KAKO JE MERKEL ‘UPRAVLJALA’ REGIJOM? Analitičar objašnjava koji su bili njeni najvažniji potezi, ali upozorava: ‘To bi moglo biti opasno i nepoželjno’

Foto: Twitter

Angela Merkel krajem rujna odlazi u politiku mirovinu. Naime, 26. rujna se u Njemačkoj održavaju parlamentarni izbori, a sadašnja kancelarka je odlučila kako se više neće kandidirati.

Kao jedno od svojih posljednjih službenih putovanja odabrala je Zapadni Balkan, točnije Srbiju, gdje se danas sastala s tamošnjim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, te Albaniju.

Posjeta ovoj regiji u samom smiraju profesionalne karijere govori koliko je ovaj dio Europe važan za njemačku kancelarku. Stoga mu je i davala veliki značaj u svojih 16 godina na čelu Njemačke.

“Uvijek je bila dosljedna”

S time se slaže i vanjsko-politički analitičar Branimir Vidmarović koji smatra kako je povijest odnosa Angele Merkel prema zemljama Jugoistočne Europe nije uvijek bila u skladu sa nacionalnim očekivanjima zemalja i pojedinaca.



“Bivša kancelarka bila je česta meta kritike kod nas i u susjednim zemljama. S jedne strane se radilo o neutemeljenim u stvarnosti idejama da njemačka politika mora podržavati samo jednu etničku stranu priče. S druge o teorijama o njemačkoj hegemoniji i planovima kreacije kvazi-jugoslavenske integracije. Usprkos svjetskim prilikama i kritikama, politika Angele Merkel prema našoj široj regiji bila je aktivna i dosljedna”, objašnjava Vidmarović za Dnevno.

 

Tvrdi kako je razlog tomu činjenica da je njemačka kancelarka dobro razumijevala sve nacionalne, kulturološke, povijesne i političke probleme zemalja Balkana, te kako upravo zato nije “podilazila ili golicala nacionalističke iluzije pojedinih zemalja i političkih opcija”.

“Podržavala hrvatsko članstvo u EU”

Dodaje kako je ta regionalna suradnja imala za cilj pripremu svih zemalja za ulazak u EU.

“Merkel je dobro shvaćala da si EU ne može priuštiti primanje zemalja Zapadnog Balkana u njihovom trenutnom obliku. Merkel je podržavala hrvatsko članstvo u EU te postala posebno aktivna u našoj regiji na početku prvog desetljeća 2000-ih godina. Tada je pokrenula prvu inicijativu posvećenu reformiranju sustava i ustava BiH, posebno glede čuvene odluke Europskog suda u slučaju Sejdić-Finci”, kaže Vidmarović.

Foto; Patrik Macek/PIXSELL

Kao dokaz toj tezi dodaje kako je Njemačka u tom dugom desetljeću posredovala u potpisivanju sporazuma u Bruxellesu između Srbije i Kosova 2013. a godinu dana kasnije pokrenut je Berlinski proces u svrhu smanjenja ekonomskog jaza između EU i Zapadnog Balkana.

“Oštro se protivila promjenama granica”

Vidmarović drži kako je Bosna i Hercegovina i dalje bila fokus njemačke regionalne politike.

“Kancelarka na odlasku se sastajala sa članovima predsjedništva Federacije i podupirala njen europski put te neumorno naglašavala nužnost nastavka reformi. Shvaćajući brojne negativne implikacije i nestabilnu socio-ekonomsku i političku sliku zemalja Zapadnog Balkana Merkel se oštro protivila planu promjene granica koji su razmatrali Vučić i Thaci a koji je našao podršku u administraciji Donalda Trumpa”, objašnjava.

“Njenu politiku prema našoj regiji možemo opisati kao idealistički realizam. Njemačka Angele Merkel nikada nije zatvarala euro-integracijske perspektive pred nama i drugim susjednim zemljama. Vjerovala je da sve zemlje mogu i trebaju biti dio europskog prostora. No, pri tome nije zaboravljala o sigurnosti Njemačke i stabilnosti EU te nije htjela dopustiti da ijedan balkanski problem kasnije stvara probleme čitavoj Uniji. Sva pitanja su trebala prvo biti riješena u institucionalnim i pravnim okvirima, i to političkom voljom samih zemalja, bez vanjske intervencije ili kosovsko-srpskih prečica.”, smatra Vidmarović.

“Status qou sile”

Napominje pritom kako, s jedne strane, rezultati njene politike i inicijativa nisu globalno impresivni. No glavni krivac za to su, kako kaže, preveliki utjecaj status quo sila u raznim državama Zapadnog Balkana, prvenstveno Bosni i Hercegovini, prevelik broj interesnih grupa, političkih te parapolitičkih igrača.

“Njemačka Angele Merkel je izbjegavala primijeniti instrumente prisile poput sankcija, prijetnji ili ucjenjivanja. S druge strane, u istoj Bosni i Hercegovini svjedočimo novom valu političkog oživljenja. Razgovori o nužnosti izbornih i ustavnih reformi sve su glasniji. U susjedstvu, Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija su pokrenuli inicijativu za regionalnu suradnju pod nazivom Otvoreni Balkan, u svijetu poznatiju kao Mini Schengen. Tri zemlja kane do 2023. godine ukinuti granične kontrole za nesmetani protok ljudi i gospodarskih dobara”, objašnjava.

Neizvjesna budućnost

Vidmarović priznaje da je budućnost Njemačkog angažmana prema našoj regiji je zasad neizvjesna.

“Vjerujem da će se ne samo inercijski već i zbog političke neophodnosti Njemačka i dalje aktivno baviti Zapadnim Balkanom. Politička linija će vjerojatno ostati ista: inzistiranje na reformama, transparentnosti procesa, i izvršenju pretpristupnih uvjeta, podupiranje stabilnosti i euroatlantskog smjera. No, pitanje je hoće li novi kancelar ili kancelarka ulagati isto toliko napora kao i Merkel? Angela Merkel je smatrala da zemlje Zapadnog Balkana trebaju – uz poštovanje procedure – postati dio EU što prije, a ne što kasnije. Ostaje vidjeti koliko će novi čelnik Njemačke biti zainteresiran za isto i gdje će mu/joj Zapadni Balkan biti na listi prioriteta”, kaže Vidmarović .

“Ako se inicijative Angele Merkel stave pod kontrolu Bruxellesa, vjerojatno će doći do stagnacije procesa, što je a priori nepoželjno i opasno”, zaključuje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI