Od početka ruske invazije na Ukrajinu stav hrvatskog premijera Andreja Plenkovića potpuno je jasan – on se otvoreno svrstao na ukrajinsku stranu, što je potvrdio i svojim posjetom toj zemlji, kojoj je Hrvatska više puta pomagala, među ostalim i zbrinjavanjem izbjeglica. Premda je Plenkovićev čin vrhunac humanosti, mnogi se i u njegovim redovima odnedavno pitaju je li ta njegova potpora ipak mogla biti malo diskretnija i zbog čega je Hrvatska najglasnije od svih u okruženju stala uz Ukrajinu.
Nacionalna sigurnost
Pita li se premijera i njegove najbliže suradnike, to je zbog toga što smo i sami doživjeli ratna razaranja, no pita li se premijerove kritičare, nismo se trebali istrčavati jer postoji mogućnost da je Plenković svojom otvorenom potporom doveo u pitanje nacionalnu sigurnost. Da je situacija ozbiljna, dalo se naslutiti prije nekoliko mjeseci, kada je ispred studentskog doma na Savi pao dron nepoznatog porijekla, za koji se i danas ispod glasa spekulira kako je to bila poruka iz Moskve hrvatskom premijeru da je prešao granicu i ušao u rat s velikim i ozbiljnim igračem Vladimirom Putinom, koji zbog energetske moći svoje zemlje u šaci drži i mnogo ozbiljnije države nego što je Hrvatska. Posljednjih dana sigurnost hrvatskih građana u pitanje dovode dojave o bombama u trgovačkim centrima, zasad su se sve te dojave pokazale lažnima, no u svakom slučaju osjećaj nije nimalo ugodan, posebice sada kada je posve jasno kako je ovo trend koji neće tek tako stati. Policija je u svemu tome nemoćna, počinitelji zasad nisu pronađeni, ali je poznato kako su prijeteće poruke navodno slane s ruske internetske domene. Nije to previše uznemirilo posjetitelje zagrebačkih trgovačkih centara, no oni koji trgovačkim centrima rukovode priznaju kako im nije svejedno. Da je situacija i više nego ozbiljna, potvrđuje i naš sugovornik iz Sigurnosno-obavještajne agencije koji kaže da je stupanj pripravnosti na najvišoj razini. Oni u SOA-i ne odbacuju mogućnost terorističkog napada, a naš sugovornik kaže kako je pitanje dana kada će se ispostaviti da dojava nije lažna. I dok su u SOA-i spremni i za najcrnje scenarije, u strahu su i u samoj Vladi jer je pred Hrvatskom turistička sezona o kojoj uvelike ovisi nacionalni proračun pa se stoga svi članovi Vlade nadaju što većem broju gostiju i nastoje ih privući kako bi se napunio proračun koji ionako očekuje nikad neizvjesnija jesen.
Hibridni rat
Baš zato nikomu u Vladi, pa ni samom premijeru Plenkoviću, nije svejedno slušati vijesti o navodnim bombama u trgovačkim centrima, jer ako se te dojave usred sezone iz trgovačkih centara presele na plaže i u turističke resorte, Hrvatska će se naći u velikom problemu. Dojave o bombama mogu biti lažne, no ako usred ljeta krenu dojave o bombama na plažama i u resortima, nakon kojih će se morati evakuirati svi gosti, to bi moglo predstavljati stvarnu prijetnju za hrvatski turizam, o kojem ovisimo. U Vladi je zbog ove situacije već zavladala ozbiljna panika te se već sada smišljaju rješenja za slučaj da do ovakvih neugodnih scenarija dođe. Za to vrijeme iz policije građane pozivaju na oprez, no naglašavaju da nema potrebe za panikom. U povodu niza dojava o navodnim bombama nedavno je u prostorijama PU zagrebačke održan radni i koordinirani sastanak kojem je nazočio i načelnik zagrebačke policije Marko Rašić s najbližim suradnicima te osobe odgovorne za sigurnost iz više trgovačkih centara na području Zagreba i Zagrebačke županije. Na sastanku se govorilo o postupcima i mjerama samozaštitnog ponašanja i sigurnosti nakon dojava o eksplozivima i sličnim napravama, ali ni taj sastanak nije previše utjecao na situaciju na terenu. U SOA-i smatraju da dojave o bombama mogu biti dio hibridnoga rata, pri čemu treba imati na umu i to da su dojave o bombama u Zagrebu uslijedile nakon serije lažnih dojava o bombama u javnim objektima diljem Srbije i Bosne i Hercegovine. Policija je u tim zemljama danima zaprimala elektronička upozorenja o navodnim bombama u školama i zdravstvenim ustanovama, a učenici gotovo sto osnovnih škola u Beogradu bili su prisiljeni napustiti klupe nakon dojave o postavljenim bombama još sredinom svibnja. Policija je početkom lipnja ispraznila kompletan klinički centar u Banjoj Luci, uključujući i najteže pacijente.
Druge metode
Utvrđeno je tek da su prijetnje upućene s ruske internetske domene, međutim, stručnjaci tvrde kako to nije dovoljan podatak za bilo kakve konačne zaključke.
“Eksploziv u trgovačkom centru. Ja sam rođendanski ubojica. Rođen da ubije, svi ćete osjetiti moju mržnju – eksplozija. Svi ćete umrti”, stoji u jednoj od posljednjih e-poruka koje su stigle na adrese zagrebačkih trgovačkih centara, a potpisao ju je nepoznati počinitelj pod nadimkom Stegosaurus. Nakon svake dojave policija evakuira trgovačke centre, a oni koji su tim događajima svjedočili tvrde kako je situacija neugodna i kaotična. Gostujući na RTL-u, stručnjak za računalnu sigurnost Alen Delić objasnio je kako je uopće moguće da netko e-poštom pošalje anonimnu dojavu o bombi.
“Danas svatko zna poslati mail, sad je pitanje je li on anoniman ili nije, mi tu ne govorimo o nekim naprednim tehnikama i mislim da fokus i onih koji istražuju ove slučajeve nije samo na jednom mailu, nego su u pitanju i zastrašivanje i druge metode kako bi se otkrio počinitelj”, objasnio je Delić dodajući kako to nije nešto napredno ni složeno pa nije teško to izvesti. “Mladi ljudi danas imaju znanja, oni su tehnološki osviješteni, uče od kolega, ali i na internetu. To što je netko mlad ne znači da nema određena znanja koja može iskoristiti”, upozorio je ovaj stručnjak koji je objasnio da moramo biti svjesni da kontekst ovog potencijalnog korištenja e-pošte nije jedina stvar na koju će se istražitelji fokusirati jer oni imaju druge metode kojima potencijalno mogu pronaći počinitelje, koji se ne bi trebali nazivati hakerima. “Doista mislim da riječ haker i hakerski napadi u ovom kontekstu ne bi trebali biti korišteni, mi ovdje govorimo o drugačijem kontekstu, istražitelji će se ovdje usmjeriti na različite metode koje imaju, ne samo na korištenje elektroničke pošte. Ona je u ovom slučaju bila samo jedan od alata koji je bio korišten. Hakeri imaju veća tehnička znanja, rade puno drugačije stvari i uostalom ne bismo ih trebali nazivati hakerima, nego kriminalcima koji mogu napraviti puno veće štete od slanja jednog potencijalno anonimnog e-maila“, rekao je Delić.
Ljeto u strahu
Što god da stručnjak rekao, situacija ni u SOA-i ni u Vladi nije nimalo ugodna, što je posve razumljivo jer se ionako nalazimo usred rata u kojem se po svemu sudeći ne biraju sredstva. Ukrajina mjesecima zbraja žrtve ruskog napada, a posljedice rata Europa već sada osjeća na svakom koraku, ništa bezbolnije ne prolazi ni Hrvatska, cijene nafte divljaju, paralelno s time i cijene hrane, paketi pomoći koje Vlada najavljuje nisu od neke velike koristi, ulazimo u ljeto puno neizvjesnosti i ljeto koje će vladajući provesti u strahu od novih dojava na najposjećenijim plažama diljem Jadrana. Takvo što nije ugodno nikomu, pa ni Plenkoviću koji je svjestan da nakon toplog ljeta s jesenskim danima stižu i veći računi, a time i još veći bunt i građansko nezadovoljstvo koje mu ne ide u prilog sada kada je odlučio boriti se za treći uzastopni mandat.
Bivša Jugoslavija izrasla je u omiljenu turističku destinaciju Europljana, ponajviše Nijemaca krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je cijelu Europu potresao val terorističkih napada. Same Nijemce kod kuće je postavljanjem bombi i ubojstvima terorizirala skupina Rote Armee Fraktion, poznatija pod imenom Baader-Meinhof, te si za vrijeme godišnjih odmara nisu htjeli priuštiti iste traume kakve su imali kod kuće. No izbor nije bio lak. U Španjolskoj su gotovo svakodnevno eksplodirale bombe koje su postavljali pripadnici baskijske separatističke organizacije ETA-e, Francusku je razarao val nasilja u kojem su se nadmetali francuski desničari iz OAS-a i razne ljevičarske i arapske grupacije za koje je radio i profesionalni terorist Ilich Ramirez Sanchez, poznatiji kao Šakal. Italiju su umalo do građanskog rata dovele komunističko-anarhističke Brigate Rosse čije je djelovanje kulminiralo otmicom i ubojstvom bivšeg premijera i predsjednika demokršćana Alda Mora, dok su Grčku u redovnim intervalima potresali državni udari u kojima je jedna vojna hunta zamjenjivala drugu.
Tako da je izbor stranih turista, a poglavito Nijemaca, logično pao na Jugoslaviju koja je uza sve prirodne ljepote i more slovila kao izuzetno sigurna zemlja. Kao odgovor na turistički bum SFRJ, hrvatska emigracija organizirala je niz terorističkih akcija, no one su uglavnom bile neuspješne, a svodile bi se na paljenje jugoslavenskih turističkih agencija u inozemstvu, dok su gotovo svi teroristički napadi u samoj zemlji bili neuspješni. Bugojanska skupina nije uspjela dignuti nikakav ustanak, teroristi iz HRB-a nisu ni prišli pruzi Rijeka – Zagreb koju su htjeli dignuti u zrak, a Vinko Barušić i Njemica Barbara Placeta koji su planirali postaviti 17 mina na jadranskim plažama uhićeni su prije postavljanja ijedne.
Osim dviju uspješnih eksplozija u Beogradu, jedne u kinu, a druge na kolodvoru, nije postignuto ništa važnije što bi narušilo imidž SFRJ kao sigurne zemlje koju štiti iznimno učinkovit sustav zaštite.