Samo dan nakon održanih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor imala je u Zagrebu promociju svoje knjige naziva – “Premijerka: zapisci one koja nije htjela biti zapisničarka”.
U mnoštvu zanimljivog sadržaja nalazi se i poglavlje “Razgovori sa Zoranom Milanovićem”, u kojem Kosor opisuje njihov odnos dok je ona bila premijerka, a on vođa oporbe.
“Od prve sekunde izbora za predsjednicu Vlade Republike Hrvatske u Hrvatskom saboru, Zoran Milanović, šef oporbe u Saboru i šire, nije me štedio. Ni politički ni osobno”, počinje svoju pripovijest bivša premijerka.
Dodaje kako je Milanović u nastupima u Saboru, ali i u medijskim istupima, često ponavljao istu tezu o tome kako “Jadranka Kosor sramoti Hrvatsku”.
“Bilo je i varijacija na tu temu pa je iz svega što je o meni u to doba govorio nekako kuljao prijezir i podsmijeh, ali često i bezobzirno ponižavanje. Od oka i s visoka, tako sam ja to doživljavala”, pojašnjava Kosor.
Opisuje kako je pokušavala tada ne pridavati veliku pažnju njegovim izjavama, kako je s njim imala vrlo površne odnose te je mislila kako nikada neće ni biti potrebe da se upoznaju i raspravljaju o bilo čemu.
No, jednog dana, 2010. godine, postalo je jasno da će njih dvoje morati ozbiljno razgovarati, a tema je bila vezana uz pregovore oko ulaska u EU.
“Bilo je to u vrijeme kad smo u pregovorima, kao jednu od zadaća preuzeli i dodatno jačanje neovisnih pravosudnih, ali i drugih institucija, poput Hrvatske narodne banke, Državnoga sudbenog vijeća ili Državnoga odvjetničkog vijeća. Bilo je jasno da, kako bismo ojačali neovisnost neovisnih institucija, moramo uz ostalo mijenjati i Ustav Republike Hrvatske…”, piše Kosor.
A za to je bila potrebna dvotrećinska većina u Hrvatskom saboru. Dakle, bio je potreban dogovor s SDP-om, odnosno Zoranom Milanovićem.
“I tako su počeli povijesni pregovori o prvoj kavi sa šefom oporbe. Išlo je teško, napredovalo se sporo i nikako. Ja sam svoje pozive za kavu upućivala i javno i tajno, javno preko medija, tajno preko nekih ljudi bliskih Milanoviću”, otkriva autorica knjige.
Na posve humorističan i pristupačan način razotkriva kako su tekli pregovori oko prve kave, detaljno opisuje nelagodu sa svoje strane prema Milanovićevom nepristupačnom gardu, a dočarava i olakšanje koje je osjetila kad je sve završilo.
Njihov odnos je s godinama bivao sve bolji, a znakovita je i poruka kojom je završila ovo poglavlje u knjizi.
“U međuvremenu, Zoran Milanović postao je predsjednik Republike Hrvatske, dohvatio nas je užas koronavirusa, a Zagreb je u ožujku 2020. zatresao prestrašan potres. Bilo mi je teško s majkom izići na ulicu, u stanu su se pojavila i neka manja oštećenja pa sam o svemu tome pisala i na Twitteru. Predsjednik RH Zoran Milanović me nazvao i pitao kako sam i trebam li pomoć. Od mojih kolega iz aktualne Vlade RH, od kojih sam neke upisala u stranku i otvorila im širom politička vrata, nitko se nije javio i nitko me nije pitao kako sam. Ali to uopće nije za ovu priču”, zaključila je ovo poglavlje Jadranka Kosor u svojoj knjizi.