Li Wenliang, 34-godišnji oftamolog, je u Kini postao svojevrsni heroj. Naime, on je prošle godine poslao poruku studentima u kojoj opisuje kako se pojavila bolest koja izgleda kao koronavirus. Nakon toga policija je došla po njega i odvela ga.
Prvi upozorio na koronavirus
Li je 30.prosinca preko WeChat, chat aplikacije, poslao poruku svojim studentima. U poruci je naveo da je sedmorici ljudi s tržnice dijganosticiran virus sličan SARS-u te da se nalaze u bolnici u karanteni. Također, objasnio je da prema testovima koje je vidio sumnja da je riječ o koronavirusu, odnosno velikoj obitelji virusa koji imaju teške poremećaje dišnog sustava. Upozorio je studente da vijest prenesu svojim roditeljima, no nekoliko sati kasnije njegove su poruke postale viralne.
Nakon što su se poruke proširile, policija iz Wuhana ga je optužila da širi tračeve, navodi CNN. Li je bio jedan od nekoliko liječnika koji su bili na meti policije jer su proširili vijest o smrtonosnom virusu tjednima prije nego što se pojavila epidemija.
10.siječnja Li je počeo osjećati simptome koronavirusa. 12.siječnja je primljen u bolnicu. Tada je završio na intenzivnoj njezi i aparatima za disanje, a 1.veljače je potvrđeno da je zaražen koronavirusom. Preminuo je nekoliko dana kasnije, odnosno 06.veljače.
Novinar Chen nestao isti dan kada je tisuće ljudi zahtjevalo slobodu govora
I dok su ljudi diljem Kine oplakivali Lijevu smrt, dok su ljudi tugovali i istovremeno bili bijesni, malo tko je znao da je još jedna osoba koja je pričala istinu o koronavirusu ušutkana, piše CNN.
Chen Qiushi je novinar koji je kritički izvještavao iz Wuhana, grada koji je postao epicentar zaraze, piše CNN.
Chen je nestao u četvrtak navečer istovremeno kada je tisuće ljudi zahtjevalo slobodu govora, a okidač je bila smrt Lija Wenlianga.
Oluja bijesa proširila se po cijeloj Kini, s intenzitetom i dometom koji se rijetko viđa u strogo kontroliranoj internetskoj sferi. Korisnici su društvene mreže zasuli heštegom “I want freedom of speech” (“Želim slobodu govora”), temeljno pravo koje je navodno zaštićeno ustavom zemlje. Do sljedećeg jutra nije bilo ni heštega, a ni novinara Chena.
Do nedjelje se o njegovom nestanku počelo pričati i na Weibo-u, kineskoj platformi sličnoj Twitteru, a korisnici su molili za njegovo puštanje na slobodu. Jedan od korisnika je napisao: “Nadam se da vlada tretira Chena na pošten i pravedan način”, te “Ne možemo si priuštiti još jednog Lija Wenlianga”.
Znao je da bi ga vlasti mogle ušutkati
Chen je u Wuhan stigao 24. siječnja, dan nakon što je grad završio pod blokadom koju je nametnula država, a ta je blokada trebala spriječiti širenje virusa na građane. Posjećivao je prepune bolnice, pogrebna poduzeća, hitne izolacijske odjele i dijelio je videozapise svega što je vidio nudeći tako svijetu uvid u tmurnu stvarnost u središtu krize.
Chenovi prijatelji navode da su se s njime čuli nekoliko puta dnevno bojeći se da bi mogao biti odveden od strane vlasti, a kada je nestao u četvrtak njihova je zabrinutost narasla.
Prijatelj Chena Qiushija objavio video u kojem Chenova majka kaže da je nestao. “Ovdje sam kako bih zamolila sve vas koji ste online, posebno prijatelje iz Wuhana da pomognu pronaći Chena, da saznamo što se događa s njim.”
Nekoliko sati kasnije, Xu Xiaodong, je objavio da je Qiushi prisilno odveden u karantenu. “Majka ih je odmah pitala kada i kamo je odveden, no odbili su reći.”
Xu navodi da su zabrinuti za njegovu sigurnost, ali da se isto tako brinu da bi se mogao zaraziti virusom.
Chen je jednome prijatelju ostavio podatke o svom Twitter računu u slučaju da nestane, a taj je prijatelj zatražio da ostane anoniman zbog straha od vlade.
“Neću stvarati strah ili paniku niti ću prikriti istinu”
Na kinesku novu godinu Chen je ušao na brzi vlak iz Pekinga do Wuhana. “Kakav bih to novinar bio da ne odem na prvu liniju katastrofe?”, rekao je u svom prvom videu iz Wuhana.
“Upotrijebiti ću svoju kameru kako bih dokumentirao ono što se stvarno događa nastojanjima da se spriječi epidemija u Wuhanu”, nastavlja. “Voljan sam prenositi glas ljudi iz Wuhana na ostatak svijeta… Dok sam ovdje, obećajem da neću pokrenuti ili širiti glasine. Neću stvarati strah i paniku niti ću prikriti istinu”, zaključuje.
Od tada je služio kao oči i uši mnogih stranaca koji su željeli pratiti stvarni život na području Wuhana. Njegova kamera je zabilježila agoniju i očaj ljudi koji pate od zaraze virusom: osoba s vrućicom se srušila ispred bolnice nakon nekoliko dana uzaludnog pokušavanja da bude primljena, pacijenti koji s maskama na licu leže na privremenim krevetima u prepunim hodnicima, ženu s maskom na licu u invalidskim kolicima kako drži pepeo pokojnika….
“Bojim se! Ispred sebe imam virus, a iza mene je policija”, rekao je i dodao kako je policija već uzmemiravala njegove roditelje.
“Sve dok sam ovdje i dok sam živ, nastavit ću sa svojim izvještajima. Ne bojim se smrti, zašto bih se bojao tebe, Komunistička partijo?”