Štrajk prosvjetara priveden je kraju, a agonija kojoj je svjedočila hrvatska javnost trajala je 36 radnih dana, no to što je štrajk okončan, ni izbliza ne znači da je priča gotova, niti znači da su svi iz te priče izašli zadovoljni pa je tako u posljednja dva dana društvene mreže preplavio bijes roditelja, a osim toga, tu su i nenastavni djelatnici čiji bijes ne jenjava, jer premda su štrajk podržavala, iz njega su zapravo izašli kao gubitnici, budući da se dogovor između sindikalista i Plenkovića na njih ne odnosi.
Valja reći da premda pobunjeni, nisu samo nenastavni kadrovi ti koji će iz štrajka izaći kao gubitnici, štoviše, čini se da je njihova pobuna u potpunosti ogolila politiku premijera Andreja Plenkovića, koji je u konačnici ipak kapitulirao, premda je do prije svega nekoliko dana uvjeravao naciju da novca nema, i da na ucjene ne pristaje. O da, Plenković je itekako pristao na ucjene, ne samo na ucjene profesora koji su izašli na ulice, već i na ucjene koalicijskog partnera HNS-a pa i na ucjene resorne ministrice Divjak, koja je sada na sebe preuzela mirotvornu ulogu, a iako se iz pregovora povukla, evidentno je kako će uskoro na sebe preuzeti zasluge za postizanje dogovora između Plenkovića i sindikalista. Osim premijera, gubitaška rola pripasti će i sindikatima, koji su zabili nož u leđa nenastavnim djelatnicima, istodobno uvjeravajući nas da je štrajk zajedništva i prosvjed jedinstva bio borba za dostojanstvo.
No, što se dogodilo? Nenastavni djelatnici u sustavu obrazovanja kojima nije podigunut koeficijent složenosti poslova, povišicu će dobiti dodacima na plaću, čime su zapravo sindikalisti na uštrb svojih kolega napravili svojevrsni ustupak Plenkoviću. Sindikalisti su ti koji su na prosvjedu kojim su pokorili Zagreb u svojim govorima spominjali tete kuharice i čistačice, spominjući koeficijent 6,11 posto, dakle oni su ti koji su u tu kategoriju gurali nenastavne kadrove, iskorištavajući njihovo povjerenje.