Jurčević: ‘Bleiburg jedna od najvećih tajni, istina o njemu uništila bi mit o Jugoslaviji!’

screenshot/HRT

Smatra da tema Bleiburga "još uvijek nije doživjela status kakav bi trebala doživjeti u objektivnom smislu, nije se dogodilo suočavanje s osnovnom činjenicom da se radi o daleko najvećoj tragediji u hrvatskoj povijesti"

U emisiji “Iza zavjese” Tihomira Dujmovića na HRT-u gostovao je povjesničar Josip Jurčević koji se osvrnuo na teme iz hrvatske prošlosti, od Bleiburga i komunističkog nasljeđa, do prijedloga zakona o otvaranju arhiva i kanonizacije Alojzija Stepinca.

Prof. Jurčević je rekao da su austrijske vlasti prilično kasno ove godine odobrile okupljanje na Bleiburgu. Objasnio je da razlog tome nije bila najava Thompsonova koncerta već sigurnosni razlozi – odnosno prijetnje nekih Srba koji žive i rade u Austriji.

O Bleiburgu

Istaknuo je da je Bleiburg jedna od najvećih tajni u vrijeme jugoslavensko-komunističkog režima.

“Bleiburg je jedna od najvećih tajni jugoslavenskog komunističkog režima koji je poduzimao sve vrste akcija i operacija da se ta tema potpuno makne s javne scene, odnosno da se o njoj ništa ne zna i ne govori, te da se ne obilježava. Istina o bleiburškoj tragediji bi teško kompromitirala taj sustav, kako unutar Jugoslavije, tako i u međunarodnim okolnostima”, rekao je Jurčević.

O broju žrtava

“Još uvijek i nakon 25 godina postojanja hrvatske države, neovisno o strankama koje su bile na vlasti, one nisu pokazale spremnost tu temu riješiti imenima i prezimenima”, kazao je Jurčević. “Hrvatske institucije još uvijek ne žele riješiti to pitanje, a razlog zašto ne rješavaju jest da bi se moglo s time manipulirati”, dodao je.

“Naime kod pripreme popisa pučanstva u Hrvatskoj 2001. i naročito 2011., kad smo već bili blizu ulasku u EU, stručnjaci, uključujući mene, su predlagali da se pored popisa pučanstva postave još dva pitanja: ‘Je li Vam netko stradao tijekom Drugog svjetskog rata ili poraća?’, i drugo pitanje – jer ni to nije riješeno – ‘Je li Vam netko stradao tijekom srbijanske oružane agresije odnosno hrvatskog Domovinskog rata? (…) Taj prijedlog je rađen u okviru MUP-a kad ga je vodio gospodin Karamarko, a zaustavila ga je tadašnja premijerka’”, rekao je.

“Prema mojim procjenama 100 do 200 tisuća Hrvata pogubljeno je u Sloveniji. Postoje masovna prikrivena grobišta koja su u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Samo ta grobišta pokazuju koliko je zločin rasprostranjen. Do 2000. godine hrvatska državna komisija ustvrdila je 850 prikrivenih grobišta u Hrvatskoj, u Sloveniji 600, a u Srbiji je 200 takvih grobišta. Govorimo o ukupno 1750 evidentiranih masovnih grobišta. Prema procjenama britanskih vojnika, pola milijuna hrvatskih civila i 200 tisuća hrvatskih vojnika povlačili su se prema Austriji, a pogubljenja su se i kasnije nastavila”, ustvrdio je nadalje.

Demografske posljedice Bleiburga

“Tada je pobijeno toliko ljudi da i danas izumiremo fizički, demografski”, ustanovio je Jurčević. “A to je jedan od razloga”.

Po dostupnim podacima, nastavio je, “vidi se da su 90 posto ubijenih muškarci i da 90 posto od njih nije imalo djece. Tada je napravljena ta golema demografska rupa koja se multiplicirala i umnožavala svakih dvadesetak godina, kako dolaze novi naraštaji”.

“To je jedan od glavnih razloga – pored ostalih čimbenika – zašto Hrvatska danas izumire”, rekao je. “Tada je doista pogubljena cijela pretkomunistička hrvatska baština, u institucijskom, vrijednosnom i svakom drugom smislu. Cijela paradigma, svjetonazor, vrijednosni sustav komunizma je nametan gotovo 45 godina, i u tranzicijskom procesu u kojem se Hrvatska s time još uvijek nije suočila”.

Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću

“Osnovano je Povjerenstvo za suočavanje sa prošlošću koje je nestručno, i postavljeno po nekom institucijskom kriteriju, umjesto da su u njemu povjesničari, politolozi, pravnici, komisiju predvodi liječnik koji je čelna osoba Akademije”, rekao je Jurčević.

“Povjerenstvo je osnovano izvan standarda uobičajenih u svijetu. Inače ih osnivaju civilne udruge kojima se najviše vjeruje. Vjerujem da je Povjerenstvo osnovano rutinski da bi se riješili trenutni problemi”, naglasio je.

O zakonskim prijedlozima otvaranja arhiva

“Što se tiče pitanja zakona o arhivu vrlo je važan Mostov prijedlog, a kojeg su sve stranke prihvatile. Važno je to da da se građa do 22. prosinca 1990. može koristiti bez ograničenja za istraživanje, što je u skladu s europskim standardima”, rekao je Jurčević.

“GLavni problem je međutim što glavnina kompromitantne građe više nije nije u državnim ustanovama; ona je sustavno uništavana već od 1980-ih godina”, dodao je. “Ta građa je uništavana i nakon ’90. godine, o čemu postoje svjedočanstva, i ta su pitanja još pred nama”.

Kanonizacija Alojzija Stepinca

“S unutarcrkvenoga motrišta to predstavlja presedan, budući da procedura svake Crkve, pa tako i rimokatoličke, je dosad bila takva da Crkva sama određuje tko će biti blaženik i tko će biti svetac. Taj proces je dovršen i još se čeka samo potpis”, kazao je Jurčević.

“Ono što nas treba najviše zabrinjavati, s obzirom na identitetsko-nacionalno, a ne samo vjersko značenje blaženog Alojzija Stepinca, jest simbioza poltiike i Srpske pravoslavne crkve, koja je i u prošlim stoljećima i u ovom stoljeću bila u službi politike”, nastavio je. “Rekao bih da je to problem s kojim se još nismo suočili”.

Izvor: HRT/narod

Facebook Comments

Loading...
DIJELI