Nakon poticaja cijenjenog ilirca, Ljudevita Gaja, 1836. godine, o potrebi osnivanja muzeja 'poradi sabiranja i sakupljanja svakojakih stvari', u ondašnjem je Zagrebu, dakle, u rujnu 1846., otvoren Museum, Muzeum ili Narodni muzej - ishodišna kulturna institucija današnjeg Hrvatskog prirodoslovnoga muzeja
Hrvatski prirodoslovni muzej jedna je od najatraktivnijih kulturno znanstvenih institucija u Hrvatskoj. Bogatim zbrikama i velikom građom, priča uzbudljivu povijest nastanka mnogobrojnih životinjskih i biljnih vrsta, minerala i fosila. Današnje globalno uništenje prirode i Planeta nameću pridoslovnim muzejima novu ulogu. Hrvatski prirodoslovnim muzej nije samo među najstarijima, već i muzej koji će, konačno, nakon dugo vremena dobiti nove prostore i biti vrhunska kulturna i turistička atrakcija Zagreba. O bogatoj povijesti muzeja i njegovu preuređenju, razgovarali smo s ravnateljicom, Tatjanom Vlahović.
Hrvatski prirodoslovni muzej, jedna od najznačajnijih muzejskih institucija u Hrvatskoj, začet je u doba Hrvatskog narodnog preporoda. Što nam možete reći o njegovim počecima, odnosno o osnivačima i prvim zbirkama?
Nakon poticaja cijenjenog ilirca, Ljudevita Gaja, 1836. godine, o potrebi osnivanja muzeja ‘poradi sabiranja i sakupljanja svakojakih stvari’, u ondašnjem je Zagrebu, dakle, u rujnu 1846. otvoren Museum, Muzeum ili Narodni muzej – ishodišna kulturna institucija današnjeg Hrvatskog prirodoslovnoga muzeja. U tadašnjem Narodnom muzeju, u gornjogradskoj Opatičkoj 18, čuvale su se, među ostalima, sbirke prirodopisne i to, za prirodoslovlje važne: geognostička sbirka, sbirka mineralah, sbirka ljušturah i konhilijah, sbirka okaminah ili petrefaktah, sbirka kukacah ili insektah, zoologička sbirka i herbarium.
Do promjena je došlo od 1866. pa do 1878. godine, kada je Narodni muzej postao Zemaljski zavod kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, pod zaštitom Hrvatskoga sabora i upravom Jugoslavenske akademije. Prirodoslovni (naravoslovni) odjeli (razdjeli) ondašnjeg Zemaljskog narodnog muzeja, 1867. su privremeno preselili u Kazališnu vuliczu, današnju Dimitrija Demetra. Na spomen ploči koja je postavljena u Demetrovoj 1 stoji napisano: „Narodni muzej zasnovan je za Ilirskog preporoda oko godine 1830.” Stvarno postoji od godine 1846. kada je kupljen na dionice ‘Narodni dom’ za muzejske zbirke. Hrvatski sabor ga je zakonom od godine 1866. primio pod svoju zaštitu, a godine 1878. proglasio Zemaljskom ustanovom, s posebnim zoološkim, mineraloškim i arheološkim odjelom. Od tada radi Hrvatski narodni zoološki muzej, kao samostalni zavod povezan s Hrvatskim sveučilištem.
Naime, od 1878. do 1893. godine, Zemaljski narodni muzej razdvojio se u nekoliko temeljnih kulturnih institucija, odnosno institucija u kulturi: tri specijalistička prirodoslovna muzeja (kao i današnji Hrvatski povijesni muzej i Arheološki muzej u Zagrebu).
Kako se HPM razvijao tijekom 20. stoljeća?
Sve do 1986. samostalno su djelovali Hrvatski narodni zoološki muzej, Geološko-paleontološki muzej i Mineraloško-petrografski muzej (s pokojim preinačivanjima u nazivu). Sabiranjem, darovanjem i otkupom materijala u sva tri muzeja, fundus je postajao bogatiji, vrjedniji i raznovrsniji, a muzeološki i znanstveni doprinos sve intenzivniji i prepoznatljiviji. Valja se pritom sjetiti naših velikih prirodoslovaca i muzealaca svjetskog značaja, poput Spiridiona Brusine, Mije Kišpatića, Gjure Pilara, Dragutina Gorjanovića Krambergera, Augusta Langhoffera, Krunoslava Babića, Josipa Poljaka, Frana Tućana, Ljudevita Barića…
Današnji Hrvatski prirodoslovni muzej nastao je ujedinjenjem muzejskih institucija – Hrvatskog narodnoga zoološkog muzeja, Mineraloško-petrografskoga muzeja i Geološko-paleontološkoga muzeja – 18. prosinca 1986. godine, a 1987. se u sklopu Muzeja osnovao i Botanički odjel. Od proljeća 2011. godine, Hrvatski prirodoslovni muzej, u ustrojbenom smislu, osnovao je i Restauratorsko-preparatorski odjel.
Koliko današnje zbirke HPM-a imaju artefakata i može li se reći da je riječ o svjetski vrijednom fundusu?
U 118 zbirki o koliko se danas skrbi u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju nalazi se više od 2 milijuna muzejskih predmeta, čime je naš muzej fundusom najbogatiji muzej u Republici Hrvatskoj. U mnogim aspektima riječ je o svjetski vrijednom fundusu, posebice u holotipskom materijalu – dakle primjercima po kojima su neke vrste (svojte) bilo mineralne bilo biološke ili fosilna građa po prvi put opisane za znanost. Fundus Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja je bogat i raznolik, u njemu se nalazi, spomenutih, više od dva milijuna različitih predmeta minerala, stijena, fosila, prepariranih biljnih i životinjskih vrsta. Ovdje je prilika istaknuti samo dio muzejskog bogatstva zavidnog značaja. Tako ističemo Zbirku holotipova i kotipova minerala, Zbirku mineralne parageneze rudnika Stari Trg Trepča, Zbirku vezuvskih lava kao i Zbirku krapinskog diluvija ili Zbirku holotipova geološko-paleontološke građe. Na bogatstvo geološke, paleontološke i paleoantropološke materije nadovezuje se ona biološkog podrijetla koja je pohranjena u herbariju i zbirkama zoološkog materijala. Tu je izniman, bogati i brojan tipski materijal iz entomoloških (e.g. Zbirka kornjaša Mikšić) i malakoloških zbirki, cjelovito znanstveno obrađena raznolikost kukaca Dalmacije u Zbirci kukaca Novak, mekušaca Jadranskog mora u Zbirci recentnih mekušaca Spiridiona Brusine ili, na primjer, dokaza i manifesta specijacije u Zbirci križanja Lorković…, pa preko brojnih drugih, ne manje važnih specifikuma iz zbirki našega muzeja.
Kakva su bogatstva Zoološkog odjela?
Zbirke Zoološkog odjela broje oko 1,135.000 primjeraka različitih životinja podijeljenih u zbirke kralježnjaka, koje čine zbirke sisavaca, ptica (sadržava gotovo cijelu ornitofaunu Hrvatske), ptičjih jaja, vodozemaca i gmazova, riba, te posebna zbirka tkiva za DNA analize. Ipak, najbrojnije su zbirke beskralježnjaka koje sadržavaju zbirke kukaca, mekušaca, morskih beskralješnjaka i dr. Danas, kao i u svim modernim prirodoslovnim muzejima, Zoološki odjel je postao centar istraživanja biološke raznolikosti u Hrvatskoj. Odjel posjeduje i suvremeni laboratorij za molekularne analize, te se osim klasičnih metoda determinacije građe, primjenjuju i suvremene molekularne tehnike. Uz klasične muzejske zbirke, 2005. je osnivana i zbirka tkiva za DNK analize, važna za očuvanje ugroženih endemičnih i reliktnih vrsta hrvatske faune.
Što HPM posjeduje od botaničkog fundusa i po čemu je on zanimljiv?
Herbarij Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja uvršten je 1996. godine u Svjetski registar herbara “Index Herbariorum” (Bronx, New York) pod kraticom – CNHM, a 2015. u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na Listu zaštićenih kulturnih dobara. Čine ga tri zbirke – Herbarij višega bilja (vaskularne flore), Herbarij Trinajstić (otkupljen 2004. godine) i novooformljena Zbirka algi. Ukupno sadrži oko 100.000 herbarijskih primjeraka, te obuhvaća više od 2500 biljnih vrsta, što čini oko polovicu ukupne flore Hrvatske. Zbirka CNHM-a se redovito upotpunjava i u konačnici bi trebala prezentirati cjelokupno bogatstvo i raznolikost hrvatske flore.
Herbarij višega bilja sadrži herbarizirane primjerke biljaka većinom prikupljene terenskim istraživanjima na području Hrvatske u posljednjih 30 godina. Unutar Herbarija višega bilja nalaze se i četiri toma zbirke trava – Gramina Hungarica Arpada von Degena, prirodoslovca po kojemu je naš najpoznatiji endem, velebitska degenija (Degenia velebitica), dobio ime. Zbirka sadrži trave skupljene na području tadašnje Austro-Ugarske, pa tako i područja Hrvatske, a datira s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće.
Herbarij Trinajstić sačinjava biljni materijal koji je prikupljen tijekom radnog vijeka profesora botanike na Šumarskom fakultetu, dr. Ive Trinajstića. Biljni materijal potječe iz skoro čitave Europe, Male Azije i dijela Sjeverne Amerike, te sadrži primjerke rijetkih, endemičnih i novih vrsta za hrvatsku floru i za znanost uopće. Unutar ove zbirke za sada je pronađen holotip vrste (primjerak na temelju kojeg je opisana vrsta) Alyssum austrodalmaticum.
Neki posjetitelji ističu posebno vrijednosti Mineraloško-petrografskog i Geološko-paleontološkog odjela. Koje su posebne vrijednosti ili unikati tih zbirki i kakva je njihova znanstvena uloga?
Mineraloško-petrografske zbirke izložene su kroz tri cjeline novog stalnog postava. Zbirka do Muzeja prikazuje osnutak Muzeja te značajne osobe iz povijesti hrvatske mineralogije. Carstvo minerala prikaz je Sistematske zbirke minerala, najbrojnije zbirke mineraloške građe u Muzeju koja se ističe raznolikošću mineralnih vrsta i njihovih kristalnih oblika, te zastupljenošću minerala iz najpoznatijih svjetskih nalazišta, od kojih su neka tipski lokaliteti, a pojedini primjerci minerala iz njih holotipovi. Uz njih predstavljene su i najznačajnije i najljepše specijalističke mineraloške zbirke (Zbirka Lanza, Zbirka Trepča, Zbirka dragog kamenja, Zbirka hijalofana i dr.). Posljednja cjelina, Stjenoviti planet Zemlja, prikazuje građu Zemlje i stijene koje ju grade. Posebni naglasak stavljen je na krš, koji je geomorfološka posebnost Hrvatske.
U Mineraloško-petrografskom odjelu HPM-a, zbirke čija je znanstvena uloga od posebne važnosti su: Zbirka holotipova i kotipova minerala, Zbirka mineralne parageneze rudnika Trepča/Stari Trg, Zbirka mikroskopskih preparata, Zbirka mineralne parageneze Busovača, Zbirka vezuvskih lava i Zbirka speleotema (siga).
Zbirka holotipova i kotipova minerala nastala je kao rezultat višegodišnjih istraživanja novih vrsta minerala i do tada nepoznatih značajki već poznatih minerala. Obuhvaća primjerke novih vrsta minerala (holotipove), te izvorne primjerke na kojima je po prvi put utvrđen novi sraslački zakon kod pojedinih minerala i pravilno orijentirana srastanja kristala dviju vrsta minerala (kotipove). Zbirka holotipova i kotipova minerala sadrži ukupno 16 primjeraka od kojih 6 spadaju u kategoriju holotipova, a 10 u kategoriju kotipova minerala. Budući da se radi o znanstveno obrađenim primjercima za koje su rezultati objavljeni u najuglednijim svjetskim znanstvenim časopisima iz područja mineralogije, njihova vrijednost je – izuzetna.
Zbirka mineralne parageneze rudnika Trepča/Stari Trg vrlo je vrijedna zbog visokog stupnja stručne i znanstvene obrade u sklopu koje su ključna mineraloška istraživanja obavili stručnjaci vezani uz naš Muzej i mineralošku struku na zagrebačkim fakultetima, te predstavlja najznačajniju i mineraloški najpotpunije obrađenu zbirku ovoga svjetski poznatog mineraloškog lokaliteta.
Kosovski rudnik Trepča/Stari Trg jedan je od najvećih europskih rudnika olova i cinka, no među mineralozima cijeloga svijeta poznat je prvenstveno po prelijepim kristalnim nakupinama – druzama glavnih rudnih minerala galenita i sfalerita, ali i brojnih drugih pratećih minerala. Zbirka mineralne parageneze rudnika Trepča/Stari Trg Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja okuplja preko 800 uzoraka minerala i jedinstvena je po primjercima druza koji predstavljaju raznolike kombinacije bogate mineralne parageneze koja sadrži više od 80 mineralnih vrsta. Literatura o mineralnim paragenezama rudnika Trepča/Stari Trg koja predstavlja rezultate stručne i znanstvene obrade muzejskih uzoraka minerala, zajedno s pripadajućim katalogom Zbirke tiskana je 2012. godine u obliku monografije autora mr. sc. Vladimira Zebeca, pod naslovom „Trepča/Stari Trg — Minerali rudnika Trepča/Stari Trg. Katalog zbirke Trepča/Stari Trg Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja u Zagrebu”.
Zbirka mikroskopskih preparata predstavlja posebnu vrijednost jer su izbrusci, odnosno mikroskopski preparati stijena i minerala, najčešće prvi korak u istraživanju, neophodni za točnu karakterizaciju i klasifikaciju stijena, te trajno predstavljaju integralni dio makrouzorka. Posebna je vrijednost zbirke niz mikrouzoraka netopivog ostatka vapnenaca i dolomita hrvatskog krša, pionirski rad Frana Tućana na istraživanju podrijela zemlje crvenice i boksita u krškim područjima.
Zbirka mineralne parageneze Busovača, pak, obuhvaća više od 1000 uzoraka minerala parageneze alpinotipnih žila s mineralom hijalofanom kao dominantnim u paragenezi. Zbirka je jedinstvena u svijetu budući da se radi o vrlo rijetkoj vrsti minerala iz razreda silikata koji se na lokalitetu Busovača u Bosni i Hercegovini nalazi u velikoj količini. Znanstvena istraživanja minerala hijalofana iz Busovače i dalje su u tijeku posebice morfološka određivanja manebaško-bavenskih sraslaca s ciljem određivanja razvoja oblika kristala hijalofana i redoslijeda odlaganja hijalofanskih sraslačkih tvorbi.
Zbrika vezuvskih lava
Povijesno i ne samo povijesno značenje ima Zbirka vezuvskih lava koja datira iz 1895. godine, a prikupio ju je sam Kišpatić prema napucima čuvara opservatorija na Vezuvu. U ono vrijeme to je bila prva takva zbirka u Europi. Zbirka vezuvskih lava broji 273 primjeraka lave kronološki prikupljenih prema godištima erupcija, od prve zabilježene erupcije 24. kolovoza 79. godine, tijekom koje su uništeni Pompeji, sve do 1892. godine. Tako uređena Zbirka, rezultat je višegodišnjih istraživanja mineraloga i petrografa, Mije Kišpatića, a dodatno je obrađena i zaštićena krajem 80-ih godina 20. stoljeća. Godine 2012. zbirka je, kako je već navedeno, djelomično izložena u novootvorenom stalnom postavu Mineraloško petrografskih zbirki, dok je veći dio preseljen u čuvaonicu.
Zbirka speleotema (siga) zastupljena je različitim tipovima kalcitnih, aragonitnih, hijalitnih i drugih siga, te kristalima, konkrecijama i drugim talozima iz špilja, jama i kaverni dinarskog krša. Područje krša osobitost je hrvatskih prostora, jer je kao locus typicus svjetskih razmjera dalo u internacionalnu terminologiju brojne nazive, kao što su ponor, dolina, krško polje i drugi. Stoga svjetski istraživači spominjući i citirajući dinarski krš koriste naziv – „klasični krš”. Zbirka predstavlja tipične taloge špilja, jama i kaverni klasičnog dinarskog krša, među kojima se nalaze i meteorski freatički speleotemi koji su po prvi puta u svijetu opisani iz Špilje u kamenolomu Tounj, te predstavljaju posebnu vrijednost.
Geološko-paleontološki odjel čuva iznimno bogat geološki fundus i okamine koje svjedoče o dugoj prošlosti i razvoju hrvatskoga krajolika. Tu su raznovrsne zbirke fosila iz geološke prošlosti s više od 300 tisuća muzejskih predmeta iz svih krajeva Hrvatske. Okamine paleozoika, mezozoika i kenozoika, stare nekoliko stotina milijuna, pa sve do desetke tisuća godina, razvrstane u brojne zbirke, osnova su sagledavanja evolucije živog svijeta i prostora koji nas okružuje. Posebno se ističu dvije zbirke proglašene nultom kategorijom spomeničke vrijednosti – Zbirka krapinskog diluvija (zbirka ostataka kostiju i kulture krapinskih neandertalaca), iznimno značajan fundus svjetske kulturne baštine, te Zbirka holotipova, jedinstvenih originala tipova vrsta.
Zbirka krapinskog diluvija je studijska zbirka koja se sastoji od ostataka više od devet stotina kostiju i zubi neandertalaca, više tisuća ostataka pleistocenske faune i gotovo tisuću artefakata koje je krajem 19. i početkom 20. stoljeća otkopao i istražio naš znameniti paleontolog, Dragutin Gorjanović-Kramberger. Važnost Zbirke krapinskog diluvija je trostruka: prvo, ona je i dalje najveća svjetska zbirka neandertalskih kostiju s jednoga lokaliteta; drugo, gotovo svi ljudski fosilni dijelovi tijela su zastupljeni u zbirci; i treće, povijesni kontekst, u sklopu kojega su pronađeni ostaci sadržani u zbirci, bio je presudan u formiranju ranoga evolucijskog tumačenja porijekla modernog čovjeka. Zbirci je posvećeno više tisuća znanstvenih radova, kao i tisuće stranica popularne književnosti.
Zbirka holotipova sadrži najvrjednije primjerke iz svih zbirki Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. To su primjerci fosila koji su prvi put opisani i oslikani, te kao takvi, temeljem znanstvene determinacije, postavljeni i odabrani kao holotipovi. Izdvojeni su u jedinstvenu zbirku hrvatskih holotipova, unikatnih primjeraka izumrlih biljnih i životinjskih rodova i vrsta od posebne znanstvene i kulturne vrijednosti.
Kako je koncipiran sadašnji postav?
Raznolikost prirodoslovne baštine u fundusu ne počiva samo u zbrinutih više od 100 muzejskih zbirki, već i u stalnoj ekspoziciji muzeja. Stalni postav čine tri cjeline; danas aktualni i najstarije realizirani postav zoološke građe u sistematskom rasporedu, kameni mozaik – kamenospisna karta Hrvatske uz geološki stup kao vjerni pratitelj iz 2003. godine, te recentno uređeni stalni postav 17 mineraloško-petrografskih zbirki integriran 2011. godine iz tri cjeline – Od zbirke do Muzeja, Carstvo minerala i Stjenoviti planet Zemlja.
Koji su najstariji izlošci u muzeju?
Među najstarijima su pojedini izlošci u zoološkom postavu prikupljeni krajem 19. stoljeća, a u postavu mineraloško-petrografske građe, svakako primjerci iz zbirke Lanza, te Zbirka mikroskopskih preparata. Zbirka Lanza sastoji se od 149 primjeraka minerala otkupljenih 1876. godine od Franje Lanze povodom osnutka Narodnog zemaljskog muzeja. Između 4090 primjeraka ruda i minerala koje je prikupio ovaj splitski kolekcionar, ondašnji ravnatelj, Gjuro Pilar, odabrao je i otkupio najljepše primjerke za potrebe tek osnovanog Narodnog zemaljskog muzeja. Time je ta zbirka postala okosnica današnjeg Muzeja, a ujedno je i jedna od najstarijih mineraloških zbirki u Hrvatskoj. U muzeju se čuvaju primjerci iz samih početaka mikroskopskih istraživanja, pa najstariji datiraju još iz 1869. godine.
Također treba naglasiti da je u Narodnom muzeju već u prvoj godini njegovog osnutka, davne 1846., postojala botanička zbirka koju su kasnije dopunjavali različiti sakupljači i ugledni botaničari, među kojima treba istaknuti Josipa Kalasancija Schlossera i Ljudevita Vukotinovića koji su uz obilnu prikupljenu botaničku građu napisali i objavili prvu floru Hrvatske – „Flora Croatica”. Nakon osnutka Zagrebačkog sveučilišta 1875. godine, herbarijska zbirka Narodnog muzeja predana je u vlasništvo sveučilišnom Botaničko-fiziološkom zavodu gdje je postala osnovom herbarija Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (Herbarium Croaticum), danas najvećeg herbarija u Hrvatskoj.
Herbarij Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja utemeljen je 1987. godine nakon integracije triju prijašnjih muzeja (Zoološkog, Mineraloško-petrografskog i Geološko-paleontološkog) koji su proizašli iz nekadašnjeg Narodnog muzeja.
Po čemu je HPM specifičan u odnosu na ostale europske muzeje?
Prije svega po regionalnoj prirodoslovnoj baštini o kojoj skrbi, a koja promovira prirodoslovne specifikume Hrvatske i šire regije.
Koje su životinjske i biljne vrste u postavu, jedinstvene za ovo područje svijeta?
Prije svega je to endemična fauna (npr. kopneni puževi lastovska zaklopnica i biokovska zaklopnica, plavetni puž) kao i fauna podzemlja (reliktni špiljski cjevaš, ogulinska špiljska spužva, velebitska pijavica i dinarski špiljski školjkaš), dok se brojne vrste jedinstvene za ovo područje svijeta čuvaju u zoološkim zbirkama. S druge strane, iako botanika nije sastavni dio stalnog postava, unutar herbarijske zbirke nalazi se više od 400 primjeraka biljaka sakupljenih u 19. stoljeću, a najstariji primjerak datira iz 1852. godine. Osim toga u zbirci se čuvaju i primjerci biljaka koje rastu isključivo na području Republike Hrvatske (stenoendemi) među kojima su velebitska degenija, jadranska perunika, dubrovačka zečina, jabučka zečina, istarski zvončić i dr.
Redovito priređujete zanimljive tematske izložbe. Koje biste naročito izdvojili po zanimljivosti ove godine?
Evo, nedavno smo otvorili izložbu Koralj izvađen iz mora – raznovrsnost fosilnih i recentnih koralja, njihova građa, zavidna graditeljska sposobnost, te raskošna ljepota, naveli su nas na ideju da ih približimo posjetiteljima kroz različite prirodoslovne, a i druge aspekte, počevši od njihove prve pojave u davnoj geološkoj prošlosti, preko njihovog mineraloškog sastava te građe i načina života današnjih koralja, pa sve do uporabe koralja za izradu atraktivnog i vrijednog nakita. Koralji su, iako vrlo sićušni, graditelji najvećih struktura u živom svijetu – koraljnih grebena, koji također imaju posebno mjesto na izložbi. Međutim, kod većine ljudi prva asocijacija na koralje jest – nakit. Stoga je jedan dio izložbe posvećen koraljarstvu i izradi nakita od koralja.
Prošle godine otvorena je i izložba Komarci – najsmrtonosnije životinje na Zemlji – kojima se prezentiraju vrijedne zbirke komaraca u Republici Hrvatskoj, važne biološke karakteristike ove značajne vektorske skupine, kao i životni ciklus komarca u akvariju, a kako bi se posjetitelji upoznali s morfologijom razvojnih stadija ovih fascinantnih kukaca. Izložbom se prezentiraju invazivne vrste komaraca, te načini njihovog unosa kao i snažan vektorski potencijal. Prikazuju se i brojne metode suzbijanja komaraca u Hrvatskoj i to u različitim stadijima. Izložba je u prezentacijskom smislu obogaćena i tehnologijom hologramskog prikaza, a koji se pokazao kao izvrsna metoda vizualizacije ovih sitnih organizama.
Zanimljive izložbe koje planiramo u ovoj godini su Superorganizam i Herbarij Degen. Izložba Superorganizam – snage života socijalnih kukaca je izložba na kojoj će se izložiti veliki broj primjeraka iz zbirki Hymenoptera i Isoptera, a radi se o vrstama iz porodica pčela, osa, mrava i termita. Superorganizam je usko povezana kolonija jedinki, odlikovana altruističnom suradnjom, složenom komunikacijom i jedinstvenom podjelom rada, predstavlja jednu od osnovnih bioloških organizacija i najkompleksniji biološki fenomen, a nalazi se na pola puta od organizma do vrste. Istraživanjem superorganizma dolazimo do važnih spoznaja u razumijevanju načina/puteva evolucije života od jednostavnih do složenih oblika i objašnjavamo pojmove poput altruizma, osobnosti, inteligencije, učinkovitosti, imuniteta, ljepote, umjetnosti.
Izložbom iz fundusa „Herbarij Gramina Hungarica Arpada von Degena” u prvom dijelu izložbe posjetitelji bi se upoznali s likom Arpada von Degena i njegovim radom. Zanimljivo je da je njemu u čast jedan endemični biljni rod dobio ime Degenia, a vrsta koju je pronašao na Velebitu nazvana je Degenia velebitica – to je naš najpoznatiji endem koji raste na samo nekoliko lokaliteta na Velebitu i Kapeli. Izložbom bi se predstavila porodica trava, istaknula njezinu brojnost vrstama, rasprostranjenost, izgled tipičnog predstavnika trava te važnost za čovjeka. Izložbom bi se predstavila i zbirka Gramina Hungarica, vrlo vrijedno i jedinstveno djelo.
S kakvim se sve problemima nosite u današnjem skučenom prostoru?
Muzej je danas smješten u prostoru koji predstavlja limitirajući faktor razvoja njegovih kulturnih, znanstvenih i turističkih potencijala. Nedostatak potrebnog izložbenog i skladišnog prostora (danas je samo je 0,2 posto ukupne muzejske građe izloženo za javnost) barijera su razvoju kvalitetnog i suvremenog stalnog postava, odnosno postavljanju većih izložbi, te primjerenoj pohrani građe. Zastarjela oprema ograničava mogućnost rada na primarnim stručnim muzejskim poslovima – prikupljanje, obrada, zaštita i prezentacija građe. Zastarjela oprema i nedostatak modernih tehnologija (audio vodiča, multimedijalnih rješenja, holograma i slično) krucijalni je nedostatak u trenutnom stalnom postavu Muzeja. Zbog nedostatka prostora nije moguće uvesti dodatne sadržaje sukladno preferencijama posjetitelja — nema prezentacijske dvorane, ugostiteljske ponude, igraonice i suvenirnice, što onemogućava istodobno dovođenje većeg broja posjetitelja i sustavan edukativni rad s posjetiteljima. Muzej danas nije prilagođen posjetima osobama s posebnim potrebama i invaliditetom (danas Muzej nema liftova, rampi, infrastrukture za prihvat i razgledavanje osobama s posebnim potrebama, a samo mali dio stalnog postava nudi sadržaje na Breilleovom pismu). Stručno znanstveni potencijal Muzeja limitiran je nedostatkom potrebne laboratorijske opreme i usluga u smislu stručne i znanstvene obrade prirodoslovnog materijala, a koji nije važan samo u prezentaciji posjetiteljima već i u uslužnim djelatnostima Muzeja gospodarstvu i turizmu.
Nedavno ste predstavili koncepciju novog Prirodoslovnoga muzeja čiji će postav biti tako koncipiran da odgovara na pitanje – što je to život. Kako će biti koncipiran novi postav?
Zbog izuzetno bogatog i atraktivnog fundusa i načina njegove prezentacije, prirodoslovni muzeji nalaze se s pravom na tronu baštinskih ustanova. Prirodoslovni muzeji u svijetu slijede trendove modernizacije u svim segmentima muzejskog i znanstvenog djelovanja i svojom ekspozicijom prate svakodnevna prirodoslovna otkrića. Posljedično je, sredinom 2013. godine, na papir pretočena i obrazložena ideja novog stalnog postava. Ta se dobra ideja i jasna vizija temelji na cjelovitoj, suvremenoj, muzeološki intrigantnoj, zavodljivoj i kontekstualiziranoj interpretaciji prirodoslovlja pomoću mineraloško-petrografskih, geološko-paleontoloških, paleoantropoloških, zooloških i botaničkih prirodnina, odnosno prirodoslovne baštine.
Danas je razvidno da je vrijednosti našeg Muzeja u povezanosti fundusa i recentnih znanstvenih spoznaja nužno približiti modernim komunikacijskim mogućnostima, snažnom marketingu, kao i potencijalnoj promjeni vizualnog identiteta, a ovisno o određenju našeg starog/„novog” Muzeja.
Nit vodilja novoga stalnog postava (recentne spoznaje iz prirodoslovlja 21. stoljeća i raznolikost prirodoslovne baštine) predstavljena u nekoliko temeljnih, ali isprepletenih sastavnica koje će u „reorganizaciji postojećeg” pružiti jedinstvenu komunikacijsku i funkcionalnu prezentaciju recentnih prirodoslovnih saznanja i vrijednosti iz bogatog fundusa Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Predložena komunikacijska prezentacija započinje (ne)odgovorenim pitanjem: Što je život i kako je nastao? Dakle, prikazom fascinantne komunikacijske inteligencije makromolekula, a završava zanimljivom vizualizacijom najsloženijih intraspecijskih i interspecijskih odnosa, koji se manifestiraju na podlozi mineraloško-petrografske baštine i geološke prošlosti.
Tematske cjeline i plan ekspozicije zadovoljavaju sve kriterije muzeološke struke prilikom izlaganja i tumačenja odabranih sadržaja. Svaka je cjelina popraćena jezgrovitim tekstom, a izlošci su opremljeni jasno strukturiranim te grafički i sadržajno ujednačenim legendama. Zvučna kulisa, sustav rasvjete i multimedijalna pomagala osmišljena su i izvedena s mjerom i u skladu s posebnostima izlaganja mineraloške građe pružajući primjereno okružje za njenu komunikaciju. Inventivna i svrsishodna uporaba posebnog sustava boja znatno olakšava komunikaciju postava te unaprjeđuje snalaženje i kretanje posjetitelja u izložbenom prostoru. Ovako postavljen i opremljen dio stalnog postava pruža posjetiteljima mogućnost samostalnog kretanja i komunikacije s izloženom građom. Vrijedne dodatne informacije pruža i Vodič kroz postav kojim se u izdavačkom segmentu upotpunjuje ovaj izniman muzejski projekt.
Koliko će koštati nov muzej, kako će biti financiran i u kojoj fazi je sada realizacija novog muzeja?
Troškovi investicije iznose 96,545.888 kuna s PDV-om. Za razliku od financijske analize, koja je pokazala financijsku neodrživost projekta bez potpore EU-a, ekonomska analiza pokazala društvenu korist od projekta, jer svi pokazatelji jasno ukazuju na to da ovaj projekt ima značajan utjecaj na širu društvenu zajednicu. Naime, uz brojne društvene koristi važno je istaknuti da se provedbom projekta planira zapošljavanje ukupno 12 osoba.
Financiranje je vezano uz EU potporu kao i sufinanciranje našeg vjernog partnera, Grada Zagreba. Dokumentacija za izgradnju je u cijelosti završena, a što uključuje pravomoćnu lokacijsku i građevinsku dozvolu od rujna 2018. godine.
Kakve će još sve zanimljivosti imati novi muzej s obzirom da je Grad našao nov prostor za izmještanje čuvaonica i da će palača Amadeo sada dobiti novih 2600 četvornih metara, tj. mnogo veći prostor za fundus, a spominje se i muzejski dio na otvorenom?
Izmještanjem čuvaonica, te natkrivanjem centralnog dvorišta objekta, osigurat će se dodatni kvalitetni prostor za proširenje stalnog postava Muzeja u koji će biti moguće smjestiti eksponate velikih dimenzija, kao i multifunkcionalni prostor za funkcioniranje brojnih izložbi i drugih događanja koji se već i sada održavaju u Muzeju. Uz objekt prema Dubravkinom putu postoji prostor u kojem je dozvoljena gradnja i gdje će se ukopati dodatni volumen u kojem bi bilo moguće ostvariti povećanje prostora stalnog postava.
Uređenje novog pristupa Muzeju sa stražnje strane objekta proteže se kroz park šumu Tuškanac, te omogućuje pristup zgradi s jugoistočne strane, od strane Ulice Dubravkin put. Vanjski dio tj. park šuma Tuškanac će se između ostalog, iskoristiti i za uvođenje botaničkog sadržaja – „Botanika na Tuškancu” – koja do sada nije mogla biti realizirana u postojećim prostorima Muzeja, a koja će biti popraćena i drugim prirodoslovnim specifikumima. Prirodoslovni sadržaji predstavljali bi integralni dio muzeja na Tuškancu kao „Muzej na otvorenom”.
Kako će u novom muzeju biti popraćena tema uništavanja prirode, odnosno sve većeg izumiranja vrsta?
Kroz cijeli postav apostrofirati će se ovaj navedeni gorući problem današnjice…, nažalost izumiranjem vrsta, prirodoslovni muzeji kao baštinici prirodnina u svijetu postaju sve važniji – i kao skrbnici predmeta i čuvari DNA raznolikosti.
Što još planirate od novih sadržaja?
Brojni će novi sadržaji doprinijeti razvoju turizma Grada Zagreba, zapošljavanju i gospodarskom rastu korištenjem potencijala kulturne baštine i njegovog sadržaja. Sve navedeno planira se postići potpunom rekonstrukcijom Palače Amadeo (prostori, instalacije, unutarnja i vanjska ovojnica), dogradnjom aneksa zgrade u park šumu Tuškanac, opremanjem obnovljenog objekta namještajem i suvremenom prezentacijskom multimedijalnom opremom, izmještanjem čuvaonica muzejske građe na drugu lokaciju, te uvođenjem novog stalnog postava. Nakon infrastrukturne obnove i uvođenja novih sadržaja (ugostiteljski objekt, kreativna radionica za djecu, dostupnost većem broju građe u stalnom postavu, izlaganja velikih eksponata, nabava nove građe, multimedijalna dvorana i dr.) predviđa se intenzivna promidžba u Hrvatskoj i inozemstvu.
Važno je spomenuti akreditiranje laboratorija unutar kategorije ulaganja Znanost i edukacija, a koje obuhvaća nabavu specifične laboratorijske opreme i opremanje laboratorija po temeljnim djelatnostima unutar biološke i geološke struke, te zoopreparatorske radionice. Značajno je i uvođenje novih obrazovnih aktivnosti i sadržaja za fakultete na izloženoj i novodeponiranoj građi, unapređenje postojećih sadržaja za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Unutar projekta razvio bi se kurikulum po obrazovnim kategorijama, a na tri razine osnovnoškolsko obrazovanje, srednjoškolsko obrazovanje i fakultetsko obrazovanje. Zasad će sadržaji u stalnom postavu biti prezentirani u tri razine složenosti informacija basic, advanced i scientific.
Posebno je značajno i uvođenje ugostiteljskih usluga u okviru kategorije ulaganja Smještaj i hrana, kao i povećanje pristupačnosti Muzeja — prilagodba Muzeja i postava osobama s posebnim potrebama i izrada legendi u stalnom postavu dostupnih na Brailleovom pismu.
Na kraju, važno je spomenuti da će se urediti suvenirnica i uspostaviti suradnja s obrtnicima i umjetnicima koji se bave rukotvorinama te odabrati odgovarajuće suvenire prikladne djelatnosti Muzeja koji će se prodavati posjetiteljima i turistima.