Kineski ‘Novi put svile’ obećao brda i doline Hrvatskoj i Srbiji, od njega koristi imaju jedini Kinezi

U travnju 2020., na vrhuncu pandemije koronavirusa u Njemačkoj, u kineskom Wuhanu na put je krenuo jedan teretni vlak. Cilj je bio njemački Duisburg. 35 kontejnera punih maski i zaštitne odjeće. U svemu tome je bilo i određene simbolike. Iz mjesta u kojem je izbila pandemija korone, u kineskoj metropoli s 12 milijuna stanovnika, krenuo je vlak s opremom koja je trebala pomoći u borbi protiv virusa. I to preko “Novog puta svile” s krajnjim odredištem – Duisburg.

Kineski državni mediji su likovali o ulozi “Novog puta svile” u korona-krizi.”Ruta života i mogućnosti”, tako je glasio jedan naslov u listu “Global Times”. Novi put svile je omiljeni projekt kineskog državnog i partijskog šefaXijaJinpinga:nova trgovinska mreža između Azije, Afrike i Europe. Kina pritom u mnogim zemljama financira gradnju luka, željezničkih pruga, prometnica i drugih infrastrukturnih projekata. Predsjednik Xi je 2013. po prvi put spomenuo taj plan, od tada je dva puta pozivao na sastanke na vrhu na kojima se pričalo o Novom putu svile – cilj je bio „oduševiti” svijet za realizacijom njegovog projekta. Na summit 2019. u Peking su stigli predstavnici preko 100 zemalja.

“Novim putem svile želimo poboljšati gospodarsku razmjenu diljem svijeta i povećati stupanj blagostanja svih zemalja. To je put zajedničkog, globalnog rasta. Činjenice pokazuju da zajednički projekti potiču razvoj mnogih zemalja svijeta, a i za Kinu znače daljnje otvaranje prema svijetu”, kazao je tada Xi.

“Slabo korišteni put…”

Mišljenja se razlikuju oko toga je li to doista tako. Kina rado hvali Novi put svile kao win-win situaciju. I to vječitom mantrom: “Mi vam financiramo i gradimo infrastrukturu koja vam je nužno potrebna.” Ako se ipak malo preciznije promotri na sve to, slijedi otrježnjenje, barem što se tiče Europe. “Slabo korišteni put”, tako je početkom ove godine glasio naslov jedne studije Europske trgovinske komore u Kini.

Rezultat je bio poražavajući, kaže predsjednik Komore Jörg Wuttke: “Glavna teza koju je Komora EU-a konstatirala u siječnju je bila da se radi više o političkom modelu, koji nema gospodarsku dimenziju. Drugi zaključak je bio da se na koncu konca sve svodi na Kinu. Dakle da se ne radi o multilateralnom modelu, već ja, Kina, imam bilateralne odnose s mojim trgovinskim partnerima i oni se onda moraju aranžirati s mojom veličinom i mojom jačinom. I još treća stvar, radi se de facto o projektu u okviru kojeg su kineske firme kročile na globalnu scenu i pritom 90% novostvorene vrijednosti ostaje kod kineskih firmi.”



Tko profitira od Novog puta svile?

Profiteri su, sudeći po rezultatima studije, prije svega kineska građevinska i industrija željeza, odnosno transportna poduzeća koja realiziraju infrastrukturne projekte. Bez obzira radi li se  Pakistanu, Grčkoj, Hrvatskoj ili Srbiji. Kina tvrdi da je oko 140 zemalja uključeno u Novi put svile. To je središnji projekt kineske vanjske politike.

Korona-kriza je ogroman udarac za Novi put svile. Opao je izvoz, opao je uvoz, granice su zatvorene, globalna logistika tjednima i mjesecima ne funkcionira. I još uvijek ne vlada normalnost. Iako su gospodarski pokazatelji porasli u drugom kvartalu 2020., ovo neće biti dobra godina za kineski mega-projekt.

WangYiweijepolitolog na Sveučilištu Renmin u Pekingu, ujedno i jedan od najrenomiranijih istraživača na temu Novog puta svile: „Ogroman je utjecaj korona-krize na Novi put svile. Ta inicijativa cilja upravo na međusobnu povezanost raznih zemalja. Ali upravo to je sad problem. Ljudi se međusobno inficiraju, ljudi su nepovjerljivi jedni prema drugima. Mobilnost je postala problem. I najveći problem je novac. Kineska nacionalna privreda je možda jedina velika ekonomija koja će u ovoj godini zabilježiti rast.”

Za Europu je Novi put svile već i prije korona-krize bio više-manje samo fikcija. U studiji Trgovinske komore EU-a samo 15% europskih poduzeća je u siječnju navelo da se uopće natjecalo za neki od projekata Novog puta svile.Oduševljenje je popustilo čak i na istoku Europe, kaže Wuttke „Stvari su se smirile, zato što ni na istoku Europe više ne vjeruju u obećanja Kineza da će se tamo više angažirati, pogotovo u okviru inicijative 17+1.”

Opasnost od ovisnosti

Kritičari prvenstveno upozoravaju na to da bi Kina u dužničku klopku mogla uvući pogotovo siromašnije zemlje. Projekte se financira preko kineske državne banke, a pogođenim državama prijeti opasnost da više ne budu mogle vraćati dug. Kina je po tom pitanju dokazala kreativnost. U Africi je Peking bio spreman i otpisati kredite ili pristati na odgodu plaćanja. Od nekih su država zauzvrat (umjesto novca) dobili sirovine. Ali opasnost od ne samo gospodarske već i političke ovisnosti o Kini i dalje je prisutna, piše DW.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI