Ako želimo biti iskreni prema sebi onda si moramo priznati kako su glavni krivci za današnju situaciju, mi sami, svi zajedno kao nacija. Pritom ne mislim uopće na izbore i glasanje, već na ono što uistinu jesmo, kako radimo i živimo, što govorimo a kakva su nam djela.
Nakon svega onog što smo doživjeli posljednjih godina, pa i prošli kroz čitavu našu prošlost, malo je bedasto biti iznenađen ili viknuti da su sve maske pale. Zar tek sada? Pa tko je ovdje lud? Ljudski je patetično, a u moralnom smislu za čitavo društvo i pogubno, domoljublje slaviti kao vječnu paradu, bez ikakvog stvarnog sadržaja. Uostalom ljudi se mijenjaju i prilagođavaju okruženju, misleći pritom ponajviše o vlastitoj koristi. Rat je nenormalno stanje koje u određenim trenucima, pa i na razdoblje od nekoliko godina, može pretvoriti običnog čovjeka u heroja, pogotovo kada se nalazi na ispravnoj strani i brani svoju Domovinu.
Ali što se zbiva kada ratnik pojedinac suoči stvarnu sliku s idealima za koje se borio? U slučaju da mu je ta stvarnost neprihvatljiva, nestaje u opskurnosti, alkoholu a krajnje rješenje biva samoubojstvo. Ako shvati realnost, započinje proces prilagodbe, a onda i borba za što veću imovinsku korist. Jer oni to zaslužuju. Pitajte Gotovinu i druge generale, od kojih ima i popriličan broj milijunera ide li im se u novi rat, ovoga puta za sirotinju? Neću reći da ih nije briga, ali ipak svatko je sebi na prvome mjestu. Koja Bruna Esih? Kakav Hasanbegović, general Glasnović? Što mislite da će taj umarširati s tisuću junaka i osloboditi Hrvatsku od komunjara, udbaša i unutarnjih neprijatelja?
Čovjek je postao političar i to loš, sklon manipulaciji iz raznih smjerova. Ili uzmimo Željka Keruma koji duguje milijarde kuna državi i dobavljačima. Zbog čega nam nije mrzak? Jer si oko vrata stavi križ i viče da mu je Hrvatska svetinja? Agrokor je bio veliki test na kojem su svi naši domoljubi pali. Znate da svim radnicima u Agrokoru i dalje stižu plaće? Krediti su većinom potrošeni ili pokradeni pa se postavlja pitanje otkud? Vrlo vjerojatno, ravno iz državnog proračuna dok se gazdine milijarde odmaraju i rastu na tajnim računima. Eto, to je u kratkim crtama današnje domoljublje na djelu.
Ali pozabavimo se sada malo s drugom stranom dakle SDP, HNS i drugi. Ana Mrak Tariraš navodno vodi u anketama za gradonačelnicu Zagreba. Koliko je ono koštala obnova Gunje? Milijardu kuna? Više od 1900 eura po kvadratu? Pa u Kini, vodećoj ekonomskoj sili svijeta bi je strijeljali po kratkom postupku. Kakvi razgovori, izvidi, sumnje? Doveli su sirote radnike iz Bosne i Hercegovine da rade za 11 kuna po satu. Od tih milijardu kuna, više od pola je pokradeno i nikom ništa. To je Hrvatska narodna stranka, liberalni demokrati? I za takve će netko glasati? Strašno. O SDP-u najbolje ne trošiti riječi. Preko e-maila su nedavno objavili i cjenik mjesta na izbornim listama. A treći put, Petrov, Grmoja i kompanija što se sastaju sa svojim mentorima, zapošljavaju užu i daljnju rodbinu gdje stignu, vrte kombinacije i tek čekaju da nam zasjednu konkretno za vrat?
Pernar, Sinčić? Narcisoidni degenerik koji ne brine ni o vlastitom djetetu, a kamoli da ga je istinska briga za osiromašene i opljačkane. Taj svodnik siromaštva i nesreće patološki uživa u ovom tužnom stanju nacije te se hrani njenom propašću. Umišljeni bolesnik koji i vlastitu odbojnu pojavu na javnim događajima želi naplaćivati poput kakvog selebritija. Koga još imamo? Dosta njih, ali nema smisla da nabrajamo dalje. Mislim kako shvaćate u kojem smjeru priča ide. Ako želimo biti iskreni prema sebi onda si moramo priznati kako su glavni krivci za današnju situaciju, mi sami, svi zajedno kao nacija. Pritom ne mislim uopće na izbore i glasanje, već na ono što uistinu jesmo, kako radimo i živimo, što govorimo a kakva su nam djela. U izgovorima smo najjači, tu nam nema premca u svijetu. Ali rijetko kada polazimo od sebe. Koliko često smo si postavili pitanje što smo mi učinili da stvari budu bolje, ne samo za nas, nego za sve? Jako je malo onih koji vode takvu borbu, a kad na njih naletimo, obično odmahnemo rukom i promrmljamo- vidi budale. Tek kad sagledamo sebe i prihvatimo osobnu odgovornost možemo bez licemjerja gledati druge. A kad njih vidimo, onda se tek zgrozimo. Malo je poštenih i iskrenih ljudi. Nema više ni pravih prijateljstava.
Promijenili smo se. Nisu nam ukrali samo novac i dostojanstvo već i velik dio ljudskosti i poštenja. I zato sve što se sada događa, nije nepovezano s nama, već dapače to je krajnji zbroj sviju nas. Ono što vidimo na vrhu, to je čista projekcija svih naših vrlina, mana, karaktera i životnih nastojanja. A pošto su na vrhu fekalije, ni na samom dnu više ne miriši. Bit će da je tako moralo biti, jer toliko dugo kenjaju po nama, da je bilo samo pitanje vremena, kada ćemo se i sami pretvoriti u govna.