Gost Novog dana N1 televizije bio je povjesničar Hrvoje Klasić koji se osvrnuo na aktualne teme.
Hrvatska danas slavi Dan neovisnosti. Na hrvatskoj Wikipediji piše da je današnji datum kao Dan neovisnosti dvojben i netočan. On se slavi kao posljedica 25. lipnja, koji je Dan državnosti. Zašto Hrvatska ima problema s datumima?
“Prije svega, kad govorimo o hrvatskoj Wikipediji, bio bih vrlo sudržan kad ju uzimao kao izvor za bilo što, a pogotovo hrvatsku povijest. Društvo, država odabiru izričit datum i on ne mora dužno biti taj da se baš tada nešto dogodilo, ako postoji konsenzus nema ptorebe za rasoravu.
Ovog trenutak da napravimo anketu među mladima, starima, da kažu što se dogodilo na današnji dan, ja mislim da ne bi znali. Mislim da još danas brkaju je li Dan neovisnosti ili Dan državnosti i koja je razlika? Radi se u principu o istom događaju – Sabor je povodom rezultata referenduma ’91. pokrenuo proces razdruživanja, ali je zbog moratorija Europske unije to stupilo kasnije na snagu.
Dan državnosti se godinama, do 2001. slavio 30. svibnja, ali 8. listopada je sve definitivno gotovo. Tada je Sabor proglasio da tijela bivše federacije ne smatra svojim tijelima, od tada možemo reći da Hrvatska jest neovisna. Pogledajte 30. svibnja za koji i ove godine čujemo da će se tražiti njegovo ponovno vraćanje kao Dana državnosti – tog datuma je izabran prvi višestranački Sabor, ali Hrvatska je i dalje u sastavu Jugoslavije, nekoliko mjeseci kasnije dolazi Božićni Ustav u kojemu piše da Hrvatska do dalnjega ostaje u sastavu Jugoslavije. U jednoj emisiji sam o tome pričao s Vladimirom Šeks i on je pametno rekao da smo oko takvih stvari trebali napraviti konsenzus i s opozicijom i sa svim drugim akterima. Ako se svi dogovorimo, onda je to tako. Mislim da nam je tu nedostajalo te nezrelosti, a pokazuje se da je, nažalost, i 30 godina kasnije nemamo.”
Treba li sad ponovno mijenjati te datume ili održavati kontinuitet?
“Ponavljam, 30. svibnja nije Dan državnost, Hrvatska je još bila u sastavu Jugoslavije i po ustavu nije imala status državnosti, a nije bila ni neovisna. 8. listopada zbilja jest datum kada možemo reći da se Hrvatska više ne smatra dijelom Jugoslavije. Mi nemamo konsenzus o važnijim stvarima, kamoli o datumima. Zašto danas gotovo nigdje nemate izvještene zastave, tog osjećaja praznika danas gotovo i nema.”
Zašto nema tog osjećaja?
“Čini mi se da je veliki problem nastao u samom početku. Velike stranke, u prvom redu HDZ, je monopolizirao osjećaj na patriotizam, na nacionalno i svi koji nisu bili u HDZ-u, s njima, jednostavno nikad se nisu smatrali dovoljno nacionalnim, patriotskim i to je na neki način napravilo podjele u društvu, jer imate birače, nisu tu bitne stranke, bitni su ljudi, vi njih diskvalificirate da vole Hrvatsku, da su patrioti. Mislim da je u tom trenutku nametanje bilo čega, a nametanja je bilo, stvorilo jaz koji se pokazuje i danas. To je jedna podjela u hrvatskom društvu koja je sveprisutna, od 90-ih do danas. Da se razumijemo, ona je bila prisutna i u Domovinskom ratu.”
Kada govorimo o svojevrsnom pravu na domoljublje, sada čelni ljudi HDZ-a naglašavaju upravo to – da su oni stožerna domoljubna stranka.
“HDZ je još uvijek, čini mi se, konstitucionalistički pokret, još uvijek ne funkcionira kao politička stranka. Mislim da ovo što radi Andrej Plenković ide u smjeru da se HDZ profilira kao jedna demokršćanska stranka desnog centra. No Plenković ima problem, on, Božinović, ministrica kulture, ministrica vanjskih poslova, oni nisu autentični HDZ-ovci, ne predstavljaju autentičnog člana ni autentičnog birača. Oni ne pripadaju onakvom HDZ-u kakav on već godinama je. Mislim da se i to koristi kao argument kontra Andreja Plenkovića. S druge strane, mislim da je to pravi put – Hrvatska tmora imati i desnu i centar i lijevu stranku, i ako tako gledamo jedna građanska demokršćanska stranka je nešto što moramo imati, a ne jedno filoustašku, radikalno desnu, isključivu stranku.”
Hrvatsku ‘trese’ afera SMS. Kako je moguće da u DORH-u nestaju spisi?
“Ne mogu reći da mi je drago da se to događa jer to pokazuje jednu pravnu katastrofu. Svojevremeno se govorilo da je tadašnji Savez komunista tajio, skrivao, pa se zbog toga poslije prozivalo SDP, onda imate situaciju gdje je sve otvoreno, u redu, nekih stvari nema iz ovih ili onih razloga. Godinama govorim, kad dođe 2021., to je 30 godina od rata, povijesn opravil oda se otvaraju arhivi. Misli li netko stvarno da će jedan doktor povijesti moći otići i zatražiti dokumente iz Domovinskog rata, MORH-a, Ureda predsjednika? Pokazuje se jedan mentalni sklop koji očito postoji cijelo vrijeme i pokazuje deficit demokracije. Iza toga se mora postaviti pitanje, kako je sve izgledalo zadnjih 28 godina, kad nismo bili u Europskoj uniji, kad je bio rigidniji sustav, kako su se onda donosile odluke, tko će dobiti neku tvrtku, kako se sve radilo. Bojim se da će moji studenti, budući znanstvenici ili stranci koji će pisati o povijesti Hrvatske 90-ih godina, kada se makne obrambeni rat, ono što se događalo u društvu će pokazati jedan veliki neuspjeh. Nismo dovoljno učinili da napravimo distinkciju od društva i mentalnog sklopa iz kojeg smo htjeli izaći, za što smo bili spremni poginuti.”
Ministarstvu branitelja došlo je više od šest tisuća zahtjeva za priznavanje statusa branitelja. Nakon toliko godina.
“Ima ljudi kojima nisu priznati statusi, a koji se godinama bore za to, znam jer sam s nekima bio u rati. 90-ih je napravljena pogreška u odnosu prema veteranima, odnosno kako se danas nazivaju, braniteljima. Jedno su oni koji su ostali bez ruku, nogu, ostali slijepi, oni koji su poginuli pa njihova djeca danas imaju neke povlastice, ali svi ostali koji smo sudjelovali u ratu, to je bila naša ustavna obaveza, a ne pravo da ćemo dobiti neke povlastice. Zašto bi netko dobio posao jer je netko njegov bio u ratu? Kakve kupovine automobila, povlastice. Mislim da je sve krenulo nizbrdo.”
Što stoji iza najvljenog prosvjeda u Vukovaru?
“Mislim da tu nema spora da se radi o, JNA terminologijom, napadu “atomski s desna”. Ili je HDZ je jedna najliberlanijih stranka jer oni sami sebe kritiziriaju. Većinu godina su oni bili na vlasti, pa što su napravili po pitanju ratnih zločina? Koga to ni prozivaju, svoje predsjednike?. Apsolutno se radi o pokušaju destabilizacije Andreja Plenkovića. Moram priznati kada se sjetim debata između njega i Milanovića, nisam bio siguran kako će to izgledati, ali moram priznati da način na koji se rješava prijetnji, da se pokazao više nego iskusan i autoritaran vođa HDZ-a.”