Padova je neobično zanimljive povijesti , pa posjetitelju osim jedinstvene kapele pruža nezamislivo obilje povijesnih podataka, fantastičnu talijansku kuhinju i nadasve ljubazne domaćine. Svaka ulica vodi do neke znamenitosti, a sam grad spoj je srednjovjekovnog labirinta i suvremenih zdanja
Velebni “Posljednji sud” – dio je spektakularne srednjovjekovne drame na zidu kapele Scrovegni u Padovi koju je Giotto pretvorio u remek djelo čovječanstva, izvevši Italiju iz srednjeg vijeka.
Praćeni kišom, zaputili smo se u slavni grad ne bi li još jednom doživjeli ovu čudesnu teološko umjetničku dramu koja je zauvijek promjenila sudbinu likovne umjetnosti. Nejverojatno je s kakvom su pažnjom talijanski stručnjaci obnovili kapelu, u osnovi vrlo jednostavnu građevinu smještenu u nekdašnjem rimskom amfiteatru. Uz zdanje je podignuta suvremena građevina u kojoj se gledatelji preko ekrana ali i virtualnog panoa, mogu upoznati ne samo s kratkom poviješću Padove, nego i informirati o kapitalnom značenju kapele za svjetsku kulturu.
Kapelu je podigao Enrico degli Scrovegni, sin Reginalda kojeg će Dante gurnuti u sedmi krug pakla gdje su lihvari.Enrico je podigao kapelu uz očevu palaču za otkupljenje njegovih grijeha. Giotto je načinio djelo sastavljeno od 38 fresaka u boji i 14 u monokromiji. Na trijumfalnom je luku “Navještenje”, a sučelice “Posljednji sud”. Na lteralnim zidovima nižu se prikazi života Marijina (12) i Kristova (24). U donjem su redu monokromne alegorije proroka i kreposti koje su i najbolje očuvane.
Padova je neobično zanimljive povijesti , pa posjetitelju osim jedinstvene kapele pruža nezamislivo obilje povijesnih podataka, fantastičnu talijansku kuhinju i nadasve ljubazne domaćine. Svaka ulica vodi do neke znamenitosti, a sam grad spoj je srednjovjekovnog labirinta i suvremenih zdanja. Grad je postao municipij 49. g. prije Krista, a za vrijeme Augusta dosegnuo je vrhunac u ekonomskom blagostanju. Mađu glasovitim Padovaljanima rimskog doba ističu se Tit Livije, najveći rimski historičar i Publio Claudio Trasea Peto, osuđen na smrt zbog suprotstavljanja Neronu.
S barbarskim invazijama, grad je propao. Sravnjen sa zemljom, teško se oporavljao. Godine 1163., međutim, postao je slobodnom komunom da bi 1167. ušao u Langobardski savez. U 13 -om i 14-om stoljeću bio je punom razvoju. U to se doba gradi Palača pravde, osnovano je glasovito europsko sveučilište koje je privuklo znanstvenike iz cijele Europe i počela je izgradnja bazilike sv. Ante Padovanskog.
Stoga je baš 14. stoljeće za Padovu bilo zlatno doba u kojem je grad doživio vrhunac svoje snage.
Palača pravde podignuta je 1218. godine. Na prizemlje s trijemom visokih i uskih prijelaza nadovezivala su se dva golema kata podijeljena u tri prostora. Građevina je karakteristična po zaobljenom krovu koji je izunutra drven, a izvana pokriven olovom. Palača je 1420. oštećena u požaru nakon čega su tijekom obnove srušena dva unutrašnja zida, čime se dobila jedna velika dvorana.
Nakon požara, unutrašnji zidovi su ukrašeni impresivnim freskama, među ostalim i Giottovim koji je oslikao luk sa “Zviježđem i 12 zodijačkih znakova” i “Sedam planeta”. Freske su ponovno stradale u požaru 1420., a pet godina kasnije nove su izveli Nicolo Mireto, Jacopo di Montagnana i Domenico Campagnola. U 18. stoljeću, zanimljivo, oštećene su u još jednom požaru nakon čega ih obnavlja Francesco Zannoni. Danas su u palači freske kršćanske ikonografije, “Astrologije” i “Astronomije”. U jednom uglu palače bio je stolac od kamena – “sramotni kamen” na kojega su dužnici morali sjesti tri puta, izgovoriti sramotnu rečenicu, nakon čega su bili izgnani iz grada.
Bazilika sv. Antuna Padovanskog
Jedna od najimpresivnijih građevnina je bazilika sv. Antuna Padovanskog u obliku latinskog križa s tri lađe. Vjernici iz čitavog svijeta pohode grob sveca kojem se pripisivao velik broj čudesa. Bazilika zahtjeva višesatni obilazak nevjerojatnim umjetničkim obiljem djela, među kojima se ističe glavni oltar s Donatellovim skulpturama i križem, a jednako impresivni su manji oltar sv. Bernardina (1512.), kapela Presvetoga, kapela sv. Klare, kapela sv. Jakova s iznimnim “Raspećem”, kapela Riznice i kapela Crne Gospe (ostatak prvotne crkve sv. Marije).
Duhovni centar bazilike je kapela sveca – sveto žarište s kovčegom u kojemu su ostatci sv. Antuna. Prvotno gotička kapelica promijenjena je u renesansno remek-djelo. U nišama su skulpture sv. Justine (Giovanni Minello), sv. Ivana Krstitelja (Severo Calzetta), sv. Ante (Giacomo Fantoni) i sv. Danijela mučenika (Fantoni). Unutrašnji zidovi kapelice ukrašeni su reljefima od mramora što prikazuju čudesa sv. Antuna, koje potpisuju Jacopo Sansovino (“Uskrsnuće utopljene djevojke “), Antonio Lombardo (“Sv. Ante čini da novorođenče progovori”), Tullio Lombardo (“Sv. Ante ozdravljuje nogu mladiću”). Oltar do kojega vodi sedam stepenica djelo je Tiziana Aspettija (1539.), a sam grob je ukrašen s dva srebrna svjećnjaka viša od od dva metra koje je izradio Giovanni Balbi. Fascinantno je vidjeti koliko ljudi moli za bližnje obilazeći grob uz molitve i dodire rukom.
Ispred crkve slavni je Donatellov kip vojskovođe, poznatiji pod nazivom Gattamelata, prvi kip konjanika izliven u Italiji od rimskog doba. Nedaleko je odeon Cornaro gdje je živio mletački plemić Alvise Cornaro. Između bazilike sv. Justine i bazilike sv. Ante je botanički vrt otvoren 1545. koji je utemeljio Francesco Bonafede za proučavanje ljekovitog bilja, a danas pripada Fakultetu bioloških znanosti. Na više od 20 četvornih metara rasprostire se raskošan vrt s rijetkim biljkama. Biblioteka vrta posjeduje zbirke fosila i herbarija. Svaki posjetitelj Padove oduševit će se i Trgom povrća, na kojem i danas kao u srednjem vijeku, seljaci prodaju mirisne plodove sjeverne Italije, a s kojega se vide dva krila Palače Gradske vijećnice. Blizu je Općinski toranj iz 1269. i na obližnjem Trgu voća može se vidjeti niz držesnih kavana i restorana s izvrsnom hranom.
Sv. Leopold Mandić
Gotovo da i nema posjetitelja iz Hrvatske koji nije pohodio čuveno svetište sv. Leopolda Mandića, jednog od najpoznatijih hrvatskih svetaca.U Padovi gdje je tijekom 40 godina od rana jutra do večeri ispovjedao procesije vjernika u skromnoj ispovjedaonici, ostao je u sjećanju kao jedna od najvećih vjerskih figura i to u jednom od najsvetijih gradova Italije čija je crkvena kultura iznjedrila rensansu i barok. U samostanu kapucina danas je glasovita Mandićeva ispovjedaonica, koja je jedina, kako je prorekao, peživjela bombardiranje 14. svibnja 1944., i u kojoj procesije vjernika i danas zapisuju molitve u knjigu, ili na papiriće, te je prostor ispunjen tisućama zahvalnica svecu za čudesna ozdravljenja..