Miho Demović je gotovo cijeli svoj život posvetio, uz svećeničko zvanje, istraživanju dubrovačke glazbene baštine, pri čemu se uvijek služio najsuvremenijim muzikološkim metodama. Svi podaci u ovim opsežnim knjigama potkrijepljeni su citatima i fusnotama, odnosno odgovarajućim izvorima
Predstavljanje knjige dr. sc. Miha Demovića ‘Velika povijest dubrovačke glazbe’ u četiri sveska održat će se u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara i udruge Stara dubrovačka glazba u četvrtak, 16. kolovoza u 19.30 sati, u atriju palače Sponza.
Ovo vrijedno izdanje predstavit će: Denis Ajduković, Miho Demović, Ileana Grazio, Stipe Nosić, Zlatko Pavetić i Štef Šprajc.
U glazbenom dijelu programa sudjelovat će: Denis Ajduković, Mirjan Bukmir, Nena Čorak, Đive Franetović Kušelj, Marija Grazio, Stefani Grbić te Dubravka Hilje.
Predstavljanje knjige “Velika povijest dubrovačke glazbe”, dr. sc. Miha Demovića izniman je kulturni događaj, ne samo za Dubrovnik, već i širu hrvatsku glazbenu zajednicu, jer do sada nijedan grad u Hrvatskoj nije imao primjer ovakvog djela. „Velika povijest Dubrovačke glazbe“ u četiri sveska dr. Demovića obuhvaća glazbenu građu od 10. stoljeća do 1944. godine. U knjigama se nalaze iscrpni podaci i kritičko-stručne interpretacije arhivskih djela te nisu navedena samo imena glazbenika i njihovi opusi, već je objašnjen i širi društveno-politički i kulturni kontekst vremena u kojem su djelovali, odnosno u kojem su djela nastala.
Četiri zasebne knjige međusobno su odijeljene prema sudbonosnim povijesnim događajima koja su obilježila ne samo gospodarsko-političku nego i društvenu kulturnu prošlost Dubrovnika, pa i glazbenu (Knjiga I. – od 1000. do 1667. godine; Knjiga II. – od 1667. do 1808. godine; Knjiga III. od 1808. do 1918. godine; Knjiga IV. od 1918. do 1944. godine). Vrlo je zanimljiv podatak da je prije 1969. godine (kada je Demović počeo objavljivati svoje radove) bilo poznato tek nekoliko skladateljskih imena koja su se vezivala uz Dubrovnik. Miho Demović je gotovo cijeli svoj život posvetio, uz svećeničko zvanje, istraživanju dubrovačke glazbene baštine, pri čemu se uvijek služio najsuvremenijim muzikološkim metodama. Svi podaci u ovim opsežnim knjigama potkrijepljeni su citatima i fusnotama, odnosno odgovarajućim izvorima. Tu su i brojni slikovni materijali (npr. ulomci iz djela, originalni notni zapisi i sl.). U onima koji pokrivaju starija razdoblja, notni zapisi transkribirani su u suvremenu notaciju, a u prve dvije knjige možemo pratiti glazbenu paleografiju koja odgovara onoj europskoj. „Velika povijest dubrovačke glazbe“ nam govori da dubrovačka glazbena baština počiva na zapadnoeuropskim glazbenim zasadama, što se očituje naročito u prva tri sveska. Ovo kapitalno djelo otvorilo je široka vrata znanju o prošlosti dubrovačke, a time i hrvatske glazbe.