Marić Butkoviću: ‘Halo Bing, kako mi je brat?’

Patrik Macek/PIXSELL

Kako ekskluzivno saznajemo, ministar Marić više je puta nazivao svog kolegu Olega Butkovića i pritiskao ga da se njegovog brata Svetimira imenuje na mjesto člana Uprave društva Tehnički servisi željezničkih vozila

Zamislite da imate brata s kojim ste u dobrim odnosima. bez posla ste, a vaš brat postane jedan od najmoćnijih ministara u Vladi. l nakon što postane ministar, vi se s bratom ne čujete na telefon nijednom, čak nemate ni njegov novi ministarski broj mobitela! U međuvremenu, dok vaš brat ministar kadrovira po strateškim nacionalnim kompanijama, ne znajući za vašu tešku sudbinu, netko se u jednom državnom poduzeću sjeti da ste na burzi! I na brzinu u tom poduzeću smijene jednog člana uprave i postave vas na to mjesto. Kakva sreća! Naravno, ne pada vam na pamet obavijestiti svog brata ministra da ste konačno dobili posao, i to u državnom poduzeću kao član Uprave! Ah da, nemate ni njegov broj mobitela.

I tako vaš brat ministar za vaše imenovanje sazna preko medija. Nije čovjek pojma imao!

Poznata priča? Naravno! Radi se o slučaju zapošljavanja Svetimira Marića, brata ministra Gorana Marića kao člana Uprave društva Tehnički servisi željezničkih vozila – tvrtke kćeri Hrvatskih željeznica u stopostotnom državnom vlasništvu.
Priča zvuči uvjerljivo? Naravno da ne!
Ministar Marić morao bi znati da članovi Vlade ne smiju lagati javnost. Čim se nekog ministra uhvati u svjesnoj laži, smjena je jedini prihvatljiv idući korak. A bojimo se da je ministar Marić svjesno lagao hrvatsku javnost – i to ne samo u ovom slučaju.
Kako ekskluzivno saznajemo, ministar Marić više je puta nazivao svog kolegu Olega Butkovića i pritiskao ga da se njegovog brata Svetimira imenuje na mjesto člana Uprave. Zvuči slično poznatoj frazi iz Alana Forda? Naravno!

Inače, Marić je na ovu temu izjavio: “Svi koji me poznaju, a to je moj brat, dobro znaju što ja mislim o vezama i preporukama i koji je moj postulat”. Izgleda da se nije držao svojih postulata dok je nazivao Butkovića. HŽ je u Butkovićevu resoru, a kada se zna veza Marićevih s HŽ-om ne čudi da je Goran Marić želio sjesti u Butkovićevu fotelju pri formiranju Vlade.

Sa Svetimirom priča tek počinje



No, sa Svetimirom priča tek počinje. U isto vrijeme kad je Svetimir s burze imenovan za člana Uprave, u istom državnom poduzeću, njihov šogor, suprug Svetimirove i Goranove sestre, unaprijeđen je na rukovodeće mjesto.
Ali ni to nije sve, ekskluzivno saznajemo da je i Svetimirov sin zaposlen u Hrvatskim željeznicama, pa da ispada da su Marićevi, kao Bogom dani, izvrsni željezničari!

Nakon svega Svetimir Marić, zbog pritiska javnosti, podnosi ostavku, a kao spasitelj se javlja Milan Bandić, koji Svetimiru javno nudi mjesto u ZET-u. Naravno, protuzakonito, bez natječaja, kao što to Bandić i inače zapošljava!

Iako je ministar Marić za svog brata tvrdio da mu je životopis “besprijekoran”, izgleda da ipak nije tako. Naime, Svetimir Marić je bio zaposlen u zagrebačkoj Čistoći od 1999.-2000. godine, gdje je radio na mjestu člana Uprave. No, ono što je portal dnevno.hr ekskluzivno otkrio je to da se Svetimir tada potukao s drugim članom Uprave, Brankom Pintarićem, u njegovoj kancelariji. Dobio je otkaz s ponudom novog ugovora i premješten je u drugu radnu organizaciju, ZGOS, na manje složene poslove i manju plaću. Istovremeno je izgradio kuću, uz nezaposlenu suprugu i četvero djece.

Prije spornog imenovanja i burze, Svetimir je bio direktor u firmi Tersus Eko s više od 900 zaposlenih – tvrtci kćeri HŽ-ovog Putničkog prijevoza. O sposobnosti rukovodstva te tvrtke govori podatak da je u rujnu 2016. godine na natječaju izgubila posao koji joj je donosio 85 posto prihoda! Natječaj je raspisao HŽ Infrastuktura. Dakle, Svetimirova tvrtka, koju je·osnovao

HŽ, izgubila je na natječaju posao koji je raspisao taj isti HŽ! Takvo nesposobno rukovodstvo stajalo je posla 70 posto radnika te tvrtke, pa su završili na burzi. Potom i Svetomir završava na burzi, nakon što je prethodno od tvrtke Tersus Eko uzeo otpremninu.

S obzirom da se pisalo da je Marić blizak MOST-u, mnoge je iznenadilo kako je Marić, braneći brata, rekao da se zbog njega “nisu mijenjali statuti, pravilnici i uvjeti radnog mjesta”. Ova izjava napada izravno na MOST, aludirajući na zapošljavanje kuma Bože Petrova u Hrvatskim vodama, kada je mijenjan statut da bi ga se zaposlilo.

Glavni kadrovik u Vladi

Na slučaju Podravke pokazalo se da je Marić postao glavi kadrovik u vladi Andreja Plenkovića. Naime, u sukobu njegova kandidata i kandidata potpredsjednika Vlade, ministra obrane Damira Krstičevića, kao pobjednik je izašao Goran Marić. Na čelo Podravke tako je Marićevom voljom došao Marin Pucar koji je, kao i Marić, bivši nogometaš, a baš kao i Marić na Ekonomskom fakultetu je specijalizirao marketing. Prezime Pucar je starijima poznato po partizanskom narodnom heroju iz Bosanskog Grahova. Marin Pucar nije mu u rodu, jer je iz okolice Zadra, gdje prezime Pucar nose uglavnom Srbi iz zadarskog zaleđa. Pucarov protukandidat za čelno mjesto Podravke bio je Gordan Kolak, hrvatski branitelj i bivši časnik koji je, nakon karijere u MORH-u, uspješno vodio tvrtku Doking.

Marin Pucar već je ranije bio član Uprave Podravke, i to u vrijeme kada je izbila afera Spice. Ona je izbila kad je USKOK optužio većinu članova Uprave Podravke da su se udružili u kriminalnu organizaciju te Podravkinim novcem namjeravali kupiti Podravku za sebe i oštetili je za ukupno 400 milijuna kuna. Nakon pet godina optuženi su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Posebno problematično je da je Marić svog čovjeka na čelo Podravke postavio unatoč tome što država nije većinski vlasnik Podravke. Naime, Podravka je u vlasništvu mirovinskih fondova, na koje je vršen veliki pritisak da se izabere Pucar. Marić je još jednom lagao hrvatsku javnost tvrdeći da Pucar nije njegov kandidat te da ga nikad nije sreo u životu.

Problem je u tome što mirovinski fondovi raspolažu našim budućim mirovinama i građani žele bili sigurni da se njihov novac ulaže u zdrave projekte. Političko kadroviranje na Marićev način zasigurno ne ulijeva povjerenje da će Podravka nastavili pozitivno poslovanje. Naprotiv, ako se pokaže da je Podravka i ovaj put bankomat za političke stranke, možemo se samo nadati da slučaj neće ostati na saborskom istražnom povjerenstvu ili nedostatku dokaza pred sudom.

Marićevo kadroviranje moglo bi i dalje izazivati podjele u Vladi. Naime, do sada je bila praksa da resorni ministar ima zadnju riječ pri imenovanjima. Marić je sada, kad je konačno dobio ministarstvo koje je želio, počeo samostalno kadrovirati ne pitajući resorne ministre. Teško je stoga očekivati da će ova praksa biti bez posljedica za stabilnost Vlade.

Marićev MUDO i sukobi u Vladi i stranci

Od početka Plenkovićeve vlade nijedna osoba premijeru nije izazvala više kadrovskih glavobolja od Gorana Marića. A Marić je očito toliko moćan da mu se sve želje ispunjavaju. Ili dobro koristi nestabilnost premijerova položaja u vlastitoj stranci.

Već ranije smo pisali kako je pukla ljubav između Plenkovića i Ivane Maletić, a zbog Marićevih golemih ambicija događali su se i drugi brojni sukobi u Vladi i stranci.
Na samom početku formiranja Vlade Marić je trebao biti ministar bez portfelja, da bi se doslovce preko noći, u zadnji trenutak, za njega osobno formiralo posebno ministarstvo. Marić je, pričalo se, Plenkoviću zaprijetio ostavkom ako ne dobije ministarstvo. I premijer je popustio, pa je dotadašnji Ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) postao Ministarstvo za upravljanje državnom imovinom ili, kako su ga u narodu prozvali, MUDO.

Prije toga Marić je očekivao da će biti ministar gospodarstva, ali njegovu ambiciju je osujetilo imenovanje Martine Dalić na to mjesto. Inače, Dalićka zastupa Mariću potpuno suprotna gledišta o gospodarskoj politici, pa se postavljalo pitanje njihove dal jnje suradnje u Vladi zbog ovih „nepremostivih razlika“. Nakon toga, u potrazi za Marićevim ministarstvom, pročulo se da će Marić preuzeti resor prometa od kolege Olega Butkovića, koji je trebao preuzeti turizam. Međutim, tu se umiješala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je inzistirala da Butković ostane ministar prometa. Očito je da je predsjednica Butkoviću vratila uslugu, jer je on 2010., kako sam kaže, predsjednici osobno platio ljetovanje u Novom Vindolskom od 8.000 kuna. USKOK je, doduše, tvrdio drukčije, da je ljetovanje Butković platio iz gradske blagajne, ali istraga nije išla dalje. Kako je Marić shvatio da bi mogao ostati bez ministarstva, zaprijet io je ostavkom na mjesto člana Vlade bez ministarstva, pa je Plenković popustio i za Marića formirao novo ministarstvo. Sve priče oko smanjivanja broja ministarstava u Vladi tako su ispale smiješne, a HDZ i MOST branili su ideju formiranja još jednog ministarstva u ionako velikoj vladi.

Stručnjak za marketing ili spin doktor

Goran Marić rodeo je 1959. u Grudama, a u Zagreb se doselio kad je upisao Ekonomski fakultet na kojem je diplomirao 1983. godine. Od 1983. do 1992. godine bio je zaposlen u tvrtki Auto-Hrvatska u sektoru za vanjsku trgovinu. Od 1992. do 2000. godine bio je zamjenik predsjednika Uprave „Vjesnika“ te predsjednik Uprave „Hrvatske tiskare“ i „Tiska“. Dakle, tijekom 90-ih stalno je bio visokopozicioniran na rukovodećim mjestima.

Od 2000. do 2007. godine bio je direktor „Euronspekta“ i „Štedinvesta“. Od 2006. do 2009. radi u Zagrebu kao profesor na Visokoj poslovnoj školi, gdje predaje Menadžment, a 2009. imenovan je za prodekana. Politikom se počeo baviti 2008. godine. Od tada pa do 2012. bio je predsjednik Odbora za financije i državni proračun u Hrvatskom saboru.

Iz njegovih saborskih dana pamti se kako je Marića, kao člana saborskog Istražnog povjerenstva za privatizaciju INA-e, Ivo Sanader „spremio u mali džep“. Marić je Sanadera pokušao ispitivati oko okolnosti prodaje INA-e, a Sanader ga je ismijao poučavajući ga njemačkom. Naime, Marić je Sanadera pitao: “Je li za vas prodaja Ine bila grosse spiele?, a Sanader je odgovorio: – Što znači grosse spiele? Postavite pitanje na hrvatskom.” Marić je ponovio: “Je li za vas to bila velika igra?”, a Sanader je odgovorio: “Je li to bila grosse spiele? Prvo, to je množina. Hoćemo li sada i gramatiku ovdje učiti?”. Sanader je lagano otklonioMarićeve pokušaje da ga upita nešto ozbiljno. Tako je Sanadera pitao: “Zašto niste smijenili članove Uprave Ine imenovane od strane RH zbog lošeg poslovanja Ine 2008.?”, a Sanader ga je poučio da je to posao Nadzornog odbora, a ne Vlade.

Naravno, Istražno povjerenstvo u kojem je Marić sjedio, nakon šest mjeseci rada, nije donijelo nijedan zaključak, pa je i ovaj pokušaj da se rasvijetli krivac za predaju vlasničkih prava Mađarima završio u bespućima hrvatskih međustranačkih sukoba HDZ-a i SDP-a. Očito je i jednima i drugima važnija stranka od nacionalnih interesa.

Marić je doktor ekonomskih znanosti, doktorirao je na području marketinga, pa se može reći da je on ono što se u medijima ponekad naziva spin doktorom.

Marketing ima malo veze s makroekonomijom, ali to ga nije spriječilo da napiše knjigu „Slom lažnog proroštva“ koja kritizira fantomske lažne proroke koji su krivci za kriminalnu privatizaciju i pretvorbu, gospodarski i politički kriminal i rast hrvatskih dugova. Lažni proroci su fantomski, jer u svojoj knjizi Marić ipak nije imao hrabrosti da te lažne proroke nazove imenom i prezimenom. Marić opisuje katastrofalne političke i ekonomske odluke u tranzicijskoj Hrvatskoj bez ijednog imena i prezimena autora tih i takvih odluka. Doduše, od čovjeka koji je cijelu hrvatsku samostalnost bio na nekoj direktorskoj poziciji se teško može i očekivati da prozove bilo koga. Međutim, knjiga nije ni imala tu namjenu. Knjiga je trebala poslužiti kao Marićeva ulaznica u Karamarkovu vladu, jer je napisana i objavljena u predizbornoj kampanji 2015. godine. I tu je bila sva njezina svrha. Posebno jer se Karamarko u tom trenutku ipak okrenuo drugim „ekonomistima“, poput
Ivana Domagoja Miloševića. Kad se Marić ponadao da će postati ministar financija u Karamarkovoj vladi, razočarao se saznavši da je za to mjesto već određen drugi Marić, Zdravko, Todorićev štićenik.

Više optužbi za gospodarski k riminal u Vjesniku, n ego u nogometu
Ljubitelji sporta poznaju Gorana Marića prije njegove znanstvene i političke karijere, dok je bio nogometni sudac. Sudačka organizacija u Hrvata kod građana izaziva posebnu odbojnost i nepovjerenje.
Marić je tako prije nekoliko godina bio je optužen za namještanje utakmica i primanje mita.

Naime, u prosincu 2011. godine bivši hrvatski nogometni sudac Miroslav Jedvaj je u razgovoru za Sportske novosti progovorio o nečasnim radnjama u našem nogometu u proteklih 20 godina. Tim povodom Jedvaj je optužio Marića da primao mito dok je bio nogometni sudac.
Iznio je i šokantan podatak da su u njegovo vrijeme, kada su bila 24 glavna i 32 pomoćna suca, samo dva bili pošteni i

nisu primali mito. Radilo se o sucima Edi Trivkoviću i Slavku

Čulini. Jedvaj je govorio i kako je osigurao naslov prvaka protiv Dinama (2:1) kada je on bio pomoćnik. Svi su se smijali jer su znali što se događa. Glavni sudac bio je Goran

Marić. Zanimljivo je da su svi u hrvatskoj javnosti, ali i u HNS-u i nadležnim institucijama ostali nijemi nakon ovako teških optužbi.

Njegova karijera je zanimljiva i zbog činjenice što je tijekom 90-ih obnašao direktorske poslove u Hrvatskoj tiskari, Vjesniku i Tisku, a tada se kupovala imovina i gradile su se kuće, reći će dobro upućeni. Marića su, kao što je to primijetio bivši HSP-ov istaknuti političar

Miroslav Rožić, puno više optuživali za gospodarski kriminal u pretvorbi Vjesnika nego u nogometu.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI