LAŽI BOŠNJAČKIH OBAVJEŠTAJACA O MILANOVIĆU KOJE ODGOVARAJU HDZ-u: ‘Milanović je u studenome i prosincu kontaktirao s pripadnicima ruske obavještajne službe pod lažnim imenima Igor Križajev i Andrej Svesotov’

Foto: Luka Gerlanc / CROPIX

Ruski agent, tako već neko vrijeme HDZ-ovci oslovljavaju predsjednika Republike Zorana Milanovića, aludirajući na njegova stajališta o rusko-ukrajinskom ratu, čiji se kraj ne nazire. Premda je Milanović još u veljači, na samom početku rusko-ukrajinskog rata, osudio rusku agresiju na Ukrajinu, naglašavajući da je u stalnom kontaktu s premijerom Andrejem Plenkovićem, to po svemu sudeći nakon posljednjih sukoba između vladajućeg dvojca nije bilo dovoljno HDZ-ovcima koji od početka Milanovićeva predsjedničkog mandata tvrde kako je on povezan s utjecajnim Rusima. Pogotovo nakon izjava da Finskoj i Švedskoj ne treba odobriti ulazak u NATO dok međunarodna zajednica ne riješi pitanje Hrvata u BiH.
Sumnje da je Milanović povezan s utjecajnim Rusima javnim se prostorom zaista iznose godinama, a one polaze još od vremena kada je Milanović kao poduzetnik putovao u Moskvu, iz koje navodno i jesu krenule najave o njegovoj predsjedničkoj kandidaturi. I danas su u HDZ-u uvjereni da je Milanović na Pantovčak doveden uz potporu Rusa koji su mu financirali kampanju, premda za to ne postoji ni jedan opipljiv dokaz. Dokazano je zato da Milanović u posljednjih godinu dana ne prestaje izazivati pozornost, ne samo hrvatske nego i bosanskohercegovačke, a sada i europske, poglavito finske i švedske javnosti.

Drugi čovjek

Milanovićevi potezi i učestali posjeti Hercegovini na noge su dizali bošnjačku političku elitu, a hrvatski analitičar Davor Gjenero nedavno je za bosanske medije, analizirajući postupke predsjednika Milanovića, također ocijenio kako je on promotor proruske politike u našoj zemlji. Na tom tragu su i izjave novinara Gordana Malića koji je Milanovića označio drugim Putinovim čovjekom na Balkanu, s tim da prvu poziciju zauzima srpski predsjednik Aleksandar Vučić. S Vučićem Milanović dosad nije uspostavio nikakav odnos, ali se zato uspio sastati s Miloradom Dodikom, što je također izazvalo zgražanje u bošnjačkim medijima. Ovih dana bosanskohercegovački medij Istraga.ba uvelike se raspisao o predsjedniku Milanoviću tvrdeći da je njegov savjetnik Orsat Miljenić, prema informacijama sigurnosnih agencija, imao kontakte s pukovnikom ruske službe GRU Dmitrijem Mokrovom. No, to je notorna laž.

“Predsjednik Milanović ranije je odlikovao ruskog veleposlanika u Hrvatskoj, Zoran Milanović postao je zvijezda ruskih medija”, piše za Istraga.ba novinar Avdo Avdić. Inače je o novinaru Avdiću posljednjih godina nerijetko pisao portal Dnevno.ba, nazivajući ga neostvarenom osobom koja je svoj smiraj pronašla pod utočištem USAID-a.
“Imao je pristup institucijama i svim informacijama jer se predstavljao kao čovjek koji radi za američko veleposlanstvo te smo mu kao novinaru izlazili u susret i davali sve informacije, pa čak i one koje su predstavljale službenu tajnu”, tvrdio je za navedeni medij izvor iz bosanskohercegovačkog pravosuđa dodajući da su se u međuvremenu te njegove izjave o vezama s Amerikom ispostavile kao netočne, što je potvrdio i tuzlanski odvjetnik Faruk Balijagić. Prema pisanju bosanskohercegovačkih medija, Avdić je sa 40 godina krenuo od nule i pokrenuo vlastiti portal Istraga.ba, na kojem je ujedno i glavni urednik, no istovremeno se na Dnevno.ba tvrdi kako je Istraga.ba glasilo direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedovića Osmice koji je svojedobno uhićen pod sumnjom da je krivotvorio vlastitu diplomu. Iz tih medijskih napisa proizlazi da je novinar Avdić blizak s bošnjačkim političkim strukturama, koje definitivno nisu naklonjene Milanoviću.

Ruski financijeri



S obzirom na to, valja reći da je njegov medij lažno izvijestio i kako je Milanović tijekom studenoga i prosinca prošle godine imao izravne kontakte s pripadnicima ruske vanjske obavještajne službe, a ruski obavještajci su, kako piše taj medij, vjerojatno djelovali pod lažnim imenima Igor Križajev i Andrej Svesotov. Uz to, neistinito se navodi i to da je Milanovićev savjetnik Miljenić imao kontakte s Mokrovom, potpukovnikom ruske vojne obavještajne službe GRU, koji je posljednjih godina služio u beogradskom veleposlanstvu Ruske Federacije.

Posebno je zanimljivo da je novinar Avdo Avdić u svojim ranijim tekstovima u kojima je nastojao kompromitirati Dragana Čovića i Milijana Brkića navodio ista ruska imena s kojima su se i ova dvojica – Čović i Brkić – navodno susretala prije Milanovića.
Avdićev medij nadalje tvrdi da je Milanović i tijekom lanjskog posjeta Kosovu imao kontakte s državljanima Ruske Federacije, a pozivajući se na dokumente sigurnosnih agencija, tvrdi se i da ruski veleposlanik u Hrvatskoj Andrej Nesterenko u diplomatskim krugovima Milanovića navodi kao velikog prijatelja Rusije i zagovornika njezinih interesa na Balkanu, kao i da Milanoviću Rusija daje neupitnu potporu u političkom djelovanju. Po tim bošnjačkim obavještajnim tezama, Milanović se baš po ruskom naputku zbližio s hrvatskom desnicom i braniteljskim udrugama, po njihovim uputama odlikovao je časnike HV-a i HVO-a te realizirao suradnju s Hrvatskim generalskim zborom, angažirajući se ujedno na zaštiti prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

 

U pozadini svega toga stoje predsjednikove veze s Dodikom, a on na taj način ojačava osovinu Dodik – Čović te propagira teze o rastu bošnjačkog nacionalizma. Po zagovoru neimenovanih ruskih financijera Milanović je navodno u veljači ove godine organizirao sastanak s vodstvom Hrvatskog generalskog zbora kojem su nazočili Ljubo Ćesić Rojs, general Mladen Kruljac i Frane Tomičić te predsjednik HGZ-a Marinko Krešić. Da Milanović propagira prorusku politiku na ovim prostorima, u Bosni zaključuju i na temelju toga što se otvoreno protivio Inicijativi triju mora, koja nije obuhvatila Rusiju, ali i iz toga što je predsjednik Republike povezan s Igorom Sečinom i Željkom Runjom koji godinama živi i radi u Rusiji.

Ozbiljna panika

Poznato je da je Runje najviše pozicionirani Hrvat u naftnom biznisu, a jedno vrijeme tvrdilo se da je baš on ključan čovjek Milanovićeve predsjedničke kampanje jer Rosnjeft preko njega nastoji preuzeti INA-u od mađarskog MOL-a. Pita li se HDZ-ovce, u ovim medijskim napisima ima i ponešto istine, premda je malo onih koji su u vladajućoj stranci skloni bošnjačkoj politici i retorici, oni naglašavaju kako je s Milanovićem sve teže surađivati te da u Uredu predsjednika posljednjih tjedana vlada ozbiljna panika koja se prelila i na Milanovićeve javne istupe. Dio HDZ-ovaca smatra da je povod za Milanovićevu paniku baš to što se u medijskom prostoru sve češće počeo spominjati zbog svojih veza s Rusima, zbog čega predsjednik navodno u veljači i jest odlučio hitno sazvati sastanak s domaćom tajnom službom, nakon kojega je osudio rusku agresiju na Ukrajinu. Ništa s Milanovićem nije slučajno, uvjereni su sugovornici bliski premijeru Plenkoviću, koji smatra da je predsjednik Milanović i svojim kritikama na račun Francuza od kojih je Hrvatska nabavila borbene avione prešao granicu i dokazao da doista jest proruski orijentiran političar. Kakvim god da ga HDZ-ovci smatrali, jedno je sigurno, iza Milanovićeve transformacije stoji netko velik i nadasve inteligentan, a lako moguće i cijela mašinerija. Strateški, pomalo i divljački, jezikom naroda Milanović napada Plenkovića prebacujući na njega i svoje grijehe, dok se nacija zabavlja Milanovićevom transformacijom i njegovom retorikom kojom doista jest prešao granicu, on u pozadini djeluje za one koji su ga vjerojatno i instalirali na Pantovčak, radeći među ostalim i na pomilovanju udbaških ubojica. U manje od pet godina od omraženog i nekompetentnog premijera, Milanović je svojim djelovanjem postao najpopularniji političar u državi, pri čemu su se do kraja ogolile sve HDZ-ove slabosti.

Sitne ribe

Vladajuća stranka do te je mjere kadrovski pala na koljena da na Milanovića šalju Zekanovića s vrećicom bijelog praha, i umjesto da iz toga Zekanović izađe kao retorički pobjednik, Milanović ga s podsmijehom vraća na margine hrvatske politike, pokazujući da mu ni na desnici ni u samom HDZ-u nitko intelektualno nije dorastao. Njegova politika i njegov rječnik uistinu jesu prostački, ali narod iz toga razumije što je Milanović htio reći i bez puno razmišljanja uzvikuje – tako je, predsjedniče. Milanović svoje istupe odrađuje sam, dok za Plenkovića posao odrađuju sitne ribe koje s lakoćom postaju žrtve Milanovićevih napada. I umjesto da se javnost smiluje nad tim istim žrtvama, nacija opet gotovo uglas kliče predsjedniku, dok se HDZ kadrovski osipa. Što je ostalo od vladajuće stranke, kamo su nestali kadrovi i ljudi koje je, kakav god da bio, stranci u nasljeđe ostavio Ivo Sanader, pitanje je svih pitanja. To pitanje otvara Pandorinu kutiju problema za premijera Plenkovića, koji nije do kraja uspio ni pomladiti stranku, a možda bolje da nije, jer ako je ovo što vidimo u Vladi najbolje od HDZ-ove mladeži, i nacija i šire članstvo imaju se zašto brinuti za budućnost te stranke kojoj mnogi laskaju nazivajući je državotvornom.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI