Izložba Zdenka Bašića 'Vjetrove sjene' , hrvatskog ilustratora pred kojim je velika karijera, održava se od 14. prosinca 2017. do 28. siječnja 2018. u Klovićevim dvorima u Zagrebu. U svojih je šest sudjelovanja na izložbama biennala ilustracija ovaj izvanredno maštoviti autor nagrađen dva puta – prvi put na Prvom biennalu drugom nagradom žirija te na posljednjem, Šestom biennalu na kojem je osvojio Grand prix / Veliku nagradu
Svijet šumskih vila i viljenjaka, onaj čarobni dio svačijeg djetinjstva utemeljen u drevnim legendama i pričama davno je proslavila Ivana Brlić Mažuranić, ne dosegnuvši, međutim, ona svjetska obzorja koja su joj nesumnjivo pripadala.
Ni danas u 21. stoljeću ta nepravda nije ispravljena, ali je zato Zdenko Bašić, autor svjetskih dosega i dobitnik Velike nagrade na 6. Biennalu ilustracije imao prilke odmjeriti svoju maštu s najvećom hrvatskom dječjom spisateljicom, ilustriravši njezine “Priče iz davnine”. Štoviše, u nevelikom broju vrhunskih dječjih ilustratora od Zvonimira Baloga, Ivana Gregova, Ivane Guljašević, Marsele Hajdinjak, Marijane Jelić, Ane Kadoić, Dubravke Kolanović, Sanje Pribić, Voje Radoičića, Danijela Srdareva, Tomislava Tomića, Tomislava Torjanca, Manuele Vladić Maštruko, Pike Vončine i Ive Višošević – ime Zdenka Bašića ističe se posve jedinstvenim djelima -ilustracijama, animacijama i knjigama koje piše nadahnut pričama iz svog djetinjstva.
Ovaj svestruko nadareni umjetnik – podastro je pred publikom Klovićevih Dvora raskošne darove svoje mašte na izložbi “Vjetrove sjene” koji su s punim pravom dijelom našli svoje mjesto i u svjetskom izdavaštvu. Riječ je o autoru koji motive starih legendi sjeverne Hrvatske, ponajprije Medvednice i Samoborskog gorja obrađuje suvremenom digitalnom kompjuterskom grafikom te pritom uspijeva stvarati osebujan i duboko fantastičan svijet.
Kako naglašava u povodu ove izložbe profesor Darko Kreč, Bašićeva umjetnička (animatorska i ilustratorska) vrijednost bila je vidljiva već nakon upisa na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bašić je, naime, 1999. godine upisao studij animacije na novoosnovanom Odsjeku za animirani film i, kako ushićeno naglašava njegov profesor: “Prva generacija, svi talentirani, zainteresirani, marljivi a Zdenko najbolji! Već izgrađen stil, bajkovit i maštovit…. I naravno da je dobio priznanje za najboljeg diplomanta Akademije za diplomski film “Anđeli u snijegu” (i ne samo da je bio najbolji nego su usudio raditi diplomski film u jednoj izuzetno teškoj tehnici- lutka filmu- koja je u ono vrijeme i za nas koji smo već dugo prisutni u animaciji bila prilično nepoznata u tehničkom pogledu!)”.
Autorice i kustosice ove osobite izložbe su Danijela Marković i Koraljka Jurčec Kos koja je još prije više od deset godina započela serijal predstavljanja važnih ilustratora, strip crtača i karitakturista i bez sumnje je najzaslužnija što je međunarodno zaživio Hrvatski biennale ilustracije u kojem Zdenko Bašić sudjeluje od samih njegovih početaka 2006. godine.
U tom je dugom razdoblju nagrađen čak dva puta – prvi put na Prvom biennalu drugom nagradom žirija te na posljednjem, Šestom biennalu na kojem je osvojio Grand prix / Veliku nagradu povodom čega je i nastala recentna izložba. No, to nije prvi put da Bašić izlaže u Galeriji Klovićevi dvori. Vrlo je zapažena bila njegova opsegom mala scenografska instalacija postavljena u predvorju Galerije 2011. godine prilikom predstavljanja knjige “Sjeverozapadni vjetar”.
Pisac i ilustrator
Štoviše, valja istaknuti da je Bašić u cjelokupnom korpusu hrvatske dječje književnosti, ilustracije i animacije uz Zvonimira Baloga jedini likovni umjetnik koji piše.
Upravo su njegove autorske slikovnice, “Sjeverozapadni vjetar: o vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog gorja” (2011., Planetopija) te “Mjesečeve sjene: o vješticama i pričama noćnih sati sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog gorja” (2013., Planetopija) posebnost njegova kreativnog stvaranja.
Bašićev književni stil, kako primjećuje autorica izložbe Danijela Marković, pokazuje nekoliko zanimljivosti. Raznovrsnost njegova ilustratorskog rada, kako je već spomenuto, najbolje se ogleda u njegovim autorskim knjigama u kojima nadahnuće pronalazi u pričama i sjećanjima iz djetinjstva kao i obiteljskim ̋predajama ̋, a uzor u Ivani Brlić Mažuranić i njezinim ” Pričama iz davnina”, te poput nje, u slavenskoj mitologiji. Tako i uvodna priča u Sjeverozapadnom vjetru govori o ženi koja je pekući kruh proklinjala vjetar što joj je gasio oganj, a završava piščevom digresijom kako se ta priča usmenim pripovijedanjem prenosila s generacije na generaciju, a njemu ju je ispričala baka. Oba su motiva, bake i ognja, prepoznatljiva iz “Šume Striborove”.
Sama priča o Sjeverozapadnom vjetru, glavnom junaku knjige, pak, započinje modifikacijom standardne formulacije kojom započinju bajke: ̋Jednom, ne toliko davno… ̋. I dalje se u knjigama prepoznaje cijeli niz poznatih motiva i likova – od onih iz klasičnih bajki poput lika zimskog mraza koji pjeva najljepšu uspavanku i donosi najljepše snove kakve je prije smrzavanja sanjala i Andersenova “Djevojčica sa šibicama”, preko slavenske mitologije poput vila suđenica (grčke moire, rimske parke, nordijske norne) koje dolaze na dane oko djetetova rođenja te predu, mjere i presijecaju nit ljudskog života, a spominje ih već i Homer u Ilijadi i Odiseji, zatim likova vještica i coprnica koje bi se okupljale po zalasku sunca na raskrižjima, kod zdenaca ili na šumskim čistinama, a koje je u hrvatskoj književnosti ovjekovječila Marija Jurić Zagorka do motiva iz popularne fantasy literature poput vilinskog vriska koji svojim glasanjem ljudima donosi glavobolje, mučnine, nesanicu i bolest, a usporediva je s biljkom mandragorom koju nalazimo u drugoj literarnoj vrsti slična narativa – Harryju Potteru J. K. Rowling.
Bašić je izradio i ilustracije za brojna književna djela inozemnih izdavača poput “Božićne priče” Charlesa Dickensa,” Alise u zemlji čudesa” Lewisa Carrolla, “Snjeguljice”, “Pinocchia”, Grimmovih i Andersenovih bajki i “Frankensteina” Mary Shelley.
Ne manje uspjeha imao je i u području animirnog filma. Uz diplomantski “Priča o snijegu – Anđeli u snijegu” realizirao je još dva animirana filma – “Vesla” (2011.) i “Guliver” (2009.) za koji je nagrađen Oktavijanom na Danima hrvatskog filma 2009. te četiri dokumentarno-igrana serijala “Sjeverozapadni vjetar: između legende i stvarnosti” (2017.) nastala prema istoimenoj knjizi.
Kada je 2016. osvojio Veliku nagradu Šestog hrvatskog biennala ilustracije bila je to nagrada za najbolji odgovor na zadanu temu – preispitivanje odnosa ilustracije i animacije, njihovo preplitanje i primjena. Priče i ilustracije zasnovane u knjigama zaživjele su tada u novom, filmskom mediju i dobile novu, suvremeniju i pristupačniju formu. U tom je smislu odnos književnog i likovnog postao važniji i od samog odnosa animacije i ilustracije. Jer najpopularniji filmski uradci u zadnjih dvadesetak godina svoje ishodište crpe upravo iz knjiga. Na tom tragu, kako ističe Danijela Marković, nemoguće je ne spomenuti komercijalni uspjeh Hobbita i Gospodara prstenova J. R. R. Tolkiena, Narnijskih kronika Tolkienova prijatelja i suvremenika C. S. Lewisa ili već spomenutog Harryja Pottera J. K. Rowling čije su filmske adaptacije popularizirale fantastičnu literaturu, napravile pravi boom i stekle vojske vjernih pratitelja širom svijeta.
Mnogi će zbog takvog komercijalnog uspjeha umanjiti umjetničku vrijednost tih djela, no zaokupljenost svjetovima fantastike i mitologije seže daleko u prošlost, a oba su ionako odavno dijelom kulture svijeta. I Bašić svoje knjiške ilustracije transponira u pokretnu animaciju i film. Njegov je stil, iako prožet mnoštvom referencija i poznatih toposa, ipak jedinstven, autentičan i sasvim osoban što je više nego dovoljan razlog da se posjetitelji upute prema Klovićevim dvorima.
