Vis je bio od ogromne važnosti u 18 i 19 stoljeću , zvali su ga Gibraltatorom Jadrana a u njegovom akvatoriju su se gomilale flotile i Engleza, i Francuza i Rusa, i Austrougarske monarhije, te nove sile nakon propasti Venecije , Italije
Talijanski režiser Nicolo Bongiorno je pričom o hrvatskom otoku Visu, njegovim žiteljima, povijesti, maritivnoj baštini, ribarima, mornarima, falkuši, roniocima i prije svega pričom o ljubavi i poštovanju prema moru, osvojio žiri i publiku ovogodišnjeg Festivala arheološkog filma u Firenzi (Italija).
Radnja filma, umjesto da opisuje putovanje, je istraživanje koje dijeli s gledateljima, otkrivajući mjesta koja su većini ljudi nedostupna. Film govori korak po korak, o organiziranju velike potrage pod morem olupine poraženog i potonulog talijanskog morskog diva, broda Re d ‘Italia u Viškoj bitci. Neke sekvence filmova iz 1930-ih i filma iz šezdesetih godina snimljenih na otoku Visu, režiser koristi za rekonstrukciju života na otoku. Za ovaj divotni podhvat Bongiorno je također zatražio suradnju dalmatinskog filozofa Joška Bozanića, specijaliziranog za lingvistiku, koji otkriva mnoge slične jezične izraze, ili čak iste, koje koriste ljudi na dvije obale Jadranskog mora. Tu su i povjesničar i novinar Giacomo Scotti i Francesco Tiboni.
Vis je bio od ogromne važnosti u 18 i 19 stoljeću , zvali su ga Gibraltatorom Jadrana a u njegovom akvatoriju su se gomilale flotile i Engleza, i Francuza i Rusa, i Austrougarske monarhije, te nove sile nakon propasti Venecije , Italije.
Povodom obljetnice od 150 godina Viške bitke 1866. koja je promijenila povijest ovih krajeva i nedavnog pronalaska olupine velikog ponosa talijanske mornarice, diva Re di ‘Italia, prvog željeznog broda nasuprot drvenih koji su se gradili dotad, – 2016. talijanski režiser Nicolo Bongiorno odlučuje snimiti drugi dio svoje trilogije, o dubinskom odnosu čovjeka i prirode o iskonskom stremljenju čovjeka da ovlada prirodom..
U prvom filmu snimljenom 2015. se s kamerom penje na vrh planine Cervina , Matterhorn, sa svojih 4478 metara jednom od najviših, ali po osvojivosti i težini, najstrmijoj planini Europe. Od 1865. preko 450 planinara izgubilo je život pri usponu na Matterhorn. To je više nego na bilo kojoj drugoj planini na svijetu, a tek prije poćetka snimanja filma i nekoliko vodiča je izgubilo život pri usponu. Penje se putem koji je osvojio planinu 1865. J.A.Carell.
Drugi film “Lavovi Visa” govori o zaronu u more, osvajanju dubine. Nicolo Bongiorno zaranja na 110 metara gdje se nalazi olupina tragičnog brodskog diva, nesretnog udesa poput Titanica , izgrađenog u američkim dokovima New Yorka po tada najnovijoj tehnici , cijelog obloženog željeznim pločama. Dotad su brodovi bili drveni. Osvježimo priču o Viškoj bitci – nova sila Kraljevina Italija, poslije pada 5 stoljeća duge vladavine Venecijanske republike kreće 18. srpnja 1866. u iznenadno osvajanje sjevernog Jadrana i započinje s opsadom tada izuzetno strateški važnog otoka Visa. Talijanski interes je bio zauzimanje bivših mletačkih posjeda koji su mirom u Campo Formiju 1797. godine pripali Habsburškoj monarhiji.
Ovo je bila prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon, bitka u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru. Jednako tako, bila je jedna od zadnjih, ako ne i zadnja bitka, koja je koristila probijanje broda kljunom kao ratnu taktiku, tehniku koja se koristila još u doba Ilira, u ranom starom vijeku. Austrijska flota brojila je 27 brodova, 57.344 t deplasmana, 532 topa i 7.871 ljudi, a talijanska mogo više – čak 34 broda sa 86.000 t deplasmana, 645 topa i 10.886 ljudi.
Napad na utvrđenja Komiže i Visa započeo je 18. srpnja, ali talijanska flota u početku nije bila odviše uspješna, jer su utvrđenja bila smještena previsoko nad morem. Nakon toga, napadnuta su unutrašnja utvrđenja viške luke i tvrđava Georg koje su pretrpjela znatne štete. Sutradan se talijanskoj floti priključilo još nekoliko brodova i 2000 ljudi. Tijekom dana nastavljena su silovita bombardiranja komiških i viških utvrđenja, ali zbog njihova žestoka otpora talijanski zapovjednik Persano i njegovi časnici nisu se usuđivali izvršiti iskrcaj vojnika na otok. Tek 20. srpnja uspjela je uploviti u viški kanal i austrijska flotila na kojoj su većinu bili hrvatski mornari kako bi pružili otpor. Smatra se da se u austrijskim redovima borilo oko 5000 Hrvata.
Austrijski admiral Tegetthoff odlučio je ostvariti prednost tako što je direktno napao talijansko brodovlje u klinastoj formaciji i stvorio metež u kojem su brodovi nastojali jedan drugoga probosti kljunom. Njegov brod “SMS Erzherzog Ferdinand Max” zaletio se usred boka talijanskom brodu “Re d’Italia” koji je potonuo za tri minuta zajedno s 400 članova posade. Kad je eksplodirao i talijanski brod “Palestro”, Persano je naredio povlačenje. Bilanca sukoba bila je 38 mrtvih i 4 ranjena časnika, 574 mrtva i 32 ranjena mornara na talijanskoj strani, i 3 mrtva i 15 ranjenih časnika, 35 mrtvih i 35 ranjenih mornara na austrijskoj strani. Dvije talijanske oklopnjače, “Palestro” i “Re d’Italia”, u potpunosti su uništene, dok je na austrijskoj strani najteže stradao neoklopljeni brod “Kaiser”. Iako malobrojnija i slabije opremljena, austrijska mornarica je izvojevala veliku i presudnu pobjedu, dok je talijanska neuspjehom kod Visa propustila ostvariti prevlast nad Jadranom zahvaljujući brojnim Istranima i Dalmatincima koji su se borili za slobodu na austrijskim lađama.