Jednostavnost kao genijalnost dizajna

Za razliku od Hrvatske gdje se dobri grafički i produkt dizajneri mogu nabrojiti na prste jedne ruke ili im se pruža prilika za rad, izlaganje i proizvodnju, većinom u inozemstvu, Finska je uspjela od svog produkt dizajna napraviti trajni kulturni „brand“

Dizajn – to čedo suvremene kulture davno je u Hrvatskoj nakon blistavih godina uspjeha, potpisao poraz. No, što očekivati u zemlji koja se predala u svim područjima?

Nekoć su grafički dizajn potpisivali najveći slikari i dizajneri, da bismo danas (uz rijetke iznimke), bili izloženi bjesomučnom primitivizmu priučenih marketinških stručnjaka, vulgarnostima, nejasnoćama, barbarizmima i seksizmu svih vrsta. Hrvatska je nekoć imala i produkt dizajnere, fotelja „Lovac Luka“ Vlade Petričevića, primjerice, izvozila se u Njemačku i SAD. Čak i nešto mlađi dizajneri i dizajnerski studiji uspjeli su se prije nekoliko godina probiti na strana tržišta, i to vrlo uspješno, no to su rijetki primjeri. Osmišljene strategije stvaranja domaćeg produkt dizajna, usprkos dvadeset godina najvaljivanja i proklamiranja – nema.

Famozno stvaranje hrvatskih „brandova“ još je jednom pokazalo svoju tragičnu stranu. No, isto nije slučaj s malenom Finskom – koja je od svog dizajna stvorila plenatarno prepoznatljiv kulturni proizvod. Pravo je zadovoljstvo putovati kroz povijest produkt dizajna te zemlje. Finske šume stoljećima su, naime, osim u legendama, nadahnjivale duh jednog  naroda zaljubljenog u vlastite  šume koje su postale dio povijesti, mitova, legendi i književnosti. Finske šume nisu nadahnule samo cjelokupnu finsku kulturu, nego i postale oznakom artističke genijalnosti.  Dio finskog dizajna koji se može vijeti u Finskom muzeju obrta stoga je i priča o ljudima koji su stvarali svjetski poznat dizajn.

Dva zlatna doba

Dva zlatna doba finskog dizajna uvelike obilježena drvom bila su krajem 19. stoljeća i u pedesetim godinama 20. stoljeća. Zajedničko tim razdobljima bila je izražena ideja finskog identiteta. Godina 1951. predstavljala je veliku pobjedu finskog dizajna koji je svojom brižno dotjeranom jednostavnošću izazvao golem interes. U Milanu je Tapio Wirkkla osvojio nagradu za svoju drvenu posudu (list) kao najljepši predmet na svijetu. U muzeju se mogu vidjeti i slavne stolice iz različitih razdoblja, od 19. stoljeća do danas. Zbirka govori o odnosu između ljudi i drveta, kao i o promjenama koje su se događale u tom odnosu. Zbirka obuhvaća i arhetipske stolice nepoznatih autora, klasike koje su oblikovale zvijezde dizajnerske scene, kao i svježe ideje novih stvaratelja.



Odmah uočljiv stolac je bez naslona s lepezastim savijenim nogama iz pedesetih godina glasovitog arhitekta Alvara Aalta (1898.-1976.). Aalto je smatrao da je oblikovanje namještaja sastavni dio arhitekture, stoga su njegovi dizajnerski radovi često bili cjelovita umjetnička djela, te su uz arhitekturu uključivali i dizajn interijera, osvjetljenja i namještaja. Aalto je sam smatrao da je savijena noga, koju je oblikovao 1933. godine i koja je bila senzacija u svijetu dizajna kad je stvorena, bila jedan od njegovih najboljih izuma. U Aaltovoj tehnici, patentiranoj 30-ih godina 20. stoljeća, u drvo se u smjeru vlakana pilom urezuju kratki prorezi u koje se lijepe trake drva, nakon čega se noga može svinuti pod željeznim kutom. Stolac je izradila tvrtka Artek koju je 1935. osnovalo četvero mladih Finaca pod vodstvom vizionarskog para Ainoa i Alvara Alta,  radi prodaje Aaltovog namještaja, svjetiljki i tkanina.

Unikati iz Jurve

Ne manje oblikovno zanimljiva je Chip ležaljka Teppoa Asikainena i Ilkkaa Terhoe. Chip se blago njiše slijedeći pokrete osobe koja sjedi u njemu. Taj je stolac bio više puta prikazan u međunarodnim medijima i uključen u International Design Yearbook.

Patrik Högnabba, zaslužan za izradu stolca Graf, unuk je stolara koji je stekao široku naobrazbu i iskustvo u drvnoj industriji. Kao i mnogi drugi mladi dizajneri osnovao je vlastiti ured, ali je bio prisiljen proširiti djelatnost na industrijski dizajn da bi preživio u oštroj konkureciji. Högnabba se 2002. uvrstio u finale japanskog Asahikawa natječaja s tim stolcem prikladnim za ljude koji provode vrijeme u javnim čekaonicama. Zanimljivo je da su deseci tvrtki koje su se specijalizirale za proizvodnju, tapeciranje i restauraciju drvenog namještaja osnovale grupu u općini Jurva s manje od 5000 stanovnika, smještenoj u južnoj Ostrobothniji. Uz velike količine reproduciranog namjštaja, u Jurvi se proizvodi i dosta posebnog, unikatnog, modernog namještaja. Velik dio posla se još obavlja ručno, osobito u proizvodnji reprodukcija namještaja. Takva se intenzivna koncentracija na stolarsku djelatnost može objasniti stručnim vještinama vojnika koji su u 19. stoljeću bili smješteni na tom području. U slobodno vrijeme vojnici su održavali svoje profesionalne vještine i prenosili ih ostalima. S vremenom je stručna djelatnost u Jurvi privukla nove stručnjake. Iz Jurve se može vidjeti stolac iz garniture reprodukcija gustavijanskog namještaja koju je proizvela tvornica namještaja Laitala Oy. Gustavijanski stil je prilično strog i jednostavan stil koji se izvorno pojavljuje na švedskom dvoru krajem 18. Stoljeća. Iz bogate riznice 20. stoljeća izložen je vretenasti stolac Mademoiselle Ilmari Tapiovaare nastao u doba kad se štedljivije koristilo masivno drvo. Prvi u seriji stolaca s vretenastim naslonima Ilmari Tapiovaare bio je stolac nazvan Fanette, koji je došao na tržište 1955.

Novi stolac Mademoiselle koji je Tapiovarra dizajnirao za tvornicu Asko prikazan je 1957. na izložbi industrijskog dizajna. Taj lagani stolac bio je ključni faktor u stvaranju imidža te tvornice. Predstavljao je odmak od stolica koji su se do tada pojavljivali i dugo se zadržao na tržištu bez konkurencije. U godinama kada se proizvodio (1958.-1969.) bio je najčešće korišten stolac u nacrtima unutarnjeg uređenja u Finskoj.

Posebno je intrgantan stolac od brezine kore Sime Heikkiläe nastao kao rezultat projekta „Narodne rukotvorine“ iz središnje Finske iz 1966. godine, koji se nastavio kao projekt pod nazivom „Brezina kora u industrijskoj proizvodnji“ uz potporu Europskog fonda za poljoprivredu. Cilj obaju projekata bio  je pronaći inovativne, nove načine uporabe brezine kore. Brezina kora bila je i predmetom znanstvenog istraživanja: odsjek za kemiju Sveučilišta Jyväskylä proveo je osnovno istraživanje o brezinoj kori i ustanovio njenu otpornost na UV zračenje i adhezijska svojstva. Betulin je tvar zaslužna za bijelu boju vanjskog sloja kore. Budući da ima antiseptična svojstva, betulin sprječava rast virusa i drugih mikroba. Zahvaljući antiseptičkim i vodotpornim svojstvima, stolac izrađen od brezine kore nadasve je prikladan kao stolac za saunu ili u prostorima za hlađenje nakon saune. Na posljetku, globalno je poznat i stolac Djetlić (Woodpecker) Päivija Mikole, koji objedinjuje lakoću i kompaktnost stolca s pokretima stolca za ljuljanje.

Obrazovanje

Stručno obrazvoanje za stolare, kao ključno zanimanje, u Finskoj se stječe na višim školama za obrt i industrijski dizajn. Zvanje stolara se može steći naukovanjem kod iskusnog majstora. Obrazovanje iz dizajna nudi se na brojnim sveučilištima u Finskoj. Put ambicioznog mladog čovjeka zainteresiranog za rad s drvetom često vodi do niže razine obrazovanja prema višoj: najprije stječe stručne vještine u rukovanju materijalom, a zatim nastavlja sa studijem dizajna i forme. Najvišu razinu obrazovanja pružaju sveučilište za umjetnost i dizajn Helsinki i Sveučilište u Laponiji, gdje se može steći magistarska titula.  

Facebook Comments

Loading...
DIJELI