Prije svega jednostavna osoba koja je voljela prirodu, konje i pse, dok se u mladosti pokazala izvrsnom u lovu na jelene, složenom procesu koji podrazumijeva sate vrebanja. Gotovo do samoga kraja jahala je konje na svojim imanjima te je, kad god nije bila u protokolima nego se odmarala u Škotskoj, jurila naokolo u svojem vozilu ili šetala blatom u gojzericama s maramom na glavi. Legendarni su prizori gdje gladi konje i hrani ih mrkvama. “Cijeli svoj život, bio on dug ili kratak, služit ću svojim narodima”, izgovorila je u radijskom govoru još kao princeza, vjerojatno i ne sanjajući koliko će to služenje potrajati. Izrazito marljiva, dva dana prije smrti potvrdila je svojeg petnaestog premijera. Do jučer nepoznata izvan britanskih političkih krugova i sastanaka svoga ministarstva, Liz Truss time se našla u nezahvalnoj situaciji da se u ime britanskog naroda oprosti od kraljice, što nije učinila onako dobro kao svojedobno Tony Blair kada je poginulu Lady Dianu proglasio “princezom od naroda” – “people’s princess” kako će je potom svi zvati. Svakodnevno, osim na uskrsnu subotu i na Božić, kraljica je otvarala crvenu kutiju punu državnih dokumenata.
Uhodana rutina
Činila je to od dvadeset i pete do devedeset i šeste godine. Prethodno bi, doručkujući, slušala staromodni radio i čitala novine, na televiziji bi pratila popularne serije, a nije tajna da je u krevet najradije odlazila s krimićem. Priče o tome što je kraljica doručkovala, ručala i večerala uglavnom su se usuglasile. Rani doručak, crni čaj bez mlijeka i keks. Potom pravi doručak, pahuljice, tost s marmeladom. Potom ručak, riba ili meso, povrće i voće uglavnom s kraljevskih imanja. U pet popodne opet čaj i sočni sendviči s krastavcem. Uvijek trokutasti, nikada četvrtasti. Za večeru, riba u sosu ili nešto slično. Bez obzira na solidnu prehranu, nikada nije bila debela jer su krumpiri, riža i tjestenina, popularni “debljajući” ugljikohidrati, uvijek bili na margini njezinih obroka.
Bilo je razgovora o tome koliko kraljica pije. Prema nekima, čak pet pića dnevno. Prije ručka, džin sa slatkim vinom, dubonnetom. Za ručak, čaša vina. Popodne, čaša suhog martinija. Za večeru, opet čaša vina. Prije spavanja, čaša šampanjca. Poslije su se začuli demantiji, jer da bi se na kraljici itekako vidjelo da je toliko pila. Dok se za kraljicu majku priznalo da je do duboke starosti uživala u ovećim količinama džina i tonika, za kraljicu Elizabetu se ipak održao samo džin s dubonnetom i čaša vina, i to u rijetkim prilikama. Martini joj je navodno samo iznimno spravljao njezin voljeni princ Philip. Tajna njezine dugovječnosti, zadovoljno se zaključilo, ipak je bila u više manjih obroka i minimalnom unošenju alkohola, u redovitom boravku u prirodi, u izostanku neke jasnije ocrtane loše navike kao što su alkohol i cigarete, u sklonosti ka kilometarskim šetnjama sa psima. U naravi koja je bila više odmjerena nego ekscentrična, u tihom, nenapadnom humoru, u laganoj distanci, nikada u euforiji.
Vjenčanje stoljeća
Dolazak Diane Spencer u obitelj, iz slavne i stare plemićke loze, mora da je bio pravi potres za Elizabetu. Stidljiva mladenka od ni dvadeset godina koju je princ Charles doslovce izvukao iz vrtića da bi se uskoro njome oženio na “vjenčanju stoljeća” utjelovila je sve što je Elizabetu užasavalo: pretjeranu emotivnost, ljepotu, šarm, eleganciju, suze, zagrljaje, buran odnos s medijima koji su je na kraju uništili. Kraljici je vjerojatno bilo mučno gledati Dianine suze u slavnom intervjuu u kojem je cijelom svijetu povjerila da je Charles vara, no po svome običaju, nakon Dianine pogibije i kraće šutnje koja je prilično razbjesnila Britance, pojavila se na televiziji, kao tužna baka dvojice uplakanih dječaka, opet odmjerena, ali s dozom osjećaja koji su joj vratili popularnost.
Profesionalnost, čak i u najvećim obiteljskim potresima, poput razvoda princa Charlesa, dolaska Camille na dvor, pedofilskog skandala princa Andrewa i uragana zvanog Meghan Markle, obilježila je kraljicu koja je uvijek pazila da joj na prvome mjestu budu zdrav razum i praktičnost. Kraljevstvo prije svega, a tek potom majčinstvo, smatrala je, pa se Charles kao dječak više puta našao mjesecima u društvu dadilja dok je majka putovala Commonwealthom. Emotivniji od nje i oca, ili bar skloniji pokazivanju emocija, potražio je utjehu u vrtlarstvu i parkovima. Više stotina protokolarnih događanja godišnje činilo je kraljicu Elizabetu do duboke starosti najmarljivijim članom kraljevske obitelji. S protokolima se usporila tek kad je nakon smrti princa Philipa i sama počela slabjeti i zdravstveno propadati. Uvijek nasmiješena, s nenametljivim smislom za humor, nesklona bilo kakvim pretjerivanjima, jedino u čemu je kraljica bila malko ekscentrična bile su sve življe boje njezinih kostima – kako je vrijeme prolazilo.
Kobni nacisti
I koliko god smo je puta ugledali s ergelama državnika, među kojima je i barem trinaest američkih predsjednika, nakićenu s dijamantima i tijarom u kosi, s lakoćom zamišljamo da je najsretnija bila skidajući dijamante i tijaru i pozivajući svoje pse, uvijek korgije, na šetnju u gumenim čizmama, s maramom na glavi, po mogućnosti po lagano kišnom danu. Od starosti se branila crvenom, zelenom, ružičastom, plavom i bojom fuksije – što joj je dobro uspijevalo. A vremena je prošlo zaista mnogo od dana njezine svečane krunidbe. Većina Britanaca koji je oplakuju ne pamti drugog monarha, njezina prethodnika na prijestolju, kralja kojeg je zatekla kruna, a potom i rat – Georgea VI. Zato pamte dugovječnu kraljicu-majku, koja je umrla još starija od Elizabete.
Sasvim nekim drugim vremenima, naime “jazz-eri” pripada glamurozni, stariji kraljev brat, David, koji će zakratko vladati Britanijom kao Edward VIII. Prijestolja se navodno odrekao radi ljubavi prema više puta razvedenoj Amerikanki Wallis, premda je povijest pokazala, a s njome i arhivski dokumenti, da je Edwardova politika prema Hitlerovoj Njemačkoj bila gotovo jednako važan, ako ne i važniji povod abdikacije. Obitelj koja se u prethodnom, Velikom ratu odrekla svojeg njemačkog prezimena Saxe-Coburg i Gotha, te ga zamijenila genijalnim, premda ponešto maglovitim “Windsor”, nije mogla koketirati s Njemačkom na početku drugoga velikog rata. I dok su se sestre princa Philipa udale za nacističke časnike Gottfrieda, princa od Hohelohe-Langenburga, Georga Donatusa, vojvodu od Hessea, i SS Oberfuehrera princa Chirstopha, sam je princ, sin srušenog grčkog-danskog kralja iz loze Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg, nakon što mu je majka završila u sanatoriju, a otac na Azurnoj obali u zagrljaju ljubavnica, utočište potražio kod ujaka, lorda Louisa Mountbattena.
Brojni skandali
Louis, donedavno iz kuće Battenberga, bio je posljednji potkralj Indije, a u starosti je poginuo u Irinu atentatu. Ljubav na prvi pogled neobičnog i naočitog princa bez zemlje s mladom Elizabetom možda nije oduševila njezine roditelje, no par je ostao zajedno do kraja svojih dugih života. Windsori su preživjeli Veliki rat – zapravo, rat najbližih rođaka, potomaka kraljice Viktorije koji su pritom nalikovali kao jaje jajetu: britanskog kralja Georgea, ruskoga cara Nikolaja i njemačkog “Kaisera” Wilhelma, sumrak i propast moćnih carstava poput Habsburškog, potom Edwardovu abdikaciju, Drugi svjetski rat, preranu smrt Elizabetina oca, krunidbu mlade kraljice, temeljito osipanje “Carstva u kojem Sunce nikada ne zalazi” od kojeg su ostale samo sjene – Elizabeti drag “Commonwealth”.
Kraljicu je kao njezin prvi premijer dočekao Churchill, zanimljiv je bio njezin odnos sa “željeznom” Margaret Thatcher, no, u skladu s ulogom monarha, nikada nije dopustila da neko njezino osobno promišljanje ili svjetonazor naruše njezin odnos s premijerima i Parlamentom.
Drugačija je bila njezina mlađa sestra Margaret, opuštenija pred kamerama, razočarana što sama nije kraljica, nesretna što joj je zabranjeno vjenčanje s razvedenim kapetanom Peterom Townsendom u stroža vremena kada je takvo što bilo nepojmljivo makar na dvoru, dok narod već odavno nije patio od predrasuda. Charles će do kraja raskinuti te običaje rastavši se i oženivši se svojom dugogodišnjom razvedenom ljubavnicom Camillom, danas kraljevskom suprugom. Punih sedamdeset godina princ, on će po svoj prilici biti prilično nervozan i nestrpljiv kralj pred kojim sigurno nije epoha kakvu je imala njegova majka.
Najveće provokacije
Epohalni događaji, poput na ropstvu sagrađenog carstva, opijumskih ratova, kraja indijskog kraljevstva i krvoprolića koje je uslijedilo, Churchillovih žrtava u Bengalu, a sve to premazano pastelnom ružičastom bojom mladog i lijepog para, Phillipa i Elizabete koji svojim ranim putovanjima pokušavaju vratiti nešto pozlate zahrđalom carstvu, palo je sada u krilo Charlesu III., za kojeg se naivno vjerovalo da bi svojevoljno mogao prepustiti prijestolje sinu Williamu. Prijeti li britanskoj monarhiji poluanonimnost i nikakva važnost kakvu već danas imaju preostale europske monarhije, gdje se tek tu i tamo spomene haljina neke princeze ili kraljice, ili će teško razjašnjivim razlozima i dalje privlačiti pozornost europske, pa i svjetske javnosti, pitanje je na koje još nema odgovora.
Kraljica, ma koliko stara i natečenih nogu, svojim je likom osiguravala praktički dojučerašnju slavu monarhije. Ona je, uostalom, kao dijete, svjedočila još prilično snažnom i moćnom carstvu. Pod stare dane postala je šarmantnim likom iz bajke, poput kraljice iz “Alice u zemlji čudesa”, samo mnogo manje nasilna, koja je i na najveće provokacije Lady Diane ili Meghan Markle odgovarala – šutnjom, a ne uzvikom “odrubite joj glavu!”. Živeći dugo, poput nekog biblijskog patrijarha, svjedočila je mijenama karte svijeta, koje su uglavnom bile na štetu monarhije. No, nikada je nismo vidjeli bez osmijeha i bez frizure. Postala je dijelom svačijeg života, premda je to potpuna neistina jer bila je to samo beskrajno bogata dama sa simboličkom moći u zemlji u kojoj i dalje tinja vjera u simbole. Preko radija, a potom televizijskih ekrana, ulazila je u kuće Britanaca i ukazivala im na svoje postojanje i na to da je i ona “jedna od njih”.
U svakom domu
I kraljevska obitelj slavi Božić! I kraljevska obitelj šalje djecu u školu! I kraljevska obitelj prolazi kroz teškoće! Doista, samo što su je od istinskih briga i problema dijelile debele zidine njihovih dvoraca, palača, zamaka, vrtova, perivoja i imanja. I koliko god puta se na ulicama začuo otvoreni bijes, utjelovljen u pjesmi Sex Pistolsa “God save the Queen”, očaranost zlatnom kočijom, zastavama, nakićenim konjima i vitezova, ukratko, čežnja za Camelotom uvijek bi pobjeđivala sve činjenice koje su bile protiv carstva i kraljice. Baratajući snovitim i bajkovitim objektima, krunom, žezlom, biserima i tijarama, mudro ih kombinirajući sa svojim “običnim i jednostavnim” pristupom životu, koji nije trebala čak ni glumiti.
Jer bila je kraljica manje komplicirana od mnogih običnih smrtnika, dijelivši potkraj života sendvič s medvjedićem Paddingtonom, a prema potrebi helikopter s Jamesom Bondom, prihvaćajući se svakojakih uloga i zadaća koje joj je povijest nalagala, od rezanja vrpci do druženja s Nelsonom Mandelom ili Billom Clintonom, ona je svoju svjetsku publiku uvjeravala u, rekao bi Kundera, “nepodnošljivu lakoću postojanja”, koja je malko napukla tek kad se u crnini i potpuno sama zbog epidemioloških mjera našla na sprovodu princa Philipa. Koliki su se od nas imali priliku rukovati s njom? Vjerojatno rijetki. Pa ipak, njezina je smrt izazvala lavinu reakcija čak i u nas, koji se s njome nismo ni okrznuli, ni kao podanici niti kao sudionici njezinih slavlja i protokola, kao visoki ili manje visoki gosti i uzvanici. “Obična djevojka iz naroda”, Kate Middelton postala je nova princeza od Walesa, više nije važno biti Spencer ili bar Cavendish, niti je važna ljubavna prošlost, čak se činilo da će se i Meghan Markle iz serije “Suits” dobro snaći na kraljevskom balkonu.
Bljutavi epilog
Pa ipak, nije išlo, da je serija bila bolja, možda bi i simbioza holivudske glumice i obitelji Windsor bila uspješnija, ovako se u bljutavom epilogu priče sasvim neočekivano pojavila i Oprah Winfrey, a princ Harry postao je Amerikanac. Možda bi kraljica bez takvih doživljaja poživjela koji mjesec dulje, premda, skandali joj nisu još od najranijeg djetinjstva bili nikakva novost, njoj koja je još u Drugome svjetskom ratu uspješno savladala vožnju u nezgrapnim kamionetima kojima je čak znala zamijeniti i gumu.