I spomenik Tuđmanu Kuzme Kovačića ide uz bok svim onim lošim rješenjima umjetničkih ostavraja od spomenika Tina Ujevića, Stjepana Radića, Marka Marulića do predimenzionarnog Tesle svjedočeći da grad već godinama nije u stanju postaviti dobro umjetničko djelo u prostoru
Spomenik Franji Tuđmanu, kako je najavio zagrebački gradnačelnik bit će postavljen do 19. obljetnice njegove smrti, 10. prosinca na mjestu gdje se sada nalazi granitna piramida uz fontane u Ulici Hrvatske bratske zajednice.
Spomenik će biti realiziran prema vrlo upitnom rješenju akademskog kipara Kuzme Kovačića. Tuđman bi trebao biti leđima okrenut fontanama, a frontalno će gledati prema budućem Spomeniku domovini, predviđenim između Gradske uprave i Lisinskog.
Spomenik će doći na mjesto granitne piramide autora Branka Silađina pod imenom “Granit koji pamti”, a piramida će, kako je najavio, u svom izvornom obliku biti premještena dva kilometra južnije, između Muzeja suvremene umjetnosti i Inine zgrade.
Bandić je u svom stilu ustvrdio da će to biti “najveći, najljepši i najiluminiraniji spomenik”, a sve skupa će, s premještajem piramide, podestom, hortikulturom, iluminacijom i pristupnim stazama, koštati oko četiri milijuna kuna.
No, ne prati samo megalomanija glavni grad kada je riječ o spomenicima. Kuzma Kovačić, inače vrstan kipar i autor odličnog Oltara domovine izradio je bezličan, rastapajući lik koji se patetično u iskoraku drži rukom za srce. Površina skulpture se rasplinjava te se Tuđmanove konture lica i tijela u stvari jedva naziru, pa će spomenik, u stvari biti pandan jako lošem spomeniku Tinu Ujeviću kod kina Europa.
Zagreb, u stvari nema, sreće s javnom spomeničkom plastikom. Svjedobno je i spomenik Marku Maruliću, čudnovat, nededefiniran i nezgrapan lik kod Državnog arhiva izazvao burne polemike. Nastavilo se to i trbušastim Stjepanom Radićem na Trgu bana Jelačića, no ipak je najviše nezadovljstva izazvao upravo Tin Ujević koji je sveden na neprepoznatljiv i rastočen oblik. Čak je i jako dobar spomenik Tesli problem jer je prevelik za prostor gdje je postavljen na uskoj izbočini pred ulazom na Cvjetni trg.
No, priča sa spomenikom Tuđmanu je složenija. Na natječaju su izabrana četiri rješenja a natječaju raspisanom u studenome 2015., koja su, uz Kovačića, izradili Neven Bilić, Kažimir Hraste i dvojac Marija Ujević Galetović te Marijana Birtić.
Iako je su svi poznati kipari, sva su rješenja bila razočaravajuća te se treba postaviti pitanje zašto nam najbolji kipari nude ovakva nemoguća rješenja loših spomenika? Da li to znači da više nema kipara koji bi znali napraviti dobrar spomenik? Naravno posebna je priča s izmještanjem Silađinova spomenika koji će naravno puno koštati, a da ne govorimo o tome da će skulptura Kuzme Kovačića biti oko 4 metra. No, sve to ide u prilog tezi da se u gradu stihijski, megalomanski donose rejšenja, da na natječajima prolaze ni osrednji radovi, a sve u svrhu prikupljanja političkih bodova. Trebalo je ipak pričekati dok se ne pojavi dostojno rješenje spomenika jer ovako se priča o devastiranju gradskog prostora lošim spomenicima – samo nastavlja.