I konje ubijaju, zar ne?

Hrvatska je već postala osim male elite besramno bogatih političkih i poslovnih bogatuna zemlja trećeg svijeta, potupno uništene industrije, privrede i poljoprivrede, zemlja koja ubrzano počinje sve stavljati na bubanj, pa će uz rasprodaju preostalih državnih tvrtki, u koncesije ubrazno otići i kulturna baština, otoci, zemljišta, oranice. Nakon 22 godine, Hrvatska je država s 330.000 blokiranih, nepoznantim brojem deložiranih, ispražnjenim županijama i zemlja vrlo upitne budućnost

Ona jeziva Pollackova ekranizacija kultnog romana „I konje ubijaju, zar ne?“ Horacea Mc Coya u kojem se parovi za vrijeme Velike depresije iscrpljuju do smrti ne bi plešući zaradili koji dolar i u kojem će lijepa Gloria (Jane Fonda) zamoliti svog partnera da je ubije,već je odavno preslik hrvatske stvarnosti.

Slijepi udar kojim je Hrvatska socijalno usmrtila većinu svojih građana potpunim ekonomskim rasulom, gubitkom srednjeg sloja, iseljavanjem, uništenjem privrede, kriminalnom pretvorbom i privatizacijom za koju nitko nije odgovarao, deložacijama, stvaranjem malog broja milijunaša – dokazavši na posljetku, da nema nikakvu viziju budućnosti, prepustivši se stihiji slobodnog tržišta, dokaz je na posljetku da ni jedna vlada od završetka rata nije znala upravljati zemljom, da bi danas svoje besramno neznanje, čak i ujedinjene bivše opozicijske stanke, prikrvirale ideološkim ratom kao jezivom krinkom za bankrot zemlje.

Neviđen je moralni pad mrtvima braniti svoju ekonomsku neposobnost i etiketirati ljude. U Hrvatskoj ne postoji ni jedna vrsta fašizma osim ekonomskog ne bi li se prikrila činjenica je je država paralizirana brojem iseljenih, deložiranih i 330. 000 blokiranih građana. Uostalom, neprestanim javnim nametanjem povijesnih tema starih 80 godina osobođa se prostor za završnu pljačku Hrvatske, odnosno golu borbu za vlast što uvijek i bio jedini cilj.

Ono pitanje na koje vam baš nitko neće dati odgovor, a pogotovo zaključak koji bi objasnio sve – jest zašto ni jedna, ali baš ni jedna vlada nije uhapsila protagoniste najveće pljačke i uništenja hrvatske privrede, poljoprivrede i industrije od 1995. (famozne pretvorbe i privatizacije), osim par smiješnih hapšenja?

Prošetate li ovih dana Konzumovim prodavaonicama primjetit ćete stariju djecu između 16 do 17 godina kako rade za blagajnama. To još uvijek nisu oni nesretni mladići i djevojke koji po azijskim i afričkim zemljama za strane američke i europske multikorporacije izrađuju tenisice ili igračke, često među otrovnim kemikalijama, od kojih dobivaju najgore bolesti, postajući starcima s 30 godina, radeći za dolar dnevno – ali su svakako početak potpunog urušavanja hrvatske države, prepuštanja najgorim mahanizmima neoliberalnog slobodnog tržišta na američki način. Počela je i konačna rasprodaja državnih tvrtki, a s koncesijama na pomorska dobra i početak ustupanja svih mogućih rspoloživih prirodnih i kuturnih resursa. Istu politiku kao danas HDZ, vodio je SDP koji je uništio brodogradilišta, predložio porez na nekretnine, koncesije na autoceste, uveo PDV. Očito je da ni jedna ni druga stranka ne znaju upravljati ekonomskim procesima slobodnog tržišta osim potpune stihijske panične rasprodaje, poslušnosti briselskim i američkim činovncima. Hrvatske privrede više gotovo nema i to je užasavajuća činjenica.

Ono što slijedi bit će klasičan obrazac kojom velike države iskorištavaju resurse malih zemalja, a posebice jeftinu radnu snagu, implementirajući svoje tvrtke. Famozna globalizacija, na žalost, znači gubitak nacionalne ekonomije, vladavinu stranaca i korporacija koje će diktirati svoje interese, i sve bržu privatizaciju javnih usluga koje nikada ne bi smjele biti privatizirane. Polemike koje se vode već 22 godine između SDP-a i HDZa, na žalost, pokazuju i da se partijski mentalitet nije promjenio – na ključna mjesta se postavljaju pododobni kadrovi, a ne stručnjaci. No, kako i po globalnom trendu velesile prekrajaju granice za svoje ekonomske interese, Hrvatska se lako uklopila u shemu poslušnosti za razliku od nekih drugih država koje nisu privatizirale svoje banke ili vraćaju u državno vlasništvo tvrtke. Na žalost, hrvatska vojska obranila je državu u ratu, ali ju je upropastila hrvatska politika.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI