KARDINAL PULJIĆ DOBRI DUH HRVATA U BIH: Ovo je njegova impresivna životna priča

Screenshot

Kardinal Vinko Puljić s napunjenih 75 godina života potvrdio je kako će papi Franji, u skladu s ustaljenom praksom ponuditi ostavku kao vrhbosanski nadbiskup. Unatoč tome, ovaj dobri duh hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini neće prestati širiti vjeru i boriti se za pravdu i jednakopravnost Hrvata u svojoj zemlji.

“Moje je dati Papi svoju ostavku, a što će on uraditi to stvarno ne znam”, kazao je kardinal Puljić u intervjuu za katolički portal nedjelja.ba dodajući kako će poslušati što god Sveti otac odluči. Emotivan je, pa mu sada teško pada umirovljenje kažu oni koji kardinala osebujne biografije dobro poznaju.

Život su mu obilježili gubitak majke, rat i zatočeništvo u opkoljenom Sarajevu. Prošao je pravu golgotu, našao se na meti muslimanskih radikala i mudžahedina koji su mu prijetili, a za njegov napredak prema redu biskupa najzaslužniji je njegov rođak, biskup Franjo Komarica, koji ga je u jesen 1990. u Sarajevu postavio za vicerektora u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, gdje se zadržao samo dva mjeseca.

Ubrzo je pozvan u nuncijat u Beogradu, gdje je doznao da ga Rim namjerava proglasiti nadbiskupom, što se i dogodilo početkom prosinca ratne 1990. godine. Papa Ivan Pavao II. biskupom ga je proglasio u Vatikanu. Oni koji poznaju kardinala Puljića opisuju ga kao iznimno hrabrog duhovnog vođu koji iz Sarajeva nije otišao ni u najtežim danima, a dokle seže njegova predanost narodu, možda ponajbolje oslikava to što je tih ratnih godina s Caritasom dijelio koliko je imao, svima!

Puljić u tom svojem dobročinstvu nije mario ni za vjeru ni za nacionalnost jer je vrlo dobro znao da ni rat ni glad za to ne pitaju. Kada je počeo rat među Hrvatima i Bošnjacima, zabranjeno mu je humanitarnu pomoć koja je stizala iz arapskih zemalja dijeliti katolicima, ali i Vrhbosanskoj nadbiskupiji, no on se nije dao smesti pa je ostao postojan i kada se našao u svojevrsnom zatočeništvu jer mu je bio zabranjen izlazak iz zgrade.



O tome kako je katoličko svećenstvo živjelo i preživljavalo tih godina, govori i podatak da su Puljića pratili i prisluškivali. No, nije to činio netko nepoznat, nego iste one persone koje su to činile i tijekom komunističke Jugoslavije. Unatoč tome, svjestan značaja svoje Crkve za ondašnji narod, Puljić je ostao stup Katoličke crkve u BiH i kao takvog ga je prihvatio i narod. To nije čudno jer govorimo o biskupu koji je utjelovio sve ono što svećenici i duhovnici uistinu trebaju biti. Bosanac hercegovačkih korijena dizao je glas, tako da su se njegove poruke o nepravdi koju njegovu narodu čine međunarodna uprava, Bošnjaci i Srbi čule sve do američkog Kongresa i europskih institucija.

Inatio se američkom veleposlaniku Milleru, poručujući mu da se neće dogoditi ništa od njegovih predviđanja da će se Hrvati iz BiH asimilirati ili iseliti. Inače, ranije ove godine papa Franjo postavio je vojnog ordinarija Tomu Vukšića za vrhbosanskog nadbiskupa koadjutora, a generacijsku smjenu unutar katoličke crkve u Bosni i Hercegovini nastavio je postavljajući Petra Palića za mostarsko-duvanjskog biskupa.

“Moramo biti prepoznatljiva crkva”, istaknuo je kardinal Puljić u svojem posljednjem intervjuu naglašavajući da je BiH domovina Hrvata koji u njoj žive te kako je ta država povijesna stvarnost i da je nitko nije izmislio.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI