Katarina Peović posjetila radnike Đure Đakovića: ‘Za narodnu većinu, a ne bogatu manjinu!’

Foto: Radnička fronta

Predsjednička kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović u ponedjeljak je posjetila radnike “Đure Đakovića” u Slavonskome Brodu.

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

“Radnici Đure Đakovića, iz Slavonskog Broda već treći tjedan štrajkaju zbog neisplaćenih plaća za rujan. Dok za teški rad koji obavljaju radnici u zapadnoevropskim zemljama primaju plaće od nekoliko tisuća eura, našim radnicima se uskraćuje isplata i tih bijednih par stotina.

Paradoksalno dok su radnici dovedeni u egzistencijalnu krizu, dioničari trljaju ruke jer dionice Đure Đakovića ovih dana – rastu.

Tvrtka koja ima popunjenu listu narudžbi, uspješnu proizvodnju vagona i vojni program, svejedno je u problemima. Oni se gomilaju od kada je prošle godine „Đuru Đakovića” država skinula s popisa tvrtki od državnog značaja. „Đuro Đaković” pak u probleme s isplatom plaća ulazi zato jer nije dobio od RH jamstva koje traže komercijalne banke.

U čemu je problem i može li ga se riješiti daljnjom privatizacijom, traženjem „strateškog partnera”? Hrvatsku zahvaća domino-efekt povlačenja države iz industrije, iako aktualni tragični slučajevi poput Uljanika i Brodotrogira pokazuju da su povlačenje države i privatizacija siguran put za zatvaranje nekad uspješnih poduzeća. Ne samo da nakon privatizacije ne vidimo razvoj i povećanje broja zaposlenih, već je u velikom broju slučajeva riječ i o zatvaranju poduzeća.

Vladajući ideolozi danas pozivaju da na bubnju završe i posljednji ostaci ostataka neprivatiziranih poduzeća poput Hrvatske poštanske banke i HEP-a iako se zadnjih 30 godina sve radi po istom modelu s neuspješnim rezultatima.

Sve se to zbiva pod krilaticom da je „država najgori gazda”, da je prema Đuri Đakoviću bila maćeha, te da slobodno tržište jamči općedruštveni prosperitet, kao i da je potrebno u Đuru dovući privatnog investitora i “zdrav kapital”. Tvrdi se da se prodavati mora, jer živimo iznad svojih mogućnosti. Ipak, pa i u slučaju Đure, pokazuje se da bi država trebala biti ta koja stabilizira tržišne potrese i koja bi trebala privredu organizirati u cjelinu, naročito u perifernim ekonomijama bez političke moći i idealne ekonomske niše ili specijalnosti. Uostalom i u mnogim se bogatim zemljama centra EU države nacionalizacijom vraćaju na stare posjede u brodograđevnom, naftnom i prometnom sektoru. Deindustrijalizacija i gubitak radnih mjesta mogu dovesti do novog vala iseljavanja iz Slavonije. Radnici „Đure Đakovića” već su upozorili da iz poduzeća odlaze oni najmlađi i oni bez kojih pogon ne može.

No, potrebno je i državno preuzimanje upravljanja, vraćanje Đure Đakovića na popis tvrtki od državnog značaja, nacionalizacija, te zaustavljanje privatizacije. Ministar Horvat kaže kako Đuro Đaković grupa treba ozbiljno restrukturiranje i strateškog partnera, očito pripremajući teren za prodaju Đakovića. Ista stvar je bila s brodogradilištima – kad je prodan Brodotrogir Danku Končaru govorilo se da će taj „strateški partner” obnoviti proizvodnju, modernizirati pogone i pokrenuti zapošljavanje. Ništa od toga se nije desilo niti u Uljaniku, niti u Brodotrogiru niti u bilo kojem drugom poduzeću u sklopu „lijepe tranzicijske priče”. Svaki put scenarij je isti – poduzeće koje nije niti bilo u problemima, odjednom treba spasitelja u liku „investitora” da bi potom bilo opljačkano i zatvoreno.

Danas sam došla u Slavonski Brod radnicima Đure Đakovića izraziti podršku, ali i ponuditi pomoć, između ostaloga i u objedinjavanju radničkih borbi poput onih u brodogradnji – solidarni i ujedinjeni radnici mogu lakše postići ciljeve u korist radništva, a onda i u korist narodne većine. Za narodnu većinu, a ne bogatu manjinu!”

Facebook Comments

Loading...
DIJELI