ZBOG JEDNE REČENICE POSTAO JE POLITIČKI SUMNJIV: Životna priča Vice Vukova puna je nevjerojatnih obrata

Foto: Wikipedia

Na današnji dan prije 85 godina u Šibeniku je rođen legendarni Vice Vukov.

Osim po nezaboravnom glasu i bezvremenskim pjesmama, publika ga pamti po eleganciji, ali i dosljednosti koja ga je u nevjerojatnom životnom preokretu zamalo koštala karijere.

Na vrhuncu popularnosti, Vukov je, naime, postao politički nepoželjan, a zbog svojih je stavova morao pobjeći iz Hrvatske. Pjevač koji je rasprodavao dvorane odjednom je morao ušutjeti, čemu je prethodila prava politička sapunica.


Karijera Vice Vukova započela je 1959. godine, i to nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom “Mirno teku rijeke”. Vukov je pobijedio, postao zvijezda preko noći, a u godinama koje su uslijedile počeo sloviti za najpopularnijeg domaćeg pjevača. Zlatne naklade, dva predstavljanja Jugoslavije na Euroviziji, pobjede na svim mogućim festivalima i nastupi po čitavom svijetu bili su njegova svakodnevica – sve do 1967. godine.

Stvari su se naglo počele mijenjati kad je Vukov s pjesmom “Vužgi” pobijedio na Krapinskom festivalu, a pri preuzimanju nagrade izrekao je rečenicu kojom je započeo njegov politički progon. “Bila mi je posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku nošnju”, rekao je Vukov i postao “politički sumnjiv”.



Godinu dana kasnije, novi ‘incident’ na putujućem festivalu “Pjesma ljeta” – odbio je nositi bedž na ekavici. Nakon optužbi za šovinizam i nacionalizam, objavljenih u beogradskim novinama NIN, Vukovu stiže i optužnica republičkog tužiteljstva SR Hrvatske, od koje na kraju nije bilo ništa. Ipak, nakon što je 1970. godine odbio zahtjev organizatora Krapinskog festivala da zbog Titova dolaska trobojnu hrvatsku vrpcu okrene naopako kako bi izgledala kao jugoslavenska, kreću zabrane emitiranja na radio postajama i sve manji broj nastupa.

Novine ga blate i nazivaju nepoželjnim, a 1972. godine, dok je bio na turneji po Australiji, tadašnja milicija mu pretresa stan. U strahu od progona, Vukov odlazi živjeti u Pariz te dobiva diplomu na prestižnom Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Etudes Internationales).

U Hrvatsku se vratio 1976. godine – javno oblaćen, sa zabranom nastupanja. Umjesto pjevanju, opet se posvetio studiranju te na Filozofskom fakultetu diplomirao talijanski i filozofiju. Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću, dugo nije mogao naći posao, a to mu je pošlo za rukom tek 1978. godine, kad se zaposlio u Nakladnom zavodu Matice hrvatske.

Zanimljivo je i da je 1989. godine izdao povratnički album bez istaknutog vlastitog imena na omotu. Potez je očito bio pametan, pa je 1990. godine uslijedilo nevjerojatnih 14 uzastopnih koncerata u dvorani Vatroslav Lisinski.

U samostalnoj Hrvatskoj Vukov se vraća glazbi, ali i politici. S HDZ-om se brzo razišao i otišao u HNS, u kojem ostaje do 1997. godine. Dvije godine kasnije postaje član SDP-a, a 2001. godine i veleposlanik Republike Hrvatske u Švicarskoj. Godine 2003. u Sabor ulazi kao nezavisni zastupnik.

U studenom 2005. godine Vukov se spotaknuo na stepenicama u Hrvatskom saboru i zadobio teške ozljede glave te pao u komu, u kojoj je, uz povremena buđenja, bio 34 mjeseca. Preminuo je 24. rujna 2008. godine, u 72. godini života.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI