Grupa Crvena jabuka već više od 35 godina uveseljava slušatelje diljem regije, ali mlađe generacije uglavnom ne znaju da Dražen Žerić Žera nije prvi frontman grupe.
Godine 1985., kad su osnovani, pred mikrofonom je bio Dražen Ričl, a priču Crvene jabuke obilježila je velika tragedija.
Prije 35 godina, 18. rujna 1986. godine u teškoj prometnoj nesreći poginuli su frontman Dražen Ričl i basist Aljoša Buha.
Uz njih i Žeru, koji je svirao klavijature, grupu su tada činili i Zlatko Arslanagić na gitari te Darko Jelčić na bubnjevima.
Na putu za Mostar gdje su trebali održati koncert njihov se Fićo sudario s kamionom. Aljoša Buha je poginuo na mjestu, a Dražen Ričl je, nakon teških zadobivenih ozljeda, preminuo u bolnici 1. listopada 1986. godine.
Grupa je u vrijeme tragedije bila nova glazbena atrakcija bivše Jugoslavije. Njihov debitantski album ‘Crvena jabuka’ prodan je u 160.000 primjeraka, a već nakon nekoliko objavljenih pjesama poput ‘Bježi kišo s prozora’ po mnogima su postali izravna konkurencija tada iznimno popularnom Plavom orkestru.
Na mjestu gdje se dogodio sudar, pored mjesta Jablanica, danas stoji mramorni spomenik u obliku prepoznatljivog loga sarajevske grupe. Postavljen je 2009. godine.
Nakon tragedije, preostali članovi grupe htjeli su se zauvijek oprostiti od Crvene jabuke, ali ogroman interes fanova, kao i želja da obilježe živote i zasluge preminulih članova, natjerao ih je da dvije godine kasnije snime album ‘Za sve ove godine’ i posvete ga upravo Aljoši i Ziji.
Današnji frontman Dražen Žerić Žera u javnosti rijetko govori o tragediji. Prije nekoliko godina za srpske je medije demantirao urbane legende koje i dalje, više od tri desetljeća nakon nesreće, kruže o toj kobnoj večeri.
“Istina je da su ljudi sletjeli, da ih je kamion spasio da ne odu u Neretvu, a to da smo mi prošli autom pored slupanog fiće pa ga nismo vidjeli, pa se vraćali, to nije točno. Sudbina je sve to bila. Publika nije znala zašto je koncert otkazan ali pročulo se pa su svi skupa krenuli prema bolnici u Mostaru”, rekao je Žera za Kurir te objasnio zbog čega su se ponovno okupili nakon nesreće.
“Nas su kao klince poslali da snimimo pjesme, ja sam otpjevao dvije u spomen njima dvojici. Nakon toga nije bio plan da se svira dalje, ali bilo je toliko pjesama i publika je tražila da nastavimo. Mi smo se skupili, dogovorili što ćemo dalje i 1987. izašla je ‘Sanjati’ i jednostavno do danas trajemo”, opisao je Žera.