Saborski zastupnik Mosta Marin Miletić nedavno je nakon teške bolesti ostao bez voljene supruge Danijele. Svoju tešku borbu i životnu bol tih je dana dijelio i na Facebooku, gdje je opisivao posljednje dane svoje supruge i kako su sve proživjeli on i njegove dvije kćerke.
No vrlo se brzo vratio i u saborske klupe gdje je bio aktivan u raspravama u klubu zastupnika, no s vremena na vrijeme ponovno nešto napiše ili podsjeti na svoju neprežaljenu suprugu i njen prerani odlazak.
To je ponovno učinio podsjetivši na jedan vrlo emotivan dan koji se dogodio prije 22 godine. Naime tada su se Marin i njegova supruga Danijela vjenčali. Miletić se u novoj emotivnoj objavi prisjetio supruge i njihove godišnjice braka.
Dvadeset i druga godišnjica braka
Hej, Voljena moja. Kako si mi? Često razmišljam
kako je to biti na Izvoru života. I to onog života koji djeluje u svim dimenzijama postojanja cijelog – svemira. Raj. Mjesto gdje Bog u vječnom neprestanom stvaranju sve čini smislenim.
Fališ mi jako. Ono, koliko god ta riječ “jako” znači jako pa onda još više od toga – jako. Ušao sam u petu brzinu, uskoro ću u šestu. Na djecu pazim. Gorim do kraja. Od rana jutra do kasnih večernjih sati.
Danas bi nam bila dvadeset i druga godišnjica braka. Kako sam to već radio – posvetio bih ti se potpuno. Ako je moguće neko putovanje. Ako nije, izlazak, večerica, čaša vina. Naravno dar iznenađenja. Sjećaš li se, sve moje… Znao sam sjediti i gledati te. I mogao bih tako satima. A ti se samo smješkaš i uzvraćaš pogled. Pričamo tako – srcima. S tobom sam mogao šutjeti koliko god je trebalo šutjeti – a nisam baš vičan šutnji.
Bože, kako li mi nedostaješ. Uh. Ali, neka boli. Nema veze. Svaki dan sam ti ionako bliže. Neka suze peru zato lice. I podsjećaju me da je sve prolazno. Jer, sve doista prolazi – Bog jedini ostaje. Kiše tako neka isperu sve ono što treba pasti da bi opstalo ono što ide sa mnom u – vječnost.
Pazi na nas, Voljena moja. Zagovaraj nas s Neba. Pozdravi mi Dražena, mog Matiju i Zeku. Jel haklaju? Jel uživaju u basketu? Pozdravi mi Vivi, Bertu i one drage koji nisu ovdje s nama, ali su ondje s tobom i tisućama drugih.
Ljubavi moja. Srce srca moga.
Putovat ćemo mi. Opet ćemo mi putovati ulicama nebeskog Jeruzalema. Čuvaj mi kćeri. A ja ću ti biti dobro. Iznijet ću do kraja ono što mi je dano nositi.
Facebook Comments
Loading...