Rak dojke najčešće je sijelo raka u žena u Hrvatskoj od kojeg obolijeva četvrtina žena novooboljelih od raka.
Prema posljednjim podacima Registra za rak u Hrvatskoj, u 2017. godini zabilježene su 2767 novooboljele žene, a od ove zloćudne bolesti umrle su u 2019. godini 752 žene.
Preživjele, tzv. lavice, najčešće su obavile mastektomiju, a kao preventivu za karcinom obavila ju je čak i holivudska zvijezda Angelina Jolie.
Dok je Jolie kao izbor imala najbolje tattoo-majstore da joj prekriju ožiljke, naše se žene muče, skupljaju novac godinama i pate zbog izgleda. U Hrvatskoj preživjelim ženama besplatno pomaže velika humanitarna zvijezda Valentina Petrović koja nam je ispričala svoja iskustva.
Uveli ste razne svjetske tretmane u Hrvatsku, no mnogi ne znaju za vaš dobrotvorni rad. Naime, tzv. lavicama, ženama koje su prošle kroz mučnu bolest karcinoma dojke, ponovno iscrtavate bradavice i obrve. Kako je do toga došlo?
Rekla bih sasvim slučajno, za tretman iscrtavanja areole saznala sam u Kini, kada sam onamo odlazila zbog sasvim druge edukacije mikropigmentacije. Jednostavno sam željela dovesti k nama i taj tretman tako da, uza sve ostale tretmane koje radim, ovaj bude besplatan. Rekla bih da je to na neki način bila više moja osobna potreba, ne znajući tada koliku potrebu upravo za tim tretmanom, nažalost, ima mnogo žena.
Kako su vam na pamet pale baš te žene i kako ste shvatili da im možete izliječiti one najteže ožiljke, na duši?
Na edukaciji se govorilo o tome, doduše, većinom o korekcijama bradavice i areole kod žena koje jednostavno iz estetskih razloga žele promijeniti svoj oblik, posebno nakon podizanja grudi kada areole zahtijevaju dodatnu korekciju, ali ja sam nekako ostala samo na želji da ih radim isključivo humanitarno ženama koje imaju potrebu za tim tretmanom zbog bolesti koju nisu birale. Kada spominjete ožiljke na duši, rekla bih da je upravo zbog takvih ožiljaka moj pristup klijenticama sasvim drugačiji, usudila bih se reći s dozom straha koji ne dolazi zbog sumnje u moj rad, nego zbog poniznosti koju osjećam pred takvim ženama koje s razlogom zovu lavicama. Tako da se često, unatoč tome što gotovo svaka zaplače od sreće kada se pogleda u ogledalo, znam zapitati jesam li učinila najbolje što mogu i je li to dovoljan “poklon” za njih.
Kada ste počeli s humanitarnim radom?
Ako govorimo o tretmanima mikropigmentacije, s obrvama od samog početka, točnije kada je došla prva klijentica na tretman microblading obrva koje je izgubila nakon kemoterapije. Upravo su mi takvi susreti i tretmani, plaćeni osmijehom jedne lavice, i stvorili još veću potrebu i želju za još nečim novim. I to je bio upravo ovaj tretman areole koji sam spomenula i za koji sam se odmah odlučila tada u Kini.
Koliko je pacijentica prošlo kroz vaše ruke?
Ne bih znala koliko, čak ne bih znala reći ni je li riječ o stotinama ili tisućama. Prošlo je već nekoliko godina otkako sam prestala slikati gotove tretmane, što mi često bude žao, ali kako se kaže, sve one postale su moja hodajuća reklama.
Kako žene uopće doznaju za vas kad svoj humanitarni rad nigdje ne oglašavate?
Koliko znam, najčešće od svojeg doktora, tj. kirurga koji ih je operirao, a kada bih pitala kako oni saznaju, najčešće od klijentica koje dolaze k njima na kontrolu, pa kako one kažu, ponosno pokažu svoje nove bradavice. Iskreno, nakon priča koje sam čula, zaista je lijepo čuti da si doktor da truda prenijeti tu tako malu, a njima tako veliku informaciju jer, nažalost, puno je onih koji odrade svoj dio posla i ne trude se uopće ni znati može li bolje od toga. Meni je jasno da naše zdravstvo taj dio tretmana ne pokriva, što bi bila sjajna vijest da se to promijeni, ali do tada barem da im kažu da postoji netko tko to radi besplatno. S druge strane, ne mogu reći da nisam bila po medijima kako bih govorila o svom radu, često zbog mnogih poznatih ličnosti koje su dolazile na tretmane, no tema o humanitarnom radu po meni je uvijek predelikatna da bi je se spominjalo u kontekstu bilo kakve promocije.
Do vas je prvi došao naš najpoznatiji estetski kirurg, dr. Siniša Glumičić. Kako je on čuo za vaše “supermoći”?
Nisam ga nikad pitala kako, ali bila sam iznimno počašćena time što od svih želi baš mene u svom timu. I danas odlično surađujemo jer on je zaista, uz titulu koju već godinama drži u medijima kao izvrstan kirurg i izvrstan esteta, divna i jednako humana osoba. Na kraju i činjenica da je u svom ionako vrhunskom radu želio imati i ove tretmane koje radim, a koji su uglavnom nadopuna njegovim zahvatima, govori o tome kako mu je končano i potpuno zadovoljstvo klijenata najvažnije.
Jeste li imali pacijenticu koja je bila zahtjevnija od vaših moći, kojoj niste mogli pomoći?
Bilo bi vrlo umišljeno od mene kada bih rekla da imam nenadmašne moći kada su želje klijenata u pitanju, jer znamo koliko smo svi različiti i da je nemoguće svima udovoljiti. Ali u ovom poslu jednostavno nije moguće odstupati previše. Neovisno o tome radite li tretman na licu ili tijelu, on mora pratiti prirodne linije ako želite da u konačnici izgleda dobro. Sve ostalo osobno ne bih ni radila. Srećom, većina klijenata samo se prepusti bez ijedne riječi i kada su gotovi, nemaju potrebu pogledati.
Kako žene reagiraju kada čuju da ćete njihove ožiljke i obrve prepraviti potpuno besplatno?
Ako bilo kada čujete da je netko u životu prošao kroz bolest kao što je prolaze ove žene, onda znate koliko te žene znaju cijeniti i najmanje sitnice u životu, a ako je ta sitnica usko povezana s onim što su prošle, onda znate da su to trenuci koje one često zovu srećom života, a ja to zovem cijenom tretmana. Kako sam već rekla, susreti s tim ženama sasvim su drugačiji od ostalih, pamtite zauvijek svaku priču, znate je na pamet jer se, bez pretjerivanja, ureže u vaše srce, toliko da bih mogla svaku prepričati u najsitnije detalje, koje ne samo da ne mogu ispričati nego ih čak sebično i čuvam kako bih ih se sjetila svaki put kad pomislim da je meni teško. Mogu ispričati jednu jer je riječ o klijentici koju sam tada vidjela prvi put, a danas me s njom veže jedno predivno prijateljstvo. Ona je, kao i većina njih, stigla u salon s osmijehom na licu, ali i svojom pričom. Nakon vrlo kratkog konzultacijskog razgovora u kojem sam saznala da je operaciju radila prije nekoliko godina, pitala sam je zašto je toliko čekala, odgovorila mi je zato što je do tada skupljala novac. Kada sam joj rekla da to radim besplatno, rasplakala se i samo izašla. Nakon sat vremena vratila se s buketom cvijeća i svojom pričom ispričanom u detalje, a svi detalji ispričani u našim budućim druženjima stvorili su jedno divno prijateljstvo koje traje već nekoliko godina.
Osim što pomažete ženama koje su preboljele karcinom, pomažete i napuštenim životinjama. Kako?
Ne znam što bih na to odgovorila jer njima se svakako može pomoći ako se ima volje. Imamo raznih mogućnosti – pomoć pri udomljavanju, privremeni smještaj, novčana pomoć ili volontiranje. Osobno vjerujem da svatko može na svoj način pridonijeti. Bitno je imati volje. Tako da nemam nekog posebnog načina, sve ovisi u kojoj sam životnoj situaciji, ponekad krenem na put i molim se da ne naiđem na nekog napuštenog psa jer znam da ću se s njim okrenuti i vratiti kući, a ponekad je najlakše uplatiti novac da brigu preuzme netko tko je u mogućnosti. Sreća je što sam okružena ljudima koji vole životinje i pomažu im, i uvijek se nađe neki način, a nesreća što takvih ljudi, nažalost, nikad neće biti dovoljno koliko je napuštenih životinja.
Inače se bavite i iscrtavanjem obrva i tu ste broj jedan u Hrvatskoj. Kako ste prepoznali to tržište?
U svijetu kozmetike sam dugo pa tako i pratim trendove koji dolaze u svijetu. Kad nešto smatram zanimljivim, educiram se i dovedem to u Hrvatsku, više puta je to rizik jer puno je lakše kada imate već “razvikan” proizvod, a još lakše kada imate koga pitati za savjet, ali tada više niste “novost”, tako da sve ima svoje prednosti i mane. Kada sam čula za taj tretman, odmah sam se odlučila za edukaciju, no i za edukaciju sam morala izvan Hrvatske, a nakon nekog vremena postala sam licencirana edukatorica za Hrvatsku. Moram priznati da mi nije bilo nimalo lako, unatoč tome što sam to tada jedina radila i što je bilo mnogo zainteresiranih, teško sam se nosila s tim jer nisam imala koga pitati baš ni za kakav dodatni savjet. Danas tu činjenicu iskorištavam kada radim edukacije pa pokušavam ohrabriti studentice koje se boje tretmana, govorim im kako nemaju razloga za to, jer ako sam ja uspjela bez ičije pomoći, mogu i one koje, osim moje, imaju već i puno poznatih situacija u ovoj tehnici jer je dostupna, rekla bih, samo jednim klikom. Danas, nakon više od deset godina te poznate microblading tehnike obrva, postoje i razne druge, poput trajnog make-upa, puder obrva, kombinirane tehnike i tako dalje, koje su samo nastavak na tu, i dalje najpopularniju tehniku.
Što još nudite od beauty-tretmana?
Od tretmana koje radim sve su tehnike mikropigmentacija. Kada kažem sve, ljudi često misle da su to svi kozmetički tretmani, ali nisu, naprotiv, o kozmetičkim tretmanima zapravo veoma malo znam. Baviti se mikropigmentacijom iziskuje puno truda i iskustva, posebno kada govorimo o medicinskoj mikropigmentaciji. Rekla bih čak da su tretmani koje ja radim puno sličniji opisu posla tattoo-majstora nego kozmetičara.
Jesu li cijene kod vas više s obzirom na to da na humanitarni rad potrošite i materijal i vrijeme?
Ne znam kakve su točno cijene kod drugih, ali moje cijene vjerojatno jesu više i to nikako nema veze s materijalom i vremenom ili humanitarnim radom. Nisam nikada dizala ni spuštala cijene koje imam od samog početka. A kako sam među prvima, u nekim tretmanima i prva, logično je da će s vremenom, kako se i drugi educiraju, oni nuditi niže cijene.
Kako pomažete muškarcima i ženama koji pate od ćelavosti?
Zbog naših jačih polovica sam i otišla tako daleko na educiranje, tretman skalp-mikropigmentacije potpuno me oduševio kada sam čula za njega. Osim činjenice da je ćelavost jedan od najvećih problema muškarcima kad je riječ o estetici, ujedno je i problem koji ima najmanje uspješnih rezultata, gotovo nikakvih, osim već svima poznatog kirurškog zahvata transplantacije kose, koja često nije dovoljna, nego se nadopunjuje upravo mikropigmentacijom. Iako sam očekivala samo mušku populaciju na ovom tretmanu, velik interes pokazale su i žene, najčešće zbog prorijeđene kose ili u slučajevima alopecije.
Dolaze li muškarci s dozom sramežljivosti prelijepoj ženi kao što ste vi?
Puno njih me je to pitalo, ali reći ću vam iskreno – muškarac kojemu je kosa problem zaboravi na sve i ne zanima ga ništa osim činjenice da će imati kosu. Osim toga, ja se jako dobro snalazim u muškom društvu i nekako nemam dojam da je njima neugodno, vjerojatno zato što se od samog početka pretvaram u “frenda” koji im pomaže. Uglavnom sam imala puno ugodnih razgovora i nikad, baš nikad neugodnih.
Posvojili ste dijete. Možete li nam malo više ispričati o tome?
To je tema o kojoj bih mogla puno toga reći, ali to ćemo ostaviti za neku drugu priliku. Posvojenje je bio moj san otkad znam za sebe pa bih rekla da od tada i živim svoje snove. Činjenica da sam taj san ostvarila nekada mi je toliko nestvarna da često prije spavanja pitam samu sebe jesam li se probudila. U svakom slučaju, odlazak u Afriku po mog sina najljepše je što mi se dogodilo u životu i zbog čega ću možda ponovno otputovati ove godine.
Nađete li u danu vremena za sebe?
Moje vrijeme je upravo ovo sve što radim i živim, ja ne bih znala drugačije, to me ispunjava, ali vremena za odmor nemam. Mislim da ga i ne želim imati jer se ne bi znala ponašati. Često su mi moji najbliži znali reći da sam ja zapravo jedino nervozna kada ništa ne radim jer tada nisam svoja.