Bandić je i gradonačelnik grada u kojem prema nekim podacima oko 10 000 ljudi ne može plaćati visoke troškove komunalija koje su im iskopčane, koji je među najskupljima u Europi, dok istovremeno, plaće nekih djelatnika Zagrebačkog Holdinga prelaze deset tisuća kuna
Iako ćete na mrežnim stranicama uvijek vidjeti lijepe slike Zagreba kojima se stranci pozivaju na advent ili kakav ljetni festival, pažljiviji promatrač neugodno će se iznenaditi “prođe” li mimo uobičajene turističke ture.
Doduše i u centru grada, stranac neće biti obavješten kakve su se bitke vodile za najljepše gradske prostore i koliko je grad već izgubio glasovitih kavana i galerija kakve su u drugim državama zaštićene zakonom.
Rijetko se koji grad može pohvaliti da je tako uspješno likvidirao sav šarm svojih trgova kao Zagreb. Tragično mijenjani Cvjetni trg u kojem su probijani povjesni blokovi u prvoj zoni zaštite spomenika kulture za trgovački centar kojeg mnogi Zagrepčani nisu željeli i Kvaternikov trg koji je pretvoren u bezličnu plohu – samo pokazuju koliko je trgično nestala veza imeđu povijesti i struke, a loša arhitektura, pogodovanje investitorima, rasprodaja baštine, namještanje natječaja, stihijsko mijenjanje prostornih planova postala uobičajena kriminalna praksa koja je već stvorila paralelni “turistički vodič” Zagreba.
Bez sumnje bi stranci rado pogledali kič građevine iz meksičkih sapunica u podsljemenskoj zoni, na pretrpanoj Trešnjevci ili na Trnju ili zanimljiv način na koji je građevina Muzičke akademije nalik na lego kockicu s nevjerojatnom šarenom zavojnicom na krovištu uklopljena u povijesni Kazališni trg uz slavnu građevinu muzeja.
Možda bi ih fascinirao i broj uništenih starih obrta ne samo duž glavne osi Ilice, već u čitavom gradu od kakvih Prag i Beč žive čitavu godinu. Mogli bi studirati neke od najružnijih građevina svijeta nalik na zatvore što su izgrađene u mnogim novijim naseljima gotovo bez ikakvih sadržaja. Iako je Zagreb trebao biti policentričan grad, okružen je siromašnim četvrtima samo sa osnovnim sadržajima za preživljavanje.
Gradonačelnikove fontane i skijanje u centru grada samo su neukusna kulisa neprikinutog uništavanja grad dva desetljeća, ali i teškog siromašenja i pljačke građana koja se prikriva prigodnim i besramno skupim turističkim manifestacijama.
Bandić je gradonačelnik grada u kojem prema nekim podacima oko 10 000 ljudi ne može plaćati visoke troškove komunalija koje su im iskopčane, koji je među najskupljima u Europi, dok istovremeno, plaće nekih djelatnika Zagrebačkog Holdinga prelaze deset tisuća kuna. Grada u kojem interventna policija šarmantno vuče starice i bolesnike po cesti iz jedinog stana za kojeg više ne mogu plaćati režije jer su ostali – bez posla. Grada sa sve više obitelji čiji je život postao gola bitka za preživljavanje.
Predlažemo da se u paralelni turistički vodič grada uvrsti i ova druga, poražavajuća slika siromašnog, poniženog i uništenog Zagreba koji je izgubio sebe. Umjesto radnih mjesta koje je i tako podijelio prijateljima i znancima, jeftinijih komunalija i skloništa za sve više siromaha i beskućnika, Bandić uporno gradi fontane novcima građana. Ali ni one više ne mogu sakriti pogled na sve veću bijedu onih koji mu ga još mogu dati.
