Kršinićeva bezvremena himna ženama

Izložbom “Frano Kršinić iz fundusa Moderne galerije” ova matična instititucija hrvatskog slikarstva i kiparstva nastavlja ciklus izložbi kojima podsjeća javnost na vrijednu umjetničku građu iz svog fundusa, obilježavajući obljetnice u životu i stvaralaštvu autora čija su djela čvrsto uporište modernih izričaja u kontinuitetu hrvatske likovne umjetnosti tijekom dvadesetoga stoljeća

Od “Ženskog torza u pokretu” što nosi klasičnu eleganciju i nenadmašnu senzualnost grčke skupture, “Plesačice” koja postaje bezvremeni simbol ljepote, gotovo arhajske skulpture “Amazonke” koja drži napeti luk, do maestralne “Njegovateljice ruža” – možda najljepše pjesme u kamenu posvećene ženskoj prirodi – Frano Kršinić (Lumbarda na Korčuli, 24. srpnja 1897. – Zagreb, 1. siječnja 1982.), kao ni jedan hrvatski kipar prije ili poslije njega, stvorio je najveću i najljepšu odu ženama kao nosteljicama postojanja i darivateljicama one vječne ljubavi koja spašava tragični ljudski život od potpunog rasapa.
Sve njegove žene isklesane u mramoru, kamenu, bronci i terakoti od običnih portreta, mekoputih pleačica do ratnica sadrže taj vječni sjaj ženskog aspekta ljubavi, obrane i stvaranja koji pjesnici, pisci, slikari i kipari pokušavaju opjevati od iskona. Jedanko vješto kao i starogčki majstori u davna doba koji su pod vrelim suncem Mediterana u licima božica i carica na hramovima oživljavali fizionomije svojih majki, žena i sestara, pod rukom tog lumbardskog majstora oblikovala su se blistava tijela i aktovi noseći antičku blistavost i lakoću, ali i težinu zemnog.

Stoga i komorna izložba ovog velikog majstora što se održava u Studiju galerije “Josip Račić” u koncepciji kustosice Moderene galerije Tatijane Gareljić bez sumnje jest jedan od najljepših završetaka godine za hrvatsku kulturu.
Ovu izložbu u kojoj je i u vrlo o malom odabiru djela vidljiv sav kiparev genij i pripadnost vrhovima europske skulpture, Moderna Moderna galerija priređuje u povodu 120. godišnjice rođenja i 35. godišnjice smrti jednog od najvećih majstora kojega je Hrvatska ikada imala. To je ujedno i podsjetnik da upravo fundus Moderne galerije kao najznačajnija riznica hrvatskog kiparstva i slikarstva 19. i 20. stoljeća čuva antologijska Kršinićeva kiparska ostvarenja, od samih umjetničkih početaka (Proljeće / Dafnis i Chloe) iz 1922., do posljednjih djela (Portret Stjepana Radića) iz 1970. godine.

Ovom prezentacijom, ujedno, Moderna galarija nastavlja ciklus izložaba kojima podsjeća javnosti na vrijednu umjetničku građu iz fundusa, obilježava obljetnice u životu i stvaralaštvu autora čija su djela čvrsto uporište modernih izričaja u kontinuitetu hrvatske likovne umjetnosti tijekom dvadesetoga stoljeća.
Upravo je Kršinić, zagrebački profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i rektor, suptilnu oblikovnu formu zapečatio umjetničkim djelovanjem više od pola stoljeća u hrvatskoj modernoj umjetnosti.

Kako podsjeća ova osobita prezentacija, Kršinić je na moderan način obnovio staru mediteransku tradiciju rada u kamenu, sjedinjujući visoku zanatsku kulturu oblikovanja s neposrednim shvaćanjem suštine stvari u kojemu dominira lirična osjetilnost, lakoća diskretnih pokreta i blagost opće atmosfere djela. Njegova su djela, kako napominje Gareljić: “istinski bezuvjetna i konsolidirana cjelina zaokruženih sintetskih oblika i visoko su artistički oživotvorena u punoj kiparskoj čistoći modelacije”.
Kršinić se nakon početnih nauka u rodnoj Korčuli, usavršavao u kiparsko-klesarskoj školi u Češkoj, u Hořicama, od 1912. do 1916. godine. Umjetničku akademiju u Pragu pohađao je od 1916. do 1920. godine. Njegovi profesori na Akademiji – Václav Sblek (1848. – 1922.), učio ga je svladati materijal, a Jan Šturs (1880.– 1925.), koji slovi za začetnika češkoga suvremenog kiparstva, približio mu je poetiku francuskoga kiparstva: suptilne forme Charlesa Despieaua (1874. – 1946.) i Aristide Maillolovu (1861. -1944.) formu senzualne estetike.

Svoj lirski stilski izričaj formirao je već na početku umjetničke karijere tijekom dvadesetih godina prošloga stoljeća. U ranomu reljefu ”Dafnis i Chloe” može se osjetiti meštrovićevska stilizacija oblika i secesijska linearnost, a alegorijski prikaz proljeća pastoralno je djelo izvedeno u plitkomu reljefu, u melodioznoj, kontinuiranoj liniji zatvorenih formi koje ispunjavaju čitav kadar.



Intenzivno osjećanje plastične tjelesnosti, kako podsjeća Gareljić, Kršinić je povezivao s klasičnim uzorima. Njegove ženske figure imaju nešto zaobljeno i gipko bajkovito. Djela intimne naravi poput brončanoga “Buđenja”, mramornih “Ženskog akta / Judite” i “Poslije kupanja”, prikazi su djevojki raskošne nagosti i tople punine mladenačkih tijela. Kao legenda o ljubavi i mladosti protežu se djevojke u snu, ili opušteno i spontano zagrću svoju nagost. Mirne modelacije i nedefiniranošću lica umjetnik kao da ostvaruje san koji tek što poprima konture realnosti. Njegova intimistička djela nadahnuta su lirskim doživljajem i obilježena su autentičnim akcentom.

Drugom samostalnom izložbom u Zagrebu, održanom 1929. godine u Salonu Ulrich, Kršinićev jedinstveni izričaj prepoznat je u javnosti. Iznjedrio je osobni stil prepun ljepote i čistih, skladnih oblika. Majstor polaganoga senzibiliteta, perfekcionist i virtuoz, likovni je izričaj obogaćivao i usavršavao u svojemu najplodonosnijem razdoblju tijekom tridesetih godina što se vidi u maestralnim radovima “Glava djevojke”, 1932., “Na kupanju”, 1932. “Plesačica”, 1933., “Ležeći ženski akt”, 1936. i “Prelja”.
Poetika mladoga ženskog tijela oblikovana je u besprijekornoj sintezi plastičnosti. Ljepota u njima zrači ritmičnošću i skladom, spokojem i harmonijom. Razrađujući motive žena, podsjeća Tatijana Gareljić, dosegnuo je metafizička načela bivstvovanja u kojemu se razrješava prastara antiteza tijela i duha. Njegovi ženski aktovi klesani su suptilno u mramoru i najbolja su djela te vrste u našoj umjetnosti po svojoj čistoj ljepoti oblika i površine.

Umjetnik se u svojemu radu usporedno i povremeno vraćao i socijalnoj tematici svojih prvih kiparskih djela, naglašenijeg grafizma i otvorenijih volumena, poput izdužene dinamične glinene figurine “Žene s vrčem”, ili pak sjedeće brončane “Prelje”. Ključne motive žena, ženskih aktova i djevojčica razrađivao je sve do sedamdesetih godina svoga stvaralaštva kada kada prestaje s radom.

Bogati kiparski opus upotpunio je s javnim i portretnim djelima: “Kipar Meštrović”, 1933. “Kipar”, “Portret Ante Starčevića”, 1942. i motivima svoga djetinjstva (otoku i moru). Vrhunac kreativnosti dostigao je u jedinstvenim ženskim brončanim, kamenim i mramornim aktovima koji odišu uvijek nekom novom svježinom, ljupkošću i životom. Uspravljeni brončani Meštrović, u harmoničnoj pozi blagog iskoraka, obavijen je dugom nemirnom površinom majstorske kute. Brižno je voluminoznim savijenim rukama i spuštenim pogledom prigrlio svojih ruku djelo – muški torzo. Kršinić se istomu motive vraća različitim tretmanom u “Kiparu” koji u snažnom zamahu podignute ruke kipari u kamenu, a između čekića i dlijeta lebdi napon stvaralačkog zanosa, dok je monumentalna glava Ante Starčevića izvedena u stavu tribuna, s rezanim jastrebovskim uskim očima, čvrste i pune brade i raskuštrane kose.

Starčević je, ističe autorica “poput najmoćnijega boga ispunjen srdžbom i prezirom spram slabijih oko sebe. Neuobičajeno za Kršinića, u ovomu je djelu izdubio oko, što inače ne čini, jer je rješenje našao u ličnosti i karakteru samog Starčevića”. Kod pojedinih javnih spomenika i portretnih djela, ponekad je posezao za plastičnom snagom, strašću pokreta i naglašenošću linije zbog bolje karakterizacije specifičnosti motiva. Kao suprotnost, “Portret Stjepana Radića”izveden je u plitkomu poprsju, s dobro izbalansiranim površinama svjetla i sjene, koja odišu smirenošću i blagošću samog portretiranog.
Publika na ovoj izložbi može vidjeti i izvanredne Kršinićeve sokolske medalje te značke sa simbolom raskriljenoga sokola. Ukratko, Moderna galerija vas poziva na izložbu ne samo jednog od najvećih hrvatskih majstora uopće, već I kipara koji je stvorio besmrtnu himnu ženskoj ljepoti i snazi svjetskih dometa.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI