Bitno je naglasiti da država Vatikan nije isto što i Sveta Stolica (vodstvo Katoličke crkve), premda se u medijima ti pojmovi najčešće izjednačuju. Vatikansko državljanstvo osim pape ima tek nešto više od 500 ljudi
Prije osnivanja Vatikanske države pape su kao suvereni, kao svojevrsni feudalci ili kraljevi, vladali Papinskom Državom koja se postupno oblikovala u 4. stoljeću na području središnje Italije. Isprva je obuhvaćala teritorije u okolici Rima, nazvane Patrimonium sancti Petri (baština sv. Petra). Teritorijalno širenje i jačanje političkog utjecaja Papinske Države započelo je nakon pada Zapadnoga Rimskoga Carstva (476.). Vremenom se znatno proširila pa je za svojega postojanja uglavnom obuhvaćala današnje talijanske regije Lacij, Umbriju, Marche te dio Emilije i Romanje.
Vrhunac moći Papinske Države bio je u doba renesanse za vrijeme papa Aleksandra VI. (Borgia) i Julija II. kada su pokušali zavladati i Napuljskim kraljevstvom, a veći dio Italije bio je čvrsto vezan uz njih. Ipak vrhunac teritorijalne ekspanzije dogodio se u 18. stoljeću. Tada Papinska Država obuhvaća većinu središnje Italije: Lacij, Umbriju, Marche, Ravenu, Ferraru, Bolognui te dijelove Romagne. Također je uključivala enklave u južnoj Italiji i okolicu Avignona u Francuskoj.
U vrijeme Francuske revolucije i Napoleonskih ratova Papinska Država je ukinuta, a obnovljena je nakon Napoleonovog pada, ali u smanjenom obliku.
Godina 1859. Papinska Država izgubila je Romagnu, a nakon poraza kraj Castelfilarda 1860. od vojske Kraljevine Sardinije (Pijemonta) papinske čete morale su napustiti Umbriju i Marche. Najveći dio Papinske Države ušao je u sastav Kraljevstva Sardinije, a ono samo bilo je svedeno na nekadašnji Patrimonij. Kada su se tijekom prusko-francuskog rata 1870. francuske jedinice povukle iz Rima, pijemontska vojska osvojila je grad. Time je prestala postojati Papinska Država. Pio IX. povukao se u Vatikan, a kralj Viktor Emanuel II. prenio je svoju prijestolnicu u Rim i ušao u palaču Kvirinal. Talijanska vlada ponudila je papi godišnju rentu, osobnu nepovrjedivost i sva suverena prava, ali je Pio IX. te ponude odbio i ostao kao „vatikanski zarobljenik“ pri svojem protestu.
Stanje „vatikanskog zarobljeništva“ trajalo je do 1929. godine kada je Mussolinijeva fašistička vlada našla zajednički jezik s papom Piom XI. Spor je riješen potpisivanjem poznatih Lateranskih ugovora između Svete Stolice i Kraljevine Italije 11. veljače 1929. godine čime je osnovana država Vatikan. Pape su Lateranskim ugovorima dobili točno definirani nezavisni i suvereni teritorij nad kojim vladaju. U ime Svete Stolice Lateranski ugovor potpisao je državni tajnik kardinal Pietro Gasparri, a u ime kraljevine Italije sam fašistički Duce Benito Mussolini. Ugovor je ratificiran 7. lipnja iste godine. Sve kasnije talijanske vlade pridržavale su se Lateranskih ugovora, a oni su uključeni i u suvremeni talijanski Ustav. Navedeni ugovori nazivaju se Lateranskim prema Lateranskoj palači u Rimu, gdje je su pape imali sjedište prije trajnog preseljenja u Vatikan.
Nakon Lateranskih ugovora nova je država osim glavnine teritorija na Vatikanskom brežuljku u Rimu (oko bazilike sv. Petra), dobila i niz ekstrateritorijalnih posjeda unutar Italije, koji su u vlasništvu Svete Stolice i imaju sličan ekstrateritorijalni status kao strana veleposlanstva u nekoj zemlji. Ti posjedi su primjerice poznati Castel Gandolfo (ljetna papinska rezidencija jugoistočno od Rima), zatim važne bazilike u Rimu, te niz sveučilišnih zgrada i palača u Rimu u kojima imaju sjedište institucije Katoličke crkve.
Puno ime vatikanske države je Vatikanski Grad ili Država Vatikanskog grada (tal. Città del Vaticano ili Stato della Città del Vaticano) i danas je i po površini i po broju stanovnika najmanja država na svijetu. Naime, površina joj iznosi samo 44 hektara, a broj stanovnika kreće se oko broja 800. Vatikansko državljanstvo osim pape ima tek nešto više od 500 stanovnika. Većina od toga broja zapravo su diplomatski predstavnici Vatikana (apostolski nunciji itd.) koji borave u stranim državama. Ostatak vatikanskih državljana čine, između ostalih, kardinali koji djeluju u sastavu rimskih institucija Katoličke crkve, te 101 pripadnik poznate švicarske garde.
U Vatikanu se izdaju novine L’Osservatore Romano. Internetske domene završavaju na .va. Zanimljiv podatak je da je Vatikan jedina zemlja na svijetu u kojoj bankomati imaju upute i na latinskom jeziku. Vatikansku himnu skladao je poznati glazbenik Charles Gounod.
Bitno je naglasiti da država Vatikan nije isto što i Sveta Stolica (vodstvo Katoličke crkve). Primjerice, službeni je jezik države Vatikan talijanski, a Svete stolice latinski.