KAKVA PLJUSKA HRVATSKIM ISELJENICIMA! ‘Niti jednog ministra, zastupnika ili savjetnika predsjednika! Ovo je jasna slika odnosa prema nestajanju Hrvata’

Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX

Mostarski su hrvatski iseljenički dani krajem lipnja i početkom srpnja ove godine s puno izazova i zajedništva ponovno, ne znamo koji put, potvrdili iseljeničku postojanost, beskrajni iseljenički idealizam i ustrajnost, veliku potrebu za zajedništvom, nemjerljiv razvojni i investicijski iseljenički potencijal i veliku snagu i širinu kojom se pristupilo organizaciji skupa. Potvrdila je to sve navedeno i atmosfera na skupu, kao uostalom i brojnost sudionika, tematska širina izlaganja, stručnost, znanstvenost i opća želja kako se konačno i s političke razine mora shvatiti važnost iseljene Hrvatske za njezin demografski i razvojni opstanak i nastavak. Kongres kakav bi poželjeli svi razumni političari kojima je stalo do hrvatske ukupne uređenosti, nacionalne sigurnosti, demografske postojanosti i znanstvene osnovanosti svojih političkih razumijevanja, promišljanja i postupanja.

Zadovoljstvo svih sudionika nakon završetka mostarskih iseljeničkih dana, sve izrečeno na izlaganjima i raspravama i zaključne misli u završnoj deklaraciji velika su potvrda smisla održavanja skupa i visoke organizacijske razine. Velika zato pohvala Centru za istraživanje hrvatskog iseljeništva, mostarskim domaćinima i svim uključenim u organizacijsko-tehničke poslove, a posebno Marinu Sopti i Tanji Trošelj Miočević i ostaloj njihovoj neumornoj ekipi. Izgubi li se uopće mogućnost ovakvog stručno-znanstvenog i kongresnog povezivanja iseljene i domicilne hrvatske populacije, izostat će i svaka ozbiljnija mogućnost postavljanja modela uključivanja hrvatskog iseljeništva u ukupni život Hrvatske.

Zato što usprkos formalnom postojanju Državnog ureda Vlade Republike Hrvatske nikad nije postojala politička volja za sličnim zajedništvom niti su iz tog smjera dolazili bilo kakvi ozbiljniji poticajni modeli povratka ili iz drugog sličnog državnog ureda poticajni modeli ostanka mladih.

Nikakve mjere

Jedino ako i dalje misle kako je ponuđenih 200.000 kuna za povratak naročito smislen model koji naravno nije dobro shvaćen (po političkom tumačenju) i na koji praktički nije bilo reakcije. Utjecaj na političku volju i inertnost državnih formalnih institucija i dalje može i treba vršiti znanost, koliko god to teško i s protestom prihvaćali politički trenutni pozicijski namjesnici. Bez ovakvih skupova koji, želi li to ili ne politički milje prihvatiti, ostavljaju u javnosti ozbiljnost i rezolutnost i protiv kojih politička volja i inercija nemaju snagu negacije.



Kad se neke teme otvaraju mimo političke volje sa samog stranačko-partijskog vrha, a pogotovo demografske, migracijske i iseljeničke s brojnim negativnostima i bez ikakvih ozbiljnijih poticajnih modela i vidljivih rezultata u smislu velikih postignuća (posebno poželjan termin političke samodopadnosti), jasno je vidljiv raskorak između najava podrške i stvarnog pokazivanja iste na licu mjesta. Izgubi se pritom čak i retoričko podržavanje jer su to teme koje nikako ne konveniraju jasno postavljenoj interesnoj ideologiji i u njoj isto tako jasno postavljenom političkom modelu djelovanja kroz ostavljanje dojma.

Kako ostaviti dojam vezano za problematiku za koju ništa ne činiš strateški, koju uporno izmičeš struci i koja u Hrvatskoj prema službenoj statistici Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske dosiže na godišnjoj razini gotovo 30-000 više umrlih nego rođenih. Prema istom je pokazatelju u relativnom odnosu na ukupnu hrvatsku populaciju u Bosni i Hercegovini stanje još složenije, a o ukupnoj starosti obje populacije i projekcijskim najavama intenziviranja prirodnog pada svakog u političkom sustavu odlučivanja upravo na ovakvim skupovima kakav je bio ovaj mostarski uvijek treba podsjećati. Vjerujući kako će se ipak na vrijeme pojaviti politička volja za odlučivanjem, donošenjem strateških poticajnih modela i konačnim prihvaćanjem demografske i migracijske problematike kao strateškog nacionalnog razvojnog i sigurnosnog pitanja.

Najave su podrške na licu mjesta bile znakovite i inicijalno su programski pokazivale ozbiljnost podrške s visokih političkih i znanstvenih razina. Pozdravi su skupu trebali doći čak s iznenađujuće širine u usporedbi s ostalim znanstvenim i predmetno sličnim skupovima. Trebali su, ali nisu. Veliku su podršku zato dali sa svih razina (političkih i znanstvenih) mostarski domaćini, vjerujući i znajući kako je upravo predmetna problematika kongresa ključno pitanje izvjesne budućnosti hrvatske populacije u Bosni i Hercegovini.

Zvučna imena

Pogled na uvodničarski pozdravni pristup u najavama samo potvrđuje odnos političkog Zagreba prema skupu.

“Dr. sc. Marin Sopta, predsjednik Programskog odbora HIK-a • dr. sc. Mario Jareb, potpredsjednik Matice hrvatske • Mijo Marić, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika • mons. Petar Palić, biskup mostarskoduvanjski i apostolski administrator trebinjsko-mrkanski • dr. sc. Mario Kordić, gradonačelnik Mostara • dr. sc. Nevenko Herceg, predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije • dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu • dr. sc. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru • Željka Josić, državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade RH • Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH • Gordan Jandroković, predsjednik Sabora RH • dr. sc. Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH” (Program kongresa).

Velike najave bez dolaska praktički ikog pozicijski postavljenog iz Vlade i Sabora RH jasna je slika odnosa prema iseljeništvu i demografskom nestajanju hrvatske populacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Niti jednog ministra, zastupnika ili savjetnika predsjednika RH nije to zanimalo, dok su ostali nazočni uredničari ionako već po zadatku trebali ublažavati opću destrukcijsku demografsku sliku i hvaliti hrvatske vladajuće državne izvršitelje i njihova velika postignuća po pitanju demografske revitalizacije. Neovisno o prošlogodišnjem prirodnom padu u Hrvatskoj većem od 27.000 osoba, ovogodišnjem u prva četiri mjeseca do kraja svibnja od -12.439 osoba i smanjivanju broja rođenih u travnju i svibnju ove godine do razine najmanje rodnosti od službenog statističkog bilježenja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

Hrvatsko iseljeništvo u takvim demografskim pokazateljima za RH sa svim svojim demografskim, gospodarskim, financijskim, investicijskim i ostalim bogatstvom i potencijalom postaje i ostaje ključ hrvatskog opstanka, nastavka i ukupnog razvoja. Trebalo je to jasno izgovoriti pred svima nazočnima u prvim redovima i pred ukupnom hrvatskom javnošću.

Osobni žal

Moramo ovom prilikom navesti i osobni žal za upravo takvom propuštenom autorskom mogućnošću. Programski je bilo predviđeno u prvom plenarnom predavanju još dok su svi u prvim redovima autorsko izlaganje pod naslovom “Hrvatska stvarnost i iseljenički idealizam” (dr. sc. Stjepan Šterc, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu; Hrvatska stvarnost i iseljenički idealizam, Program skupa). Trebalo je, ali nije. Bila je to velika prilika i isto tako veliko ukazano povjerenje i jasna potvrda dosadašnjeg autorskog rada na demografskoj, migracijskoj i iseljeničkoj problematici, ali i posebna čast obraćanja svekolikoj iseljeničkoj populaciji, hrvatskoj domicilnoj i posebno političkoj zatvorenoj. Plenarno obraćanje bez predrasuda i ukazivanje na hrvatsku stvarnost (demografsku, razvojnu i političku) i iseljenički idealizam prema Hrvatskoj kao vrijednost.

Nije se dogodilo na veliku autorsku žalost, a razlog je korona, visoka temperatura i nužno mirovanje baš na dan odlaska u Mostar pa je tako izostalo ponovno, ne znamo koji put, skretanje pozornosti na hrvatsku demografsku stvarnost. Ne primarno iseljeničku, jer hrvatsko iseljeništvo ne bi trebalo, unatoč silini recentnog iseljavanja nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, biti izgubljena populacija za hrvatsku budućnost, već na stvarnost prirodnog nestanka iste koja mora zabrinuti svakog, ali svakog u političkom izvršnom i zakonodavnom miljeu.

Prirodni nestanak, starenje ukupne hrvatske domicilne populacije, nestanak učenika osnovnih i srednjih škola, praznina izvangradskih područja, ugrožavanje nacionalne sigurnosti u graničnim područjima, ugrožavanje temeljnih sustava na kojima počiva hrvatska država, ugrožavanje ukupnog razvoja i slično, pitanja su koja bi svaka hrvatska izvršna vlast trebala postaviti u temelj svog odlučivanja i postupanja.

Pasivan stav

Uključuje to, naravno, i povjeravanje tako složene problematike ponajboljima koji se u nju razumiju i koji imaju osobnost, znanje i spoznajnu snagu političkim nedodirljivim visinama i širinama predlagati rješenja.

Mirno promatranje svih navedenih negativnosti samo ih dodatno intenzivira i čini još složenijima njihovo rješavanje. Poznata već politička mantra trenutnih izvršitelja i njihovih sljedbenika kako su to složeni procesi, kako je njihovo rješavanje dugoročno, kako se sve čini po tom pitanju i slično nije ništa drugo, nego javno opravdavanje neuvažavanja hrvatske stvarnosti. Slušamo to već podulje, dok se procesi intenziviranja prirodnog nestanka nastavljaju svom silinom.

Hrvatsko iseljeništvo u takvoj političkoj mirnoći traži jedinstvo ukupne hrvatske populacije “ma gdje bila” i svojim trajnim idealizmom prema zemlji svoje mladosti i svojih predaka nudi suradnju, uključivanje u ukupni razvojni život Hrvatske, investicijske poticajne modele, dodatnu sigurnost u nemirnim ratnim, virusnim i potresnim vremenima i hrvatsku izvjesnu budućnost. Primjera u svijetu ima, kao i poticajnih modela koji su donijeli rezultate pogotovo u zemljama koje kao i Hrvatska imaju više stanovnika u iseljeništvu nego u matičnom državnom prostoru. Svjetski kongresni iseljenički mostarski dani ovih su dana sa svom podrškom političkih i znanstvenih razina hrvatske populacije iz Bosne i Hercegovine pokazali upravo takav pristup hrvatskog iseljeništva. Hoće li konačno političku mirnoću zamijeniti politička volja s vrha?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI