namjera, zbog čega ju je sâm papa izopćio i raspustio samostan. No ta je priča najvjerojatnije stvorena kao propaganda kako bi se opravdalo raspuštanje opatije.

Neki pak stručnjaci smatraju da je zapravo jedna redovnica ostala u opatiji te da je upravo ona postala “crna vještica”.

Sekundarni mit govori o grofu Desmondu i njegovoj voljenoj supruzi. Zbog dvorskih intriga grof je pokušao pobjeći iz samostana, no u tom trenutku groficu je strijela pogodila ravno u srce. Desmond je vjerovao da je njegova supruga poginula pa ju je u bijesu zakopao ispod crkvenog oltara. No grofica je zapravo bila samo onesviještena. Kada se probudila, shvatila je da je živa zakopana. Urlala je i pozivala upomoć, no spas nikada nije stigao. I danas se priča da se njezini krikovi razliježu ukletom ruševinom opatije.

Većina priča o ukletim mjestima i viđenjima sablasnih pojava govori o tragičnoj smrti, bolesti ili pokojnom vlasniku koji se osvećuje. Sablasna legenda o pivnici Ye Olde Man & Scythe u gradu Boltonu (Greater Manchester, sjeverozapadna Engleska, UK) sadrži sve te motive. Riječ je o jednoj od najstarijih pivnica (eng. “pub”) u Velikoj Britaniji. Osnovana je još 1251. godine, što znači da je stara osam stoljeća. Više je puta mijenjala vlasnika i bila obnavljana. Sve to vrijeme pivnicu prate jeziva svjedočanstva o duhovima i opsjednutosti.

Njezin najpoznatiji vlasnik vjerojatno je bio James Stanley, sedmi grof Derbyja. Godine 1644. bio je sudionik opsade Boltona koja je rezultirala pokoljem više od tisuću građana.

No sedam godine nakon toga, u bitki za Worcester, neprijateljska vojska ga je zarobila i vratila u Bolton, gdje su ga dočekali bijesni građani. Smrtnu je kaznu čekao u molitvenoj sobi svoje pivnice. Dana 15. listopada 1651. odrubljena mu je glava na tržnici, neposredno ispred pivnice. Priča se da njegov duh i danas tumara pivnicom i okolnim područjem. Štoviše, stolac na kojem je sjedio dok je čekao pogubljenje navodno je još u pivnici.
Iako je Stanley najpoznatiji duh koji opsjeda Ye Olde Man & Scythe, svakako nije jedini.

Godinama već onamo dolaze entuzijasti, “stručnjaci za paranormalno”, te svojom opremom za lov na duhove snimaju “neobične pojave i sablasti”. U jednom je slučaju vlasnik imanja ušao u pivnicu i primijetio da je jedna čaša razbijena na podu. Sumnjičavo je otišao provjeriti sigurnosnu snimku i otkrio da se ona neobjašnjivo zaustavila u 6.18 sati.

Posljednje što se na snimci vidjelo bio je neobični sablasni lik koji se pojavio niotkud, za kojeg neki vjeruju da je upravo grof Stanley.

Vlasnici pivnice tvrde da imanjem trenutno luta najmanje 25 nemirnih duhova, među kojima je i žena za koju se kaže da se objesila u podrumu prije nekoliko stoljeća, mala djevojčica i fantomski pas.

Iako mnogi kažu da je sigurnosna snimka bila lažna, duga povijest bitaka, ubojstava i bolesti kroz koju je pivnica prošla, zacijelo će još dugo pridonositi širenju sablasnih priča.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI