Članica sam Udruge „Etno fletno“ koja čuva i njeguje običaje i kulturnu baštinu našeg kraja. Osmislila sam prodaju naših poljoprivrednih starinskih proizvoda na nekadašnjem „Samoborskom placu“ kao nekada prije šezdesetak godina.Osmislila sam i proštenje kod kapelice Sv. Ane na „Tanc placu“ koje je već postalo tradicionalno već nekoliko godina
Hrvatska tradicijska kultura posebno je bogata u tkanenim umjetninama jedinstvene ljepote u ovom dijelu Europe.
Malene tkanene ružice što se trodimenzinalno otvaraju na površini poput pravog cvijeća, lavanda koja blista kao znak na bijelom rupcu, mimoze i anemone – samo su neki od drevnih ukrasa tradicijskog tkanja koje izrađuje Đurđica Rubinić iz Udruge Etno – Fletno.
Kako je tkanje neizostavan dio kulturnog identiteta, a prekrasna pučka baština „čuva“ sjećanja na raskošan ženski vez, posjetili smo Samobor u kojem živi gospođa Rubinić koja tka posebno lijepe pučke rukotvorine, bolje rečeno umjetnine…
Već se dugo bavite izradom izvanredno lijepog veza što nosi sjećanja na rukotvorine predaka, odnosno, čuva u likovnom izražaju tzv. memoriju mjesta ne samo Samobora već starohrvatskih vezova općenito. Kako ste počeli i zašto?
Dobro pitanje. Rukukotvorine predaka su naša kulturna baština koja me oduvijek privlačila, a ljubav prema tom umijeću su mi usadili moji roditelji – majka domaćica koja je uvijek našla vremena da nama djeci nešto sašije, naštrika, nahekla, izveze neku torbicu za školu, torbicu za češljeve, šibice, zidnjak iznad štednjaka i još puno toga. S druge strane ocu obrtniku umjetničke bravarije sam pomagala kod kovanja predmeta kao najstarije dijete. Bilo nas je četvero. Tako je to počelo već u osnovnoj školi.
Izrađujete stoljnjake, ručnike, tkanene ukrase s motivima ruže, lavande i drugog cvijeća. Što sve izrađujete?
Da, sve me zanima. Izradila sam mnogo ručnog rada na domaćem i običnom platnu. Cvijeće me posebno nadahnjuje, nedugo sam napravila mimoze tehnikom uzlanja isto tako u reljefnom izražaju. Zatim heklam razno cvijeće, košarice i torbice od konca i špage. Meni to nije zahtjevan posao, dapače, radim s ljubavlju i djeluje jako opuštajuće.
Članica ste udruge „Etno-Fletno“. Što sve izrađujete unutar te zajednice?
Udruga „Etno fletno“ čuva i njeguje običaje i kulturnu baštinu našeg kraja. Osmislila sam prodaju naših poljoprivrednih starinskih proizvoda na nekadašnjem „Samoborskom placu“ kao nekada prije 60-tak godina u samoborskim kiklama sa prigodnim programom . Također i proštenje kod kapelice Sv. Ane na „Tanc placu“ koje je postalo tradicionalno već nekoliko godina. Zatim krojim i vezem lajbeke i oplećke koji pripadaju našoj samoborskoj nošnji, a isto tako pletem i samoborski kraluš čiji je rad prilično zahtjevan. Moram se ” pohvaliti “, a to mi je najvažnije, da sam priredila i sve dokumente vezane uz umijeća izrade tradicijskog samoborskog kraluša koji ima status nematerijalnog kulturnog dobra.
Zanimljivo je da se bavite i stolarijom, čak ste uredili svoje drvene starinske kuće…
Da, jako me zanima rad sa drvom, dala sam ideju i bila od velike pomoći kod izrade fasade na klijeti od oblica, zatim kod restauracije stare preše za grožđe. Isto tako me posebno veseli izrađivati kamenjare i suhozid. Restaurirala sam stare rasklimane stolice i stavila novi tapecirung koje izgledaju kao nove. U svakom mom radu nastojim ljubav prema tradiciji sačuvati od zaborava. Jako volim pripremati i starinska jela, naročito u mojoj maloj kućici podno Oštrca što je povezano sa planinarenjem po Samoborskom gorju.
Što trenutno radite i pripremate li izložbu?
Trenutno radim poklon prijateljici. Njenu sliku radim također u trodimenzijalnoj tehnici. Izgleda jako interesantno. Na glavu sam joj stavila šešir od filca, na njemu od uskih trakica napravila cvijeće. Oko vrata stavila ogrlicu od perlica. Izložbu ne radim samostalno, nego na sajmovima sa Udrugom. Ali se moji radovi uvijek nađu na ormarićima, stolovima, zidovima a isto tako imam i malu sobicu sa starinskim stvarima koje su se nekada upotrebljavale: pegle, satovi, posuđe, ogledala, slike…