Predsjednik Republike Zoran Milanović nakon nekoliko tjedana mirovanja našao je novu ‘žrtvu’.
Sve je počelo kad je Milorad Pupovac kao vjerni koalicijski partner HDZ-a prozvao Milanovićevu kandidatkinju za čelnicu Vrhovnog suda Zlatu Đurđević.
Nema podršku SDSS-a
Predsjednik SDSS-a poručio je da je kod izbora predsjednika Vrhovnog suda potreban sistemski, a ne “padobranski pristup” te da bi Zlata Đurđević imala podršku SDSS-a „da nije bilo onoga što se događalo proteklih tjedana”.
“Gospođa Đurđević je kazala da će se javiti na javni poziv kad bude raspisan, ne postoji nikakvo koliko je meni poznato zakonsko ograničenje da se ona javi, a kakvi će biti ishodi glasanja i kakva će se rasprava povesti o kandidatima s obzirom na napetosti i tumačenje zakona između predsjednika Republike i Vlade, to je drugo pitanje”, komentirao je Pupovac u Saboru.
Pupovac nije želio ulaziti u to je li Đurđević pogriješila te kazao kako ne misli da je njezina odgovornost najveća ali da zna čija je odgovornost velika.
Na pitanje bi li Zlata Đurđević imala njegovu potporu da se javi na javni poziv, Pupovac je rekao da je ona ugledna profesorica kaznenog prava i ozbiljna članica akademske zajednice.
“I sasvim sigurno da nije bilo ovoga što se događalo proteklih tjedana što je kompromitiralo različite dobre ideje što se treba napraviti u pogledu reforme pravosuđa, da bi profesorica Đurđević imala našu podršku. Ovo što se događalo ozbiljno je kompromitiralo nastojanja i trebat će dosta vremena da se to popravi”, kazao je.
Milanović ga napao, Pupovac objavio poruke
Predsjedniku republike nije trebalo dugo da odgovori. Milanović je nazvao Pupovca prljavim, vjerojatno misleći na njegovu političku karijeru.
“Zadnji je koji smije govoriti da je ona padobranka. Što je učinila protivno zakonu?”, pita se Milanović.
Nakon toga uslijedile su objave na društvenim mrežama u kojima je Pupovac objavio poruke za koje tvrdi da mu ih je poslao Milanović.
“Milanović ima sklonost ne samo da pljuje na druge. On zlostavlja, nasilno i verbalnim radnjama omalovažava ono što su ljudi činili”, istaknuo je Pupovac.
Naveo je da mu je Milanović u telefonskom razgovoru rekao kako trebaju glasati.
“To sam doživio kao pokušaj utjecaja. Ali sam mislio da će poštivati našu odluku. Ničim mu nismo dali do znanja da će biti tako kako on očekuje. Neću reći kako ćemo glasati. Mogu samo reći da mi je žao što je Đurđević prolazila i što prolazi”.
Naravno predsjednik je u svom stilu odgovorio podužim statusom na Facebooku u kojem je Pupovca prozvao za povlačenje rukava i skupljanje nekretnina i još koješta.
“Nema tu ničega prostačkog, nikoga nisam nazvao smećem ili baljezgao o profesoricama prava koje se rado prepuštaju vucaranju po blatu. Samo prokleta istina. Zlatu Đurđević si prvo nazvao samodiskvalificiranom (original Plenkovićev plitki vokabular, ergo protuustavni pritisak? Or what?) padobrankom, da bi je, nakon što sam te raskrinkao k’o zadnjeg mehanskog tata, danas obasuo komplimentima. U čemu je, onda, problem, crni Mićo, ustavobranitelju naš? Jedino što vas, dakle, zanima jest kavga sa mnom – evo, imate je – ali prije svega želite spriječiti svaku promjenu u HDZ ovom pravosuđu, po Plenkovićevom nalogu. Nećeš izbjeći strašni sud i suočenje s mojom kandidatkinjom u Saboru. Bistre oči uplačljive oči. I okani se brige za tuđu djecu i nji’ov razvoj. Djecu plaše tobom, ne mnome, crni Milorade”, napisao je predsjednik Milanović.
Milanović govori ono što većina misli
No, PRH trenutno govori ono što većina građana i misli. Milorad Pupovac od 2000 naovamo sudjelovao je u radu skoro svih vlada. Možda ne direktno, ali svakako indirektno. U tom vremenu, što se srspke manjine tiče, nije se promjenilo ništa.
Upravo je stravični potres, u već gospodarski i demografski uništenoj Sisačko-moslavačkoj županiji otkrio kako zapravo žive neki građani srpske nacionalne manjine. Sela bez struje, vode, uglavnom zaboravljena osim u danima pred izbore.
Nevjerojatno je da u tih dva desetljeća sudjelovanja na vlasti, Milorad Pupovac i SDSS nisu uspjeli napraviti pritisak na Ivicu Račana, Ivu Sanadera, Jadranku Kosor, Zorana Milanovića i sad Andreja Plenkovića da utroše nekoliko desetaka milijuna kuna na elektrifikaciju sela u kojem pretežno žive hrvatski građani srpske nacionalnosti ili bar pokrenuti bržu i sveobuhvatniju obnovu njihovih domova.
U isto to vrijeme Novosti su dobile na desetke milijuna kuna kako bi provodile socijalističku političku propagandu isključivo u korist Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a kao da Srbi ne mogu i ne smiju imati bilo koje drugo političko opredjeljenje osim jugosocijalizma.
Logično, treba onda upitati Milorada Pupovca što je radio posljednja dva desetljeća u vrhu hrvatske politike?
Ne laje Zoran radi sela…
Naravno, bili bi naivni kad bi mislili da PRH ‘laje i grize’ radi sela. Uvijek je u pozadini nekakav interes kojeg još nismo u prilici vidjeti. U pisanja desničarskih pamfleta koji kažu da je imenovanje Zlate Đurđević uvertira u pomilovanje udbaških ubojica Zdravka Mustaća i Josipa Perkovića teško je vjerovati.
Naime, Milanović prezire mogućnost da predsjednik Republike ima pravo udjeljivati bilo kome pomilovanje. ‘Neću nikog pomilovati. Pomilovanje treba ukinuti”, govorio je tijekom predizborne kampanje izjavio je svojedobno Zoran Milanović.
Izgleda kako je i ostao pri tom mišljenju. Naime, od 18. veljače 2020. godine, kada je Zoran Milanović prisegnuo na dužnost predsjednika Republike Hrvatske, dobio je 49 zahtjeva za pomilovanjem, no nije se odlučio niti o jednom.
Ali zakon nije promijenjen, pomilovanja nisu ukinuta, a prema članku 98. Ustava, osoba koja daje pomilovanja je- predsjednik RH.
Ali, koji je onda motiv općeg rata
Takvo ponašanje sigurno ne odgovora ni ljevičarima ni desničarima koji su se nadali, svaka skupina iz svog razloga, da to bude glavni alibi zbog kojeg predsjednik želi baš svog kandidata na čelu Vrhovnog suda.
No, koji bi onda bio motiv za rat protiv svih zbog imenovanja čelnika jednog suda?
Je li optužnica protiv HDZ-a koja je na Vrhovnom sudu, ili možda to što se imenovanje vrši u godini kad se radi i popis stanovništva. Naime, po tom popisu ubuduće ćemo izlaziti i na izbore, a nakon njega mogao bi se i vidjeti nerazmjer u broju birača po izbornim jedinicama. Naime, taj problem već se razvlačio po sudovima.
Zato su pred protekle parlamentarne izbore suci Ustavnog suda bili jako nezadovoljni jer su parlamentarni izbori održali, a da prije toga nisu izmijenjene izborne jedinice, kao što su ustavni suci tražili još prije deset godina.
Posljednji izbori jesu bili legalni, ali postavlja se pitanje u kojoj su mjeri bili legitimni, jer je razlika u broju birača u izbornim jedinicama i dalje puno veća od predviđenih pet posto.
Najveći nerazmjer, tvrde upućeni, a i sama logika nalaže, je, naravno, u slavonskim i dalmatinskim izbornim jedinicama koje slove kao HDZ-ove utvrde. Bilo kakvo prekrajanje izbornih jedinica moglo bi dovesti i do još slabijeg slabijeg učinka HDZ-a nego što ga je ta stranka imala u posljednjim izbornim ciklusima.
Treba podsjetiti da je predsjednik Državnog izbornog povjerenstva ujedno i predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da kao takav se brine o zakonitoj pripremi i provedbi izbora.
Je li ovaj rat u biti rat za sljedeće izbore, promjenu izbornog zakona, načina izbora parlamentarnih zastupnika, ali i zastupnika manjina? To nam tek ostaje za vidjeti.