Pozivajući se na stranački Statut, predsjednik SDP-a Peđa Grbin na sjednici Kluba zastupnika nije dozvolio glasanje o svojim izbačenim kolegama Rajku Ostojiću, Zvani Brumniću, Nikši Vukasu i Marini Opačak Bilić pa u skladu s time nije poznato hoće li oni nakon izbacivanja iz stranke ostati dio Kluba zastupnika najveće oporbene stranke.
Očajnički je to potez predsjednika Grbina, koji se po svemu sudeći sve teže snalazi s kompleksnom problematikom koja godinama nagriza SDP, no Grbinovi kritičari prisjećaju se vremena kada je on unutar stranke bio svojevrsna oporba bivšem predsjedniku Davoru Bernardiću kojemu je kontinuirano radio o glavi, čak i onda kada je SDP djelovao daleko stabilnije no što je to sada slučaj.
Bernardić je osobno podnio ostavku nakon poraza na parlamentarnim izborima, dok je Grbin poziciju sačuvao nakon SDP-ova debakla na lokalnim izborima, što mu u stranci ne opraštaju napominjući da je on za razliku od Bernardića bio blizak suradnik aktualnog predsjednika, bivšeg premijera i nekadašnjeg šefa socijaldemokrata Zorana Milanovića, kojega mnogi smatraju odgovornim i za trenutno stanje u stranci.
Milanović nije trpio prigovore
Godinama prije Bernardića SDP je bio stranka koja svojem biračkom tijelu nije nudila nikakav značajan ni prepoznatljiv sadržaj, jedino prepoznatljivo u njihovim redovima zapravo i jest bio Milanović koji nikada nije krio svoj borbeni karakter, a koji se i danas diči vrhunskom retorikom, koja je SDP u ono vrijeme spašavala od potonoća. Milanović je doista svojim borbenim karakterom igrao ulogu lidera, koja Grbinu nedostaje, jer šablon njihova djelovanja zapravo i nije pretjerano drugačiji.
Kao veliko vođa Milanović unutar stranke nije trpio prigovore, s neposlušnicima se obračunavao bez imalo razumijevanja,treba samo podsjetiti na slučaj izbačene Aleksandre Kolarić, ništa bolje u Milanovićevoj eri nisu prolazile ni stranačke organizacije, one koje nisu bile po njegovoj mjeri raspuštao je bez argumenata, a svi njegovi grijesi i propusti te finacijsko pustošenje Partije pali su na pleća Davora Bernardića koji je bio primoran preuzeti kadrovski devastiranu, bezidejnu i duboko podijeljenu stranku, u kojoj ga je uz ostalo dočekao nezadovoljan Milanovićev kadar u sklopu kojega se našao i kritički nastrojen Grbin, koji danas zaboravlja sve ono za što se ne tako davno zalagao zahtjevajući od Bernardića da preuzme odgovornost i podnese ostavku.
SDP pleše oko rupa provalije
Neopisivo je lako u hrvatskoj politici iz oporbenih redova sipati kritike, no preuzimanje odgovornosti za naše je političare stran i nadasve nepoznat pojam. Umjesto odgovornosti političari preuzimaju pozicije za koje se grčevito drže, kao da se radi o životu ili smrti. Jasno je da SDP danas pleše oko ruba provalije, već neko vrijeme nisu druga politička opcija u zemlji, u Zagrebu su pristali biti junior partneri platforme Možemo!, a šef socijaldemokrata strahuje od nedostatka većine koja bi pristala na to da se iz ionako slabog Kluba izbace četiri zastupnika među kojima je i profesor Ostojić, kao jedan od doajena SDP-a.
Događanja s Klubom bez dvojbe su svakako još jedan, novi poraz Peđe Grbina, koji je još jednom potvrdio dane vlada Klubom zastupnika u kojem nema većinu pa tako praktički teško i može provesti bilo kakvu ozbiljniju odluku. Cijela bi priča kako za sada stvari stoje mogla okončati opasno po njega i njegovo vodstvo jer nije nepoznanica da protivnička struja tvori većinu u Klubu, a premda se vjerovalo da bi Grbin taj omjer snaga mogao okrenuti u svoju korist taj se plan evidentno izjalovio. U kojem će smjeri ući rasprava na Klubu moglo se naslutiti i tijekom stranačkog druženja u Tuheljskim toplicama, gdje je Bernardić uz negodovanje počeo propitkivati sudbinu izbačenih kolega. Ono što je govorio u Tuhelju ponovio je i na Klubu, a po Ibleru se pak nastavlja progovarati o tome kako su sva nemila događanja početak kraja Peđe Grbina. Je li to ujedno i početak kraja SDP-a ostaje za vidjeti.