Kao da polovicu svoje političke karijere nisu proveli u SDP-u, iz članstva su izbrisani Gordan Maras, ali i profesor Rajko Ostojić, no šef stranke Peđa Grbin obračunao se i sa saborskim zastupnicima svoje stranke Nikšom Vukasom i Zvanom Brumnićem, čije je izbacivanje doduše ostalo u drugom planu zbog Marasa i Ostojića, koji su zapravo posljednjih godina stasali u jedne od najprepoznatljivijih članova najveće oporbene stranke.
Sve je više nezadovoljnika među socijaldemokratima, a i oni koji su Grbinu držali leđa posljednjih dana problematiziraju odnos prema ovom prepoznatljivom dvojcu, potpora im stiže na društvenim mrežama i po stranačkim kuloarima, a dio SDP-ovaca ne libi se javno istupiti i prozvati stranačko vodstvo za metode kojima je napravljen odstrjel. Otvoreno je o neugodnostima u stranci koju je donedavno vodio progovorio i Davor Bernardić.
”Morat će se dobro potruditi Grbin i njegova ekipa objasniti po kojim kriterijima su napravili ovakvu čistku i zadali SDP-u ozbiljan udarac. Kao da su poslani izvana da unište SDP. Tu prije svega mislim na njegove liblinge, gospodina Dončića, malog Račana, Mišu Krstičevića i Biljanu Borzan”, poručio je Bernardić u intervjuu za Jutarnji.
U međuvremenu se međutim Krstičević od odluka o izbacivanju ogradio tvrdeći da je Grbin sve to preuzeo na sebe, Hajdaš Dončića u SDP-u se niti ne spominje, ali se zato naveliko polemizira o ‘malom Račanu’, odnosno o Ivanu Račanu, sinu pokojnog Ivice Račana koji slovi za sivu eminenciju stranke, ali i za tipa po čijim napucima postupa Grbin.
Tvrdi se među socijaldemokratima da je upravo Račan junior zaslužan za koaliciju između SDP-a i Možemo!, ali i da je on taj koji radi na reorganizaciji i oporavku stranke, što mu doduše ne polazi za rukom, barem se tako čini iz priloženog.
“Tamo gdje ima Ivana, ima i Zokija”, komentiraju Grbinovi kritičari u SDP-u, aludirajući na dugogodišnje prijateljstvo između Račanova sina i aktualnog predsjednika Milanovića koji je, usput budi rečeno, u bliskim odnosima s aktualnim šefom svoje stranke Grbinom, dok je istodobno s Bernardićem teško pronalazio zajednički jezik.
Navodno je baš u Milanovićevom krugu stasala ideja o tome da se umjesto Gordana Marasa, koji je u to doba vodio zagrebačku organizaciju SDP-a, u utrku za gradonačelnika pošalje predsjednikov kum Joško Klisović čija je kandidatura iznenadila mnoge, budući da je riječ o čovjeku koji s gradskom politikom nikada nije imao nikakva doticaja.
Kao što je poznato, Klisović je karijeru gradio u Ministarstvu vanjskih poslova. Da s gradskom politikom nema nikakve veze potvrdio je i Klisovićev rezultat na lokalnim izborima, nakon kojih je SDP bio primoran pristati na koaliciju s Možemo! i Tomaševićem, s tim da neki u Partiji s teorijama zavjere idu toliko daleko da tvrde kako i iza samog Tomaševića stoji predsjednik Milanović.
Neobično je kritičarima to što se na predsjednika Grbina već mjesecima vrši pritisak te se od njega zahtijeva da se ogradi od predsjednikova ‘desničarenja’ i napadačke retorike, međutim, ovaj to odbija učiniti nanoseći pritom štetu stranci pa stoga mnogi drže kako su i ove čistke, u kojima je Maras pao kao kolateralna žrtva, skuhane u loncima na Pantovčaku.
Što se pak tiče ‘malog Račana’, upravo njegovo ime u SDP-u povezuju s debaklom u Zagrebu, no ono što socijaldemokratima daleko najteže pada jest to što više nisu druga opcija ni u državi. Očekuje se kako bi se do rujna zastupnički klub trebao nastaviti osipati, broj članova počet će padati, a paralelno s time stranku će pritisnuti financijski problemi, i sve to samo zato što Grbin želi ‘svojeg čovjeka’ instalirati na vrh zagrebačke organizacije, a pri čemu kadrovsku križaljku slaže Ivan Račan, koji zaboravlja da je šef Grbin vođa oporbe kojega se ne vidi, i ne čuje.
Kada su uoči lokalnih izbora Grbin i Račan gasili zagrebačku organizaciju tvrdilo se kako se SDP nastoji riješiti ‘bandićevaca’ iz svojih redova, a onda su se na listama koje je krojio Ivan Račan ipak našli ‘bandićevci’, no to je tek jedna od zamjerki koju SDP-ovci imaju na račun sina svojeg neprežaljenog predsjednika.
Kako kažu, Račan mlađi je nesusretljiv, s njim je teško komunicirati, uvjeren je kako on sve zna najbolje, dok je s druge strane neaktivan, a uz to su upitne njegove operativne upravljačke sposobnosti pa je malo kome jasno iz kojeg se razloga uopće Grbin oslanja na njegove usluge.
Oni upućeniji svjedoče kako se na njegove usluge oslanjao i Milanović te prepričavaju kako je Ivan Račan godinama iznimno utjecajan u vrhu stranke, a sve do Grbinovih izbacivanja uspijevao je ostati samozatajan. Bez obzira na to što dosad nije obnašao ni jednu izvršnu ni značajniju funkciju u stranci, on je bio jedan od ključnih aktera Milanovićeve predsjedničke kampanje, a da priča bude ironična u njegovoj agenciji kao ministar stasao je i izbrisani Maras.