Pogubljenost političkog izvršnog sustava vezana uz demografsku problematiku doživjela je ovih rujanskih kišnih dana po ne znamo koji put svoju potvrdu objavljivanjem službenih rezultata o demografskom sastavu prema popisu stanovništva provedenog 2021. godine. Pogubljenost je zapravo terminološko ublažavanje hrvatske političke stvarnosti pri definiranju odnosa prema, sada već svima vidljivom i neospornom, demografskom nestanku hrvatske domicilne populacije. Mjerena šutnjom, mirnoćom ili iracionalnom izričajnom političkom retorikom, ista ta pogubljenost uvijek ostavlja u hrvatskom puku ispod političkih uzvisina osjećaj pozicijskog nemara, nestručnosti, predmetne usputnosti, osobne političke neprihvaćenosti i općenito zanemarenosti.
Stručna pogubljenost
Pitanje koje uvijek ostaje otvoreno je li takva pogubljenost rezultirala slučajnostima, nesposobnostima, neodgovornostima ili planskim otklonima od strateških hrvatskih razvojnih potreba. Predugo slučajnosti traju kako bi ih se moglo jednoznačno podvesti pod jednu od nabrojenih kategorija i predugo nas službena demografska statistika svojim negativnostima upozorava što za Hrvatsku slijedi nakon njihovih sljedećih službenih objava. Pritom ne treba ni spominjati učestale znanstvene najave i njihovo stranačko/partijsko i političko/diplomatsko zanemarivanje, pa čak i podcjenjivanje, nasuprot nasljedno ugrađenom političkom osjećaju s vrha o svemu. Pritom nije važna egzaktnost parametara i trendova niti sad već gotovo opća prihvaćenost dokazanih demografskih znanstvenih zakonitosti i projekcija, već se bitnost svodi gotovo isključivo na osobni doživljaj važnosti problematike i na ostavljanje političkog dojma s vladajućeg izvršnog vrha.
Podčinjeni i zadivljeni pozicijski sljedbenici uz praktički minimalnu spoznaju o navedenim zakonitostima ni ne mogu drugačije reagirati u javnosti od izricanja hvalospjeva i potvrđivanja svoje i općenito vladajuće političke uspješnosti. Posebno se to pokazalo uz javnu objavu rezultata popisa stanovništva, u kojoj stvar nisu mogli izvući ni dugogodišnji stručni statistički djelatnici niti brojni suvisli komentari koji su uslijedili. Opći je dojam bio stručna pogubljenost s upravljačkog vrha, politička zanemarenost za hrvatsku budućnost prevažne problematike i upitnost osnove za razvojno planiranje. Konačni je rezultat bio potpuni muk s hrvatskog izvršnog i zakonodavnog vrha, kao rezultat vjerojatno i dalje čekanja “ispuhivanja” (standardni izričaj političkih pozicijskih boraca) demografske problematike s javne scene. Inače svakodnevni komentari o svemu i svačemu nebitnom za potvrđivanje pozicijske političke važnosti na vrhu i ovaj su put izostali, što jer samo nova potvrda zablude temeljene na osobnom političkom osjećaju.
Strateški ciljevi
Praktički bez glasa s političkog vrha o neupitnoj popisom potvrđenoj hrvatskoj demografskoj destrukciji i uz pogubljenost s niže pozicijske razine, ipak nije bilo moguće izostaviti uvježbane izričaje o postignućima, uvijek izgovarane i ponavljane prigodničarski. Vremenskim slijedom unatrag vidljivo je kako je s objavom velikih demografskih negativnosti koje ne staju izostajalo u izričajima i ono s početka “najbitnije – demografska revitalizacija Hrvatske” (godina 2017.).
Godina 2022. Večernji list, 21. rujna 2022., Plenković u govoru Hrvatima u New Yorku: Ostvarili smo sve ciljeve u zadnjih 30 godina.
“Hrvatska, koja prije 30 godina nije bila na karti svijeta kao samostalna država, u tri desetljeća trudom svih nas došla je u jezgru najrazvijenijih država”, naglasio je Plenković. “Hrvatska još samo treba ući u OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj)”, dodao je, “i onda je to – to, mi smo onda ostvarili sve što smo htjeli u zadnjih 30 godina.”
Godina 2021. tportal.hr, 8. listopada 2021., Plenković: Ostvarili smo sve temeljne nacionalne zadaće; u desetljeću smo u kojem ćemo ostvariti snažan ekonomski razvoj.
“Mi smo u desetljeću u kojem ćemo ostvariti snažan ekonomski razvoj, ostvarit ćemo dublje integracije Hrvatske, ući ćemo u Schengen, u eurozonu i vrlo vjerojatno ćemo ostvariti članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj”, rekao je Plenković na otvorenju konferencije “Postignuća, izazovi i perspektiva Republike Hrvatske”.
Godina 2020. direktno.hr, 17. veljače 2020., Plenković: Ostvarili smo sve strateške ciljeve!
“Govoreći o demografskoj revitalizaciji, Plenković je spomenuo kako su važna dva aspekta tog problema. Jedno je negativni prirodni priraštaj, a drugo je sloboda kretanja ljudi, koju su mnogi mladi iskoristili. Taj problem, kako je napomenuo, moguće je riješiti uspostavom dvosmjernog kretanja, odnosno povratkom oni koji su otišli, kroz hvatanje razvojnog koraka s razvijenim zemljama. Također je istaknuo kako se u sljedećih desetak godina mora ubrzati razvoj slabije razvijenih krajeva zemlje, za što je nužno uložiti dodatni napor.”
Godina 2017. HINA, 35. lipnja 2017., Plenković: Zaokružili smo sve temeljne nacionalne zadaće.
“Zaokružili smo sve one temeljne nacionalne zadaće koje smo postavili u prijelomnim trenucima krajem osamdesetih i početkom devedesetih – kazao je Plenković. Poručio je da je sada pred nama ispunjavanje ciljeva koji će ići za većom kvalitetom života, zapošljavanjem, novim radnim mjestima, gospodarskim rastom, razvojem, stabilnim tolerantnim uključivim društvom…”
Nova depopulacija
“… Kao ključne ciljeve premijer je naveo stabilnost javnih financija, održivost politike koju trenutno vode, čime će se ostvariti preduvjeti da naši ljudi osjete učinke pozitivnih trendova u konkretnim životima. Nastojimo omogućiti, dodao je, sve preduvjete – koji će osigurati rast, veća primanja i ono što je najbitnije – demografsku revitalizaciju Hrvatske.”
Izdvojeni primjeri oslikavaju hrvatsku političku stvarnost ostavljanjem javnog dojma djelovanja i pomak strateških ciljeva od početne strateške primarnosti usmjerene prema demografskoj revitalizaciji na opće strateške ciljeve. Upravo ti opći strateški ciljevi izravno će u budućnosti ovisiti o demografskom potencijalu i sastavu koji nestaje i stari pred našim očima i koji bi po svim racionalnim promišljanjima trebao biti temelj svake zacrtane nacionalne razvojne strategije. Gubitkom demografskog potencijala, starenjem hrvatske domicilne populacije i pražnjenjem hrvatskih izvangradskih prostora svom silinom, što egzaktno potvrđuju službeno predočeni rezultati popisa stanovništva iz 2021. godine, izravno se ugrožavaju i svi oni postignuti strateški nacionalni ciljevi.
Povratak bi u realnost zato trebao biti nužni politički pomak, kako se ne bi već za osam godina do sljedećeg popisa stanovništva dogodila nova depopulacija (uvjetovana prirodnim padom stanovništva i iseljavanjem), koja bi odnijela novih gotovo 400.000 stanovnika ionako apsolutno malobrojnoj hrvatskoj domicilnoj populaciji. Mogu politički izričaji, bili oni prigodni ili za izbore poticajni, biti prepuni isticanja postignuća, ali svakom je dobronamjernom jasno kako je upravo demografska problematika ključno pitanje nastavka i opstanka i strateški neispunjen cilj prvog reda veličine i značenja. Sve je ostalo u našim okolnostima manje važnosti, a objavljeni nas rezultati popisa stanovništva opominju i vraćaju u političku realnost.
Demografska realnost
Ništa politički nismo naučili iz dosadašnjih trendova niti smo prihvatili znanstvene najave, a oslanjanjem na podaničke kadrove prevladavajućeg lijepog izgleda i ponašanja bez osnovne spoznaje o demografskim općim i migracijskim zakonitostima i nadalje ćemo promovirati neuređenost, mirnoću prema demografskoj destrukciji i ugrožavanje ukupnog razvoja Hrvatske. Elementarna linearna simulacija hrvatske demografske budućnosti bez intenziviranja demografske supstitucije neselektivnom imigracijom mogla bi do sljedećeg popisa izgledati zabrinjavajuće za svakog razboritog u ovoj zemlji.
1. Ukupna bi depopulacija do popisa stanovništva starenjem, prirodnim padom i iseljavanjem mogla iznositi novih najmanje 400.000 stanovnika i Hrvatsku dovesti do ukupno oko 3,4 milijuna stanovnika, a do popisa 2041. i 2051. ne smijemo ni zamišljati.
2. Odnosi rađanja i umiranja unutar ovog međupopisnog razdoblja po običnoj linearnoj ekstrapolaciji (bez ubrzavanja rasta smrtnosti i pada rodnosti, što je, naravno, moguće), mogli bi podići prirodni pad na gotovo 30.000 osoba (razlika između broja umrlih i rođenih), a depopulaciju samo prirodnim putem približiti na 75 % ukupnog smanjenja stanovništva u deset godina u sadašnjim uvjetima vanjske migracijske bilance (u posljednje tri godine ona je negativna, ali s početkom supstitucije ne bitno negativna).
3. Gotovo 40.000 iseljenih godišnje dijelom se nadoknađuje neselektivnim useljavanjem u posljednje tri godine, ali kakva će migracija biti do popisa stanovništava 2031. godine, nije posve izvjesno. Pojačanim iseljavanjem ili smanjivanjem useljavanja vanjska bi migracija mogla ukupnu depopulaciju podići čak i do 500.000 osoba do popisa.
4. Ukupna starost hrvatske domicilne populacije utvrđena objavljenim rezultatima popisa stanovništva 2021. godine pokazuje kako je oko četvrtine populacije starije od 65 godina, a s obzirom na ostale demografske trendove (rodnost, smrtnosti, vanjska migracijska bilanca i brojnost jednogodišnjih dobnih skupina koje svake godine ulaze u 65. godinu starosti) približavanje je trećinskom udjelu do sljedećeg popisa stanovništva realna mogućnost.
5. Veliki gubitak učenika osnovnih i srednjih škola na godišnjoj razini (7-8 tisuća posljednjih godina), smanjivanje aktivnog i fertilnog stanovništva i slično uvode nas u razdoblje velike razvojne neizvjesnosti.
6. Poruke koje su nam dolazile od stručnjaka UN-a kako je hrvatska domicilna populacija među najstarijima u svijetu i kako se Hrvatska nalazi u demografski najugroženijem području u svijetu nisu bile bez osnove, a prema sadašnjim su hrvatskim demografskim trendovima još relativno i blage.
7. Jesu li to ispunjeni strateški ciljevi i može li se konačno i na političkoj izvršnoj razini demografska problematika prihvatiti kao strateški nacionalni prioritet? Razum umjesto političkog osjećaja nalaže hrvatska demografska stvarnost.