Nizozemski slikari – najveći majstori svakodnevice

Rijsk muzej u Amsterdamu i danas je jedan od nacijenjenijih i najpoznatijih muzeja svijeta s remek djelima Rembrandta van Rijna, Johannes Vermeera, Willema Claesza Hede, Pietera Aertensena, Vincenta van Gogha...

Djevojka sjetna lica što natače mlijeko u glinenu posudu u nekoj nizozemskoj kuhinji – remek djelo je Johannesa Vermeera iz 1660., izloženo u jednom od najslavnijih muzeja svijeta Rijks u Amsterdamu.

Samo za vas išli smo posjetiti ovaj muzej ne bi li vam dočarali neka od najvećih djela nizozemskih slikara, koji su odmaknuvši svoj interes od velikih tema, povijesti, usuda, svakog idealizma i romantizma, ispisali svakodnevnici najveću odu životu od svih. Nije ni čudo da je popularni amstredamski muzej jedan od najposjećenijih u svijetu.

Sagradio ga je 1885. P. J. H. Cuypers u stilu srednjovjekovne katedrale u kojoj se danas nalazi najveća zbirka nizozemskog slikarstva od 15. do 19. stoljeća na kojima se može pratiti kako su majstori polako pomicali svoj interes od religijskih ka temama svakodnevna života. Najvažniji dio zbirke čine djela majstora iz 17. stoljeća Fransa Halsa, Pietera Saenredama, Jacoba van Ruisdaela, Jana Steena i naravno Vermeera i Rembrandta.

Slikarstvo 19. stoljeća pokazuje kako jedan stil slijedi drugi – pa posjetitelji mogu uživati u djelima neoklasicizma, romantizma, impresionizma, a u svakom od povijesnih razdoblja od srednjega vijeka do Mondriana upravo su Nizozemci dali svoj jedinstveni obol.

Mnogi su gradovi imali specijalizirane škole slikanja – u Utrechtu su djelovali slikari koji su slijedili Caravaggia, u Haarlemu je bilo sjedište škole za učenje slikanja pajzaža i mrtvih priroda, Leiden je obrađivao „fine“ teme, Delft domaće interijere a u Amsterdamu je dominirala umjetnička scena pod utjecajem Rembrandta.



Ples jaja

Među najimpresivnijim platno je Lucasa van Leydena iz 1530. „Obožavanje zlatnog teleta“ u kojem je razvidan stil razvijen u Italiji tijekom 15. stoljeća. Slika prikazuje slavnu biblijsku scenu kada se Mojsije penje na Sinaj ne bi li primio deset Božjih zapovjedi, dok griješnici plešu oko idola – zlatnog teleta. Već je na toj slici razvidan realizam renesanse, raznovrsnost u prikazu likova s vrlo vjerno dočaranim pejzažem.  Iz iste je godine platno Jana van Scorela „Marija Magdalena“ jednog od prvih sjevernonizozemskih slikara koji su posjetili Italiju ne bi li učili od majstora, pa ne iznenađuje da je njegova slika Marije Magdalene vjeran prikaz prekrasne mlade žene idealizirane ljepote koja potvrđuje i Rafaelov utjecaj. Pieter Aertesen, pak, prikazuje tipičnu seljačku scenu, tzv. ples jaja gdje su plesači posebnom metodom plesa gurali jaja u drvenim ćupovima unutar kruga, zabavljajući se, predočujući tako nizozemski zabavni život 16. stoljeća s karakterističnom raskalašenom atmosferom.

Hendrick ter Brugghen pripadao je tzv. krugu caravaggista koji su slijedili veličanstvene kompozicije velikog talijanskog majstora pa je njegovo djelo „Nevjerni Toma“ vjeran biblijski prikaz nevjernog čovjeka koji nije mogao spoznati da je Isus uskrsnuo. Muzej naravno posjeduje i jednu od najslavnijih mrtvih priroda svijeta Willema Claesza Hede iz 1635. Poluprazne čaše, vrč, oštrige, kruh, tvore jednu od najsofisticiranijih slika žanra s ingenoznim prikazom detalja. Istinskom radošću odiše portret vjenčanog para (1622.) kojega Frans Hals smješta u prirodu. Oslonjeni o drvo, bezbrižni i sretni, muškarac i žena u karakterističnoj odjeći, odaju dojam potpunog zadovoljstva, odajući ruku majstora.

Drama na nebu

Impresivna je svakako i slika Jacoba van Ruisdaela, najslavnijeg pejzažista 17. stoljeća čiji rad prikazuje veličanstvenu kamenu vjetrenjaču (Wijk bij Duurstede) suprotstavljenu pravoj drami sivih oblaka koji je okružuju, dok sunčevo svjetlo, što se probija tek u mrljama, obasjava vodu i zemlju, tvoreći snovitu i melankoličnu atmosferu. Osim što je bio majstor u otkrivanju ljudske prirode, Vermeer je izvanredno slikao karakteristične ulice i tipične građevine svog vremena, stvarajući iznananađujuće intimne atmosfere. Radije nego portretiranju poznatih kuća, posvetio se slikanju običnih i slabo poznatih ulica, ne usmjeravajajući pažnju toliko na cjelovitost građevina, koliko na njihove detalje – ciglene zidove, prozore, otvorena vrata na kojima sjede žene, te ga i danas stručnjaci za nizozemsko slikarstvo drže jednim od najvećih slikara realizma.

PIeter de Hooch je bio jedan od onih Nizozemaca koji su najviše voljeli slikati domaće atmosfere zanimljivim rasporedom planova na slici. U djelu „Žena s djetetom“ vidimo u prednjem djelu slike majku i djete kako stoje ispred podrumskih vrata, dok se prednji plan u cjelosti otvara vidikom kroz otvorena vrata s dijelom kuhinje i ulicom koja se jasno nazire kroz raskriljen prozor. Riječ je o stilu slikanja tipičnom za nizozemske majstore, kojim su stvarali velike dubine u slikama, a u dotičnom je radu sve vjerno prenešeno do detalja – haljine majke i muškog djeteta (i dječaci su u 17. stoljeću nosili žensku odjeću), mramorni kockasti pod, kao i drvene stolice u prednjem dijelu kuhinje. Zanimljiva je vrlo i malena sličica Gerarda ter Borcha „Helena van der Schalke“ u kojoj je umjetnik sasma malenu djevojčicu od dvije godine odjenuo poput odrasle žene u najfiniju haljinu s čipkom i zlatnim lancem, te torbicom prebačenom preko ruke, prikazavši je, de facto, poput odrasle žene što i jest neobičnost te slike.

Rembrandtov genij

I eto nas do najvećeg od svih Rembrandta van Rijina koji je ne samo prikazao najtragičnije aspekte života na svojim izmučenim autoportretima već je revolucinirao svjetsko slikarstvo radovima u kojima je pokušao, kako je sam zapisao prijatelju Huyghensu: „dati najveće i najprirodnije emocije“.

Dramatska uporaba svjetla i sjene koju je preuzeo od Caravaggia ili (vjerojatnije), od nizozemskih caravaggista, na sebi svojstven način, životnost i inovacije kojima je izbjegavao stroge forme vidljiva je posebice i na slavnoj „Noćnoj straži“ – skupnom portretu vojne čete koju iz Amsterdama vodi kapetan Cocq i pukovnik Willem van Rutenburch na vojnu vježbu. Slika nije slavna samo jer je likove podijelio na nekoliko manjih skupina i portretirao ih u pokretu, umjesto u dotada uobičajenoj statičnoj pozi, stvorivši posve neuobičajenu intepretaciju skupnog portreta obasjanog i posebnim svjetlosnim efektima, već je i gradske zidine, predstavio portalnim lukom što podsjeća na antičke rimske slavoluke, podsjećajujći „gledatelje da su Nizozemci slobodan narod koji je svrgnuo svoje španjolske osvajače“.

Slika je postala i simbol Nizozemske, dva puta su je poremećeni posjetiteljii pokušali uništiti, ali srećom nisu uspjeli. U muzeju se može vidjeti i poznato djelo „Židovska nevjesta“ u kojemu je Rembrandt s mnogo ogromne nježnosti naslikao zaljubljeni par u zlaćanim i crvenim tonovima, i poluzagrlaju u kojemu muškarac tek nježno dodiruje ženin prsni koš, kao da osluškuje kucanje njezina srca, dok ga ona drži za ruku.

18. i 19. stoljeće

Osmanesto stoljeće reprezentativno zastupa slika Adraiana de Leliea „Umjetnička galerija Jan Gildemeester Jansz koja vjerodostojno pokazuje kako su se slike izlagale tijekom tog burnog stoljeća. Gildemeester je bio posvetio jednu veliku sobu u svome domu u Msterdamu ne bi li pokazao svoju veliku umjetničku zbirku, te slika predočava skupinu bogatih građana koji razgledavaju bogatu izložbu s Rembrandtovim i Rubensovim djelima. Iz 19. stoljeća izdvojimo Goyinu sliku „Don Ramón Satué“, vodećeg madridskog suca, izvanredno djelo u kojemu se Goya potvrdio kao vrhunski portretist, te nije čudno da su baš ovu sliku zbog prikaza čovjeka u jednostavnoj i razbrušenoj odjeći nazivali „jedinim od prvih portreta modernog muškarca“.

Emocionalni i dramatski efekti nisu uzeli maha u nizozemskom slikarstvu 19. stoljeća, izuzevši djela Wijnanda Nuyena koji je slikao ogromne spektakularne prizore, poput broda koji se nasukao na obali s očajnim mornarima koji pokušavaju pobjeći. Svakako vrijedi vidjeti i djela Hendrika Johannesa Weissenbrucha, jednog od najtalentiranijih pripadnika haške škole, grupe slikara koja je radila pod utjecajem impresionista. Njegova slika kanala što prolazi kroz Rijswijk s vjetrenjačom Laak izvanredna je studija prirode i svjetla, kao i čarobne atmosfere ljeta, a ne manje ugodnih iznanađenja izazvat će djela briselškog slikara Paula Josepha Constantina Gabriela, tankoćutnog slikara pejzaža. Na posljetku, među remek djelima spomenimo i jedan od najboljih autoportreta Vincenta van Gogha u plavim tonovima, portret u kojem je uspio izraziti svu tugu i bol svoje ličnosti.

Bogatstva ostalih zbirki

Ne manje interesa izazivaju i ostale zbirke skulptura i namještaja. Kako je religija imala više nego bitnu ulogu u srednjemu vijeku u Nizozemskoj muzej posjeduje prekrasne umjetnine poput nevelikog diptiha s rođenjem i Raspećem Krista. Važne svete scene prikazane su na samo nekoliko milimetara tankoj podlozi od Betlehema, Poklonstva kraljeva, preko Muke i Posljednjeg suda. Među vrhunske alabastrene skulpture može se ubrojiti i djelo Tilmana Riemenschneidera: „Navještenje Marijino“ u kojemu je kipar doista vrhunskim umijećem prikazao dolazak arhanđela Gabrijela koji je kleknuo pred Marijom ne bi li joj prenio svetu vijest. Duboke emocije vidljive su na licima obaju protagonista, a djelo pripada ranom djelu opusa velikog njemačkog majstora. Među najfinijim djelima umjetničkog obrta u Rijskmuseumu stručnjaci ubrajaju i srebrni tanjur Paulusa van Vianena – raskošan prikaz znamenite i okrutne antičke scene Dijane i Akteona.

Što treba izdvojiti iz bogate zbirke namještaja? Svakako raskošno urešen ormarić kojga je najverojatnije načinio Pierre Gole, jedan od vodećih izrađivača namještaja koji je radio za Louisa XIV., pa je riječ o vrhuncu oblikovanja, umjetničkom djelu od egzotičnih vrsta drva sa sofisticiranim detaljima. Muzej završava impresivnom zbirkom umjetnina iz azijskih zemalja – Koreje, Kine i japana, pa je doista šetnja njegovim prostorijama – putovanje kroz povijest svijeta.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI