Pupovac je prošlog tjedna bio na konzultacijama kod Predsjednice i rekao da on i Plenković rade na istom poslu, to jest preslagivanju Vlade, u kojoj se on spominje kao jedan od mogućih partnera
Kad bismo o Pupovcu sudili samo temeljem njegovog govora u Saboru prošlog tjedna, kad se pokazao jednim od razumnijih i iskusnijih političara u Hrvatskoj, mogli bismo reći, to je mudar, staložen čovjek. No, nemoguće je zaboraviti da njegove “Novosti” uredno blate i vrijeđaju Hrvate na često vulgaran i šovinistički način, i da je nedavno rekao da bi volio da Srbi u Hrvatskoj imaju jednaka prava kao Hrvati u Srbiji, što je u najmanju ruku uvredljiva tvrdnja.
Činjenica je međutim da unatoč animozitetu prema Srbima koji postoji u dijelu javnosti – a za koji su najzaslužniji sami Srbi, slijedom ratnih zbivanja od prije dvadesetak godina, pa i sam Pupovac slijedom svega onog što se da pročitati u Novostima, te politike koja često prelazi politiku zaštite nacionalne manjine i ide u otvoren konflikt – Srbi u Hrvatskoj imaju vrlo visoka prava, svakako viša nego u drugim zemljama gdje čine ozbiljnu manjinu, od Njemačke na dalje.
Sada bi Pupovac i formalno mogao ući u vladu, što doduše i nije neka prevelika promjena. On je i do sad davao podršku izabranim vladama u Hrvatskoj, što se uostalom od predstavnika stranke koja nije nacionalna već manjinska i očekuje. Neovisno o tome tko je izabran. Zašto? Zato jer nije na manjinama da određuju tko će vladati Hrvatskom i da budu jezičac na vagi. Njihovo je da štite interese etničke skupine koju zastupaju, a to se najbolje radi ne stajanjem na stranu niti jedne od političkih opcija koje dijeli svjetonazor, jer manjinske stranke po logici stvari ne zastupaju svjetonazorsku stranu, za razliku od nacionalnih stranaka, već interese konkretne nacionalne manjine. Taj interes se uvijek najbolje štiti nesvrstavanjem, bar ne otvorenim, niti uz jednu stranu na političkom spektru. Jer će kad – tad oni drugi doći na vlast.
Sama činjenica da je pozvan na Pantovčak na konzultacije nije, i ne bi smjela biti, nikome biti sporna. On je lider jedne parlamentarne stranke, pa tako ima kao i sve ostale parlamentarne stranke pravo biti primljen i konzultiran oko svog stava o sastavu nove vlade. Ta procedura je formalna, i služi tome da Predsjednica procijeni je li moguće formirati parlamentarnu većinu, ili čemo na nove izbore. A kad smo već kod toga: jednostavna matematika pokazuje da Plenković može sastaviti vladu bez Mosta samo i jedino ako za nju ruku dignu i Esih, i Hasanbegović, i Glasnović, i Pupovac s ostalim manjincima, što se očito neće dogoditi. Iz nekog razloga HSS, koji zastupa seljačko biračko tijelo koje je po samoj prirodi stvari konzervativno, koje živi na zemlji i od zemlje, dakle s dvije noge na zemlji, se priklonio SDP-u, nakon što je HSS desetljećima bio partner uglavnom HDZ-u. Zašto, kad je sam Milanović rekao da SDP pobjeđuje tamo gdje ima zgrada viših od pet katova – dakle u urbanim sredinama u kojima je život po prirodi stvari dehumaniziran, gdje se živi na dvadesetom katu uz još tisuću ljudi u istoj zgradurini, otuđeno? Takvih zgrada nema na selu, jasno.
No bilo bi svakako dobro kad bi Hrvati u Vojvodini imali jednak tretman – da ih Vučić poziva na konzultacije kad bude odlučivao o novoj vladi Srbije! Znajući tamošnju situaciju, to je malo vjerojatno. Prije dva mjeseca, pred izbore u Srbiji, Predsednica podružnice u Subotici Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Vesna Prćić pozvala je sve Hrvate u Srbiji da glasaju za – ni manje ni više – nego Aleksandra Vučića! Pokušajte si sad zamislit kako Pupovac poziva sve Srbe u Hrvatskoj da glasaju za Hasanbegovića? Jer, Vučić je, budimo realni, puno gora opcija za Hrvate u Srbiji koji ionako realno nemaju nikakva stvarna prava, nego Hasanbegović za Srbe u Hrvatskoj.
Ta poslanica DSHV-a u Skupštini Vojvodine je navela da je to njen osobni stav, ali je pozvala da DSHV donese takvu odluku, to jest da kolektivno podrže Vučića. Ona je također rekla da je praksa u svijetu da stranke nacionalnih manjina idu uz vladajuće stranke, jer na taj način najlakše promoviraju svoje ideje i stavove, što je točno, a da je s DSHV trenutno situacija drugačija i da se ta stranka nalazi u opoziciji i na lokalnom, pokrajinskom i republičkom nivou. No, zaboravila je napomenuti da stranke nacionalnih manjina svrstavaju uz vlast nakon izbora, ne prije njih! U protivnom, to nije svrstavanje uz vlast. Usput je opjevala Vučića: “Lično smatram da je u interesu Hrvata u Vojvodini i Srbiji, s ciljem ostvarivanja kompleksnog opusa prava manjinskih nacionalnih zajednica u savremenoj, demokratskoj državi koja je na putu ka učlanjenju u EU da, na predsedničkim izborima glasaju za kandidata koji podržava i sprovodi politiku razvoja, prosperiteta, a iznad svega poštovanja kako ljudskih, ali meni bitnijih manjinskih prava, te priznatih evropskih standarda i vrednosti”.
Dignitet (preostalih, ne baš brojnih) Hrvata u Vojvodini je ipak zaštitila sama stranka odbivši takvo svrstavanje. Predsjednik stranke Tomislav Žigmanov je, komentirajući taj prijedlog Vesne Prćić, rekao kako Hrvati u Vojvodini ipak neće podržati Aleksandra Vučića na tada predstojećim predsjedničkim izborima u Srbiji, te naglasio kako bi to ‘bio kraj političkog djelovanja Hrvata u Vojvodini’. No, dok u Srbiji Vučić odlučuje o tome za koga će tamošnji Hrvati glasati, podmićujući očito ili kupujući njihove predstavnike, u Hrvatskoj je izgleda Milorad Pupovac taj koji će odlučiti tko će nakon očito neizbježnih predstojećih izbora vladati Hrvatskom. To je jedna razlika između Srbije i Hrvatske o kojoj bi Predsjednica svakako trebala razmisliti, i založiti se da se to promijeni, ne naravno na štetu Srba u Hrvatskoj već u korist Hrvata u Vojvodini.