Nije mu lako – tim riječima bliski suradnici premijera Andreja Plenkovića opisat će njegovu trenutačnu situaciju. S jedne strane javnost od njega zahtijeva čistku ministara koji su obuhvaćeni optužnicama i aferama, s druge strane predsjednik Zoran Milanović skače na svaku njegovu grešku pumpajući na njoj vlastiti rejting, a onda svemu tomu valja dodati i ratove klanova u HDZ-u čiji su predstavnici počeli “bušiti” premijera Plenkovića.
Samozatajni savjetnici
Da se s njim i oko njega nešto neobično događa, bilo je vidljivo i na uskrsnoj misi na kojoj je Plenković djelovao prilično usamljeno, što je zaista neuobičajeno, posebice kada se zna da je donedavno privlačio pozornost gdje god da se pojavio u društvu svojih najbližih suradnika i ministara. Sve je manje onih koji okružuju premijera, no ne može se reći da njemu takav status ne odgovara. Dok se po kuloarima sve učestalije progovara o početku njegova kraja, predsjednik Vlade s nekolicinom svojih savjetnika koji se ionako ne eksponiraju kroz medije kuje strategiju za opstanak.
Jedan od segmenata te strategije podrazumijeva udaljavanje od HDZ-a, ideja mu je da se pročiste sve državne tvrtke te da se u njih na vodeće pozicije instaliraju ljudi koji nemaju veze sa strankom, a koji ostavljaju dojam stručnjaka. Po sličnom kriteriju spreman je urediti i vladajuće redove, a vjesnik tog i takvog uređenja je ministar graditeljstva Ivan Paladina, mladi menadžer koji s HDZ-om nema veze. Međutim, već na prvom koraku Plenković je ozbiljno proklizao pa su tako na vidjelo izašli brojni sumnjivi Paladinini poslovi kojima se bavio prije ulaska u političku arenu, u kojoj nije znao objasniti na koji se način domogao svojeg prvog milijuna. Nije Plenković sretan s Paladinom kao rješenjem za važan građevinski resor sada kada medijske stupce puni porijeklo njegove imovine, ali povratka nema. Jasno je da premijer ne može biti zadovoljan ni time što mu se Milanović s Pantovčaka zadovoljno smije, pa ni time što oporba dovodi u pitanje rekonstrukciju njegove vlade zazivajući nove izbore, no postaje mu jasno kako je njegova najslabija točka upravo kadrovska politika, što je, istini za volju, mogao shvatiti i u svojem prošlom mandatu.
Potrošeni ministri
Do polovice aktualnog mandata Plenković je potrošio i otpustio dvadesetak ministara, a sve to ukazuje na njegovu grčevitu borbu za zadržavanje vlasti. Kada se tako grčevito za nešto borite, s vremenom počnete gubiti kriterije, a onda takvo ozračje postaje opasno i za glavnog borca, u ovom slučaju to je premijer Plenković koji koristi državnu moć jer mu to birači dopuštaju. Međutim, mreža koja se oko njega plete ukazuje na ozbiljne probleme od kojih više neće moći bježati. Mora se priznati da je dio grijeha za takvo što i na samom Plenkoviću, osim što se okružio savjetnicima koji mu nekritički laskaju i koji su se sveli na razinu njegovih poslušnika, Plenković dosad nije uspio u cijelosti ovladati svojom strankom, čije je pomlađivanje najavljivao još na početku mandata. Kada je uvidio da micanje stranačkih kapitalaca među tradicionalnim HDZ-ovim biračima ne nailazi na zeleno svjetlo, Plenković se upustio u svojevrsni balans sa starim i novim snagama, s tim da te nove najavljivane snage do dana današnjega nisu uspjele nadići one koji svoju mrežu po HDZ-u pletu godinama, s Plenkovićem i bez njega. Takvima nije bitna ni stranka ni onaj tko se u danom trenutku nalazi na čelu stranke, bitan im je samo njihov opstanak i pozicija, a to i jesu kadrovi s kojima se Plenković nije uspio obračunati, ukalupio ih je u svoju stranku i na sebe preuzeo veliku odgovornost.
Sada kada se on sam nalazi u žarištu ogromnih problema, od krize s obnovom do rata u Ukrajini i rasta cijena osnovnih prehrambenih namirnica, ti isti koje je on održao na političkom životu spremni su mu okrenuti leđa. Zna to dobro i Plenković koji prekasno kreće u ozbiljne čistke koje je trebao provesti na početku svojega drugoga premijerskog mandata, kada je pobijedio na parlamentarnim izborima na koje je izašao kao autsajder.
Okrenuli leđa
Tu je priliku Plenković propustio te se i u samoj Vladi okružio stranačkim kadrovima koji nisu dorasli izazovima s kojima se Hrvatska u međuvremenu suočila, a koji ujedno ne mogu voditi reformsku Vladu kakvu je Plenković najavljivao na početku svojega mandata. Bez obzira na sve nevolje koje su ga snašle, Plenkovićeva stranka i dalje odlično kotira na političkoj sceni, rejting joj je iz mjeseca u mjesec stabilan, ne postoje naznake da bi oporba mogla ugroziti Plenkovićevu poziciju, ugroza mu stiže iz njegovih redova i teško da će je umanjiti time što će se udaljiti od HDZ-a jer unutar stranke nije ugasio utjecaj snažnih struja o kojima ovisi njegova pozicija.
Osobe na koje se Plenković, bez obzira na sve trzavice, još može osloniti su ministar financija Zdravko Marić i ministar branitelja Tomo Medved. Premda se po kuloarima spekuliralo da se Plenković distancirao od Božinovića, u HDZ-u smatraju kako jedan drugomu još stoje na raspolaganju jer jedan drugoga trebaju. Rekonstrukcija Vlade Plenkoviću će osigurati još dvije godine života na Markovu trgu, te su dvije godine i puno i malo vremena.
Vidljivo je da Plenković u posljednjim kadrovskim odabirima bježi od HDZ-ovaca, a to ukazuje na to da u samoj stranci nedostaje kadrova koji bi se mogli prihvatiti ozbiljnog posla, ući u političku vatru i stati iza Plenkovića, preuzimajući funkciju ministra u drugoj polovici aktualne Vlade. Upitno je postoje li takvi kadrovi u stranci, ako i postoje, nevjerojatno je da ih Plenković ne prepoznaje i da ne vjeruje u njih. Od trenutka kada je uhićen ministar Darko Horvat, nakon čega je i najavljena rekonstrukcija Vlade, prošli su tjedni i tjedni, a time što se taj proces toliko otegnuo jasno je da je stanje u vladajućoj stranci daleko od idealnog i idiličnog kakvim ga se nastoji prikazati u javnom prostoru.
Izvor problema
Krug Plenkovićevih prvih suradnika sve je uži, a sve se jasnije i “na van” vidi da HDZ ima problema, velikih i značajnih problema s kakvima se ova stranka dosad nije susretala. Ti problemi kadrovske naravi prerastaju u probleme koji će u pitanje dovesti Plenkovićev opstanak, ako ne sada, onda već na idućim parlamentarnim izborima od kojih u vladajućoj stranci već sada strahuju govoreći o propuštenim prilikama i kontaminiranim koalicijskim partnerima koji su Plenkoviću, držeći mu leđa, istovremeno činili uslugu, ali i problem pretvarajući ga u roba vlastitih ambicija i potreba.
Svemu tome Plenković očito nije dovoljno dorastao premda je kao predsjednik Vlade dosad relativno uspješno sanirao sve nacionalne krize s kojima se susretao. Ova aktualna politička i unutarstranačka kriza nešto je s čime se ni on nije imao prilike sresti, a hoće li je uspjeti sanirati bježeći od izvora problema koji se krije u samoj stranci, vidjet ćemo.