Nikada se u Kninu nije pojavilo manje braniteljske populacije nego ove godine, na obilježavanju 27. obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja, na kojoj su pozornost privlačili uglavnom politički govori premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, koji su široj javnosti bili zanimljivi i utoliko što njih dvojica ratuju posljednjih mjeseci pa je građane zanimalo na koji će se način ophoditi jedan prema drugome. Njih dvojica svoj su posao odradili protokolarno, što je u jednu ruku i očekivano, no nadasve neočekivano je to što se general Ante Gotovina ove godine nije pojavio u Kninu, u kojem je pretprošle godine baš on održao jedan od najsnažnijih i najveličanstvenijih govora.
Ne samo da se Gotovina nije pojavio u Kninu, nego se on, prema riječima njegova bliskog prijatelja, više ne misli pojavljivati ni na kakvim politički intoniranim skupovima. General se medija zasitio još prije nekoliko mjeseci, kada su se javnim prostorom širili napisi o njegovu biznisu s tunom koji je problematizirao zadarski gradski i županijski vijećnik Marko Pupić Bakrač koji je tvrdio da se u Hrvatsku bez ikakvih papira uvoze veće količine tune iz Libije te da su u Ministarstvu poljoprivrede održavani sastanci na kojima se raspravljalo kako naknadno legalizirati posao Gotovininih tvrtki. Tim sastancima, prema pisanju medija, a i po izjavama Pupića Bakrača, nazočila je i predsjedala ministrica Marija Vučković.
Persona non grata
Zbog tih iznesenih teza koje su iz generalova kruga nastojali demantirati dio medija zapitao se lovi li Gotovina u mutnom, a takva pitanja generala su iživcirala, baš kao što su ga naljutili medijski napisi i osude koje su uslijedile nakon što se njegov potpis našao na zahtjevu za pomilovanje udbaškog dvojca Perkovića i Mustača, na čemu inzistira njihov odvjetnik Anto Nobilo, a o čemu bi pak predsjednik Milanović trebao odlučiti u nadolazećim mjesecima jer je za donošenje odluke o tome kontroverznom slučaju čekao da prođe Oluja.
Da Oluja nije trebala proći bez generala Gotovine, ustvrdila je pak bivša premijerka Jadranka Kosor. “Čak su mu i iz njegove brigade poručili da nije dobrodošao. Netko tko je zapovijedao u Oluji i podnio jedan od najvećih tereta, zbog te je akcije robijao i nakon svega postao je persona non grata”, izjavila je Kosor. Dok su se mnogi oglašavali na tu temu, Gotovina je mirno i dostojanstveno šutio, a tako će od sada nadalje i biti, komentira njegov prijatelj te napominje da je njemu doista u interesu napokon se smiriti, uživati u svojoj obitelji i poslu te da se okružio uglavnom nekolicinom svojih prijatelja.
Naš sugovornik napominje da Gotovina doista jest u korektnim, odnosno prijateljskim odnosima s predsjednikom Milanovićem, za što je zaslužan njihov zajednički prijatelj, bivši ministar obrane Ante Kotromanović, ali bez obzira na to prijateljstvo s Milanovićem, Ante Gotovina više se ne kani eksponirati i uplitati u bilo kakva politička pitanja, to će prepustiti onima koji se time bave. Naravno da general nije zaboravio svoj ratni put, no odsad će, kako nam objašnjava naš sugovornik, na mjesta stradanja odlaziti samostalno i bez medijske pozornosti te će na taj način nastojati obilježavati sve važne obljetnice iz Domovinskog rata.
Premda će politici okrenuti leđa, Gotovina nikada neće okrenuti leđa svojim suborcima i braniteljima, s njima se i danas rado sreće i fotografira, ali ništa više od toga njega ne zanima jer mu nije bilo ugodno kada su ga pojedine braniteljske udruge prozivale zbog stavova o Perkoviću i Mustaču, pri čemu se u pitanje dovodio i njegov braniteljski staž. Dio njih u tim se trenucima odrekao Gotovine, komentira naš sugovornik pa napominje da se general nakon sedam godina boravka u Haagu odande vratio kao drugi čovjek koji se istinski okrenuo vjeri te je na taj način pristupio i ovom zahtjevu za pomilovanje s kojim također više ne želi imati ništa.
Pomilovanje u zraku
To što Gotovina više ništa ne želi imati sa zahtjevom za pomilovanje za HDZ-ovce baš i nije neka utjeha, njegov potpis stoji na tome pismu koje bi premijer Plenković trebao osporavati kada se Milanović doista odluči na njihovo pomilovanje, što će biti složen proces jer mu je predsjednik i dosad nekoliko puta predbacio baš Gotovinu, pretvarajući Plenkovića u udbaškog gojenca koji ratuje s hrvatskim generalima i braniteljima koji Milanoviću već neko vrijeme jedu iz ruke, zaboravljajući da je riječ o premijeru i prvom čovjeku Kukuriku vlade zbog koje se širio šator pred Ministarstvom branitelja u Savskoj ulici i zbog kojega su prosvjedovali na Markovu trgu.
Da je Milanović uistinu pridobio povjerenje dijela generala, vidljivo je već neko vrijeme, a sada se to i formalno potvrdilo na prijmu koji je predsjednik organizirao u povodu Oluje, a koji su, pozivu unatoč, bojkotirali HDZ-ovi ministri Davor Božinović, Mario Banožić i ministar branitelja Tomo Medved. Iza kulisa Dana domovinske zahvalnosti upravo je ovaj prijam predsjednika Republike bio glavna i vruća tema oko koje su se u HDZ-u podijelili, a zbog kojega u Milanovićevu timu zadovoljno trljaju ruke poručujući da je predsjednik Milanović napokon do kraja pridobio generale s kojima je postao prijatelj. Grize Milanović uvelike po HDZ-ovim sigurnim utvrdama pa je tako nakon Hrvata u Bosni i Hercegovini sada samouvjereno utrčao na braniteljski teren, što je rezultiralo podjelama u Hrvatskom generalskom zboru, čije se članstvo, pa i vodstvo podijelilo na predsjednikove i HDZ-ove kadrove. Slične podjele prisutne su i u Ministarstvu obrane, a u vladajućim redovima kažu da Milanović treba ući još samo među svećenike te da će onda potpuno vladati njihovim terenom, koji mu je svojom politikom centra prepustio premijer Plenković.
Zavladao strah
Strahuju u HDZ-u posebice baš zbog Hrvatskog generalskog zbora koji je godinama bio na glasu kao produžena ruka HDZ-a, ali i kao njihov kontakt s dijelom braniteljske populacije, uostalom, i sada u Generalskom zboru sjede HDZ-ovci, međutim, Milanović je i s njihovim članovima uspio pronaći zajednički jezik, što nesnosno živcira Plenkovića koji se bez obzira na sve ne usudi ući u sukobe s generalima i njihovim predstavnicima niti se usudi dovoditi u pitanje članstvo pojedinih generala u vladajućoj stranci. Za ublažavanje odnosa s Generalskim zborom premijer Plenković angažirao je ministra Tomu Medveda, ali važan dio posla trebao bi odraditi i njegov savjetnik, zaboravljeni bivši ministar Krstičević, koji ima sve manje volje za politiku i političke trzavice, a kojega usput budi rečeno Milanović također cijeni i naziva vrhunskim ministrom dok paralelno s time kritizira njegova nasljednika Marija Banožića.
Nisu u HDZ-u zadovoljni ovim statusom, a nisu zadovoljni ni time što se ni jedan njihov ministar nije pojavio na Milanovićevu prijmu, posebice kada se zna da je Milanović premijeru na otvaranju Pelješkog mosta pružio ruku, što je prema njihovim tumačenjima, osobito nakon ovog poziva, bio pokušaj primirja koji je Plenković odbio. To bi se, prema tezama iz HDZ-a, Plenkoviću moglo obiti o glavu jer će Milanović takvo nešto prije ili poslije znati okrenuti u svoju korist, baš kao što je u svoju korist odigrao s generalima ne samo sada, nego i onda kada je trebalo potpisati za pomilovanje udbaša. Da je Oluju trebalo izdignuti iznad političkih trzavica, otvoreno je među prvima rekao bivši predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac, koji se s Milanovićem susretao i kada ovaj nije bio politički aktivan. “Kako ćete doći nekamo, a da vas domaćin periodično vrijeđa?”
Očiti bojkot
“Očito niste dobrodošli”, izjavio je pak general Josip Lucić za Dnevnik HTV-a napominjući da se ne može reći kako je ovdje riječ o bojkotu jer će se slaviti diljem Hrvatske, dok će politika biti u Kninu. A da je ovdje možda ipak riječ o podjeli u Zboru, moglo se naslutiti i iz izjave generala Ademija. “Ako smo bili zajedno u ratu, onda nema razloga da ovdje ne budu ministri. Smatram da ne treba dijeliti generale i branitelje. Ako neki generali ne dolaze, onda moramo biti svjesni da postoji podjela. To je nepotrebno na dan poput današnjeg. Vrhovnog zapovjednika izabrao je narod i moramo to poštovati”, rekao je general Ademi, a ponešto je rekao i Milanovićev novi i veliki prijatelj Ljubo Ćesić Rojs, koji je doduše demantirao teze o sukobu u Generalskom zboru, ali se zato očešao o svojeg kolegu Lucića.
“Ne znam u ime koga general Lucić to govori, moj prijatelj, suborac i kolega. Ja sam zamjenik predsjednika Generalskog zbora, general Lucić nije ni u kakvim tijelima. Ne znam otkud mu ta informacija. Nema nikakvih podjela”, poručio je Rojs. Bez obzira na njegove poruke, u političkim i generalskim kuloarima o sukobu se sve više govori te se on sve teže uspijeva skriti pa je nakon svega što smo ovih dana vidjeli i čuli i više nego jasno zašto Gotovina u svemu tome nije želio sudjelovati i zašto je odlučio da njemu u Kninu ove godine nije mjesto. Časno i u šutnji, bez ijedne jedine riječi, general je poslao najjaču poruku koju bi trebao usvojiti i ostatak braniteljske populacije, jer da su se na ovaj način dijelili onda kada se za Hrvatsku ginulo, pitanje je što bismo danas imali od države.