Pitanje svih pitanja u Bosni i Hercegovini je hoće li se održati listopadski izbori i na koji način. Središnje izborno povjerenstvo BiH, kojim dominira čudna koalicija od SDA-a preko sarajevskih ljevičarskih stranka do Karadžićeva SDS-a, raspisalo je izbore koji bi se trebali održati 2. listopada. No da bi se izbori održali, treba ispuniti nekoliko osnovnih preduvjeta. Prije svega usvojiti državni proračun. Iako je prošlo već gotovo pola godine, BiH još nema usvojen proračun za 2022., a teško je i očekivati da će ga ove godine dobiti. Posljedica je to dubokih i nepremostivih sukoba koji već godinama potresaju bosanskohercegovačku političku scenu.
Zakonski rok
Na državnoj razini SNSD Milorada Dodika bojkotira rad državnih institucija zbog nametanja zakona o negiranju genocida u Srebrenici od bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka. Na razini Federacije BiH hrvatske stranke odbijaju potvrditi novu vladu Federacije BiH zbog opstruiranja bošnjačkih stranaka izmjena izbornog zakona. Teško je očekivati da će Vjekoslav Bevanda, ministar financija i trezora BiH iz kvote HDZ-a, u ovakvim okolnostima u parlamentarnu proceduru uputiti prijedlog proračuna. U tome ga sasvim sigurno podržava i SNSD Milorada Dodika. Kada bi proračun nekim čudom i bio upućen u parlamentarnu proceduru, nema dovoljno vremena da prođe složenu proceduru između Parlamenta i Doma naroda te da bude potvrđen u zakonskom roku. Zakonom o izborima u BiH točno je predviđeno do kojeg datuma država mora osigurati novac na računu središnjeg izbornog povjerenstva kako bi se održali izbori. Budući da je potpuno sigurno kako zakonom precizirani rok ne može biti ispunjen, u političkom Sarajevu, koje silom juriša na izbore kako bi zadržalo dominaciju nad Hrvatima u BiH, razvijaju razne modele kako bi ipak održali izbore. Dio političara čak bi otvarao donatorski račun preko kojeg bi dijaspora i građani financirali izbore, drugi zagovaraju model prema kojem bi se izbori financirali iz proračuna bošnjačkih kantona. I jedan i drugi model su u suprotnosti sa zakonom koji jasno definira na koji se način financiraju izbori. Stoga trezniji bošnjački političari ovih dana pozivaju svoga “jokera zovi”, odnosno, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Christian Schmidt ima ovlasti nametnuti kompletan proračun, a ne samo uredbom osigurati sredstva potrebna za održavanje izbora.
Međutim, nametanjem proračuna za izbore Schmidt bi još jednom kompromitirao funkciju visokog predstavnika u očima Hrvata i Srba. Bila bi to potvrda optužbi Hrvata i Srba na račun međunarodne zajednice kako je međunarodna zajednica u BiH rezervni bošnjački igrač. Pritom treba imati na umu da se međunarodna zajednica, tj. visoki predstavnik, držala dosta suzdržano i nezainteresirano tijekom pregovora o izmjenama izbornog zakona. Iako je Schmidt imao apsolutne ovlasti presjeći mukotrpne i iscrpljujuće pregovore koji su paralizirali zemlju te nametnuti pravedan izborni zakon, nije se usudio suprotstaviti sarajevskoj čaršiji. Da stvar bude gora, nekoliko je puta javno potvrdio kako je postojeći izborni zakon diskriminatoran i nepravedan prema Hrvatima u BiH. No dalje od utješnih riječi za Hrvate nije otišao.
Štoviše, ostat će upamćena njegova izjava dana u jeku pregovora hrvatskih i bošnjačkih predstavnika kako će se izbori održati prema postojećem izbornom zakonu ako pregovori propadnu. Mnogi su tu izjavu shvatili kao Schmidtov signal Bošnjacima da ne pristanu na reformu izbornog zakona. Oni su Schmidtov signal jedva dočekali, shvativši da imaju izlaz te da u još jednom krugu izbora mogu računati na postojeći izborni zakon prema kojem ne samo da Hrvatima mogu birati člana Predsjedništva nego i popunjavati Dom naroda. Nametanjem proračuna za izbore Schmidt bi samo potvrdio sumnje da je namjerno opstruirao pregovore koji su trebali reformirati izborno zakonodavstvo i vratiti Hrvatima ustavna prava.
Time bi samo nastavio tradiciju visokih predstavnika s njemačkog govornog područja koji su redom radili protiv hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini, od Wolfganga Petritscha do Christiana Schwarz-Schillinga. Ni jedan od njih nije imao razumijevanja za hrvatsko nacionalno pitanje u BiH. Štoviše, ulagali su iznimne napore kako bi Federaciju BiH pretvorili u dominantno bošnjački entitet oduzimajući Hrvatima prava pariteta u institucijama.
Iako u Hrvatskoj postoji određen povijesni sentiment prema Njemačkoj i Austriji, djelomično i zbog uloge tih država u procesu međunarodnog priznanja RH, treba reći kako uloga navedenih država u Bosni i Hercegovini već dugo podsjeća na klasični kolonijalni princip vladanja, u čemu dvije germanske države imaju određena povijesna iskustva. Princip kolonijalne uprave svodi se, ne na traženje rješenja za problem, nego na stalno održavanje konflikta aktualnim. Pogotovo u sredinama koje su višenacionalne. Takav pristup omogućuje kolonijalnom upravitelju stalno balansiranje između sukobljenih etničkih zajednica i olakšano vladanje. Pritom treba imati na umu kako bi takva praksa u kolonijama redovito završavala u krvavim ratovima nakon povlačenja kolonijalne uprave.
Kolonijalistički zločini
Nekoliko smo puta upozoravali kako kolonijalni guverner Christian Schmidt situaciju u BiH može izbalansirati jednim potezom pera. Nije to učinio. Sada ima priliku ne produbiti krizu nametanjem proračuna za održavanje izbora kojima će samo dati vjetar u leđa bošnjačkoj majorizaciji Hrvata. Bez proračuna za izbore Bošnjaci bi bili mnogo spremniji za dogovor. Ovako, kada znaju da uvijek mogu računati na stari izborni model kojim će preglasati Hrvate, za njih pregovori nisu opcija. Hrvatima i Bošnjacima treba vremena za dogovor. Pregovori i dogovor nisu mogući ako se izbori održe 2. listopada. Na potezu je kolonijalni guverner koji narodima mora dati potrebno vrijeme za dogovor. Sva ostala rješenja mogu se smatrati kolonijalističkim zločinima prema narodima na istoku.