INVALIDITET I 70 KILOGRAMA: Tko je organizator prosvjeda od kojeg navodno strahuju stožeraši?

Foto: Pixsell, dnevno, pixrl

U javnom prostoru podigla se bura zbog novih prosvjeda povezanih s “epidemiološkim mjerama” za suočavanje s epidemijom koronavirusa. I dok u Australiji, diljem Europe, a i u nama susjednim zemljama prosvjedi protiv mjera izgledaju kao iz filma te se vojska i policija sukobljavaju s građanima, u Hrvatskoj je situacija puno mirnija.

Kod nas je održano nekoliko prosvjeda nezadovoljnika, poput dva “Hoda za slobodu”, no oni su uglavnom prošli u mirnom demokratskom tonu.

Najnovija akcija je specifična i neobična jer okuplja nekolicinu ljudi koji dolaze ispred kuća i stanova članova Nacionalnog stožera civilne zaštite kako bi s njima razgovarali. Jedan od inicijatora te akcije je vjeroučitelj iz Križevaca Ivan Pokupec, poznati aktivist koji je bio i jedan od prosvjednika ispred osnovne škole gdje su se nezadovoljni građani okupili kao podrška ocu koji ne želi prisiliti svoje dijete da nosi masku u školi.

S obzirom da je u mainstream medijima pravi šum informacija, iz Dnevno.hr, razgovarali su s gospodinom Ivanom Pokupcem da čuju razloge prosvjeda i njihovu stranu priče.

Zašto ste se zapravo odlučili na ovu akciju? Što točno želite i za što se zalažete?

Kap koja je prelila čašu bila je situacija jedne obitelji iz Đurđevca, čiji je 4-godišnji sin završio na hitnoj operaciji u Koprivnici. Ispostavilo se da ocu s covid potvrdom dopuštaju posjete od 15 minuta, a majci koja ju nema ih zabranjuju potpuno.
Uz sve neustavno, protuzakonito i nemoralno što je uvedeno s tim birokratskim komadom papira koji dokazano nema epidemiološku vrijednost (jer već sada znam za tri odvojena slučaja zaraženih zdravstvenih djelatnika koji su ju imali i zbog toga se neometano kretali bolnicama), trauma koja se time stvara roditeljima – a pogotovo djetetu – je nezamisliva. I meni osobno bliska srcu, pošto sam i bio to dijete u bolničkom krevetiću, a i roditelj djeteta koje je bilo u njemu.
Zato je ovo tek prirodan nastavak akcije koju smo još prošle godine iz istog razloga ispred Klaićeve održali tata Roberto Mateš i ja. Razlika je u tome što su nam se tada ‘stožeraši’ smijali s godišnjeg odmora… A sada nas mole za dijalog.



Koliko vas ima u inicijativi?

Ne znam. U zadnjih nekoliko dana su mi se javile doslovno stotine ljudi sa željom da nam se pridruže, no ja uvijek gledam da tamo dođu provjereni ljudi, hladne glave. Što je veliki zadatak, svi smo mi roditelji. Također gledam i da nas bude manje od dvadeset, da nema nikakve galame ni ekscesa. I tako je bilo SVAKI PUT, što je provjerljivo putem live prijenosa naših akcija.
Tim više nas smeta potpuno izvrnuto i lažno izvještavanje 99% medija.
Mi nismo nikakvi nasilnici, luđaci, ravnozemljaši, ni antivakseri. Samo u skladu s važećim zakonima i demokratskim uzusima zapadnih zemalja tražimo da se poštuju naša prava. A pogotovo prava naše djece.

Vi ste invalid? Vidimo da vas se ljudi navodno boje kao da ste strašni Dwayne The Rock Johnson…

Osoba s invaliditetom od rođenja, da. Sa čitavih 170 centimetara visine i 70 kilograma, „iznimno” strašan.
Upravo o takvim manipulacijama, konstrukcijama i lažima govorim. Ja nemam nikakvu namjeru nauditi niti jednom članu stožera, a KAMOLI nekome iz njihovih obitelji. Nitko od nas ju nema, iako oni redovito čine nažao nama i našim obiteljima svojim lakonski donesenim mjerama bez pravih utemeljenja u neovisnoj znanosti i cost/benefit analiza.
Napamet naučena retorika članova stožera je zapravo uvreda za zdrav razum:
‘Mi smo zaslužni za svaki spašeni život i nismo odgovorni ni za što loše što proizlazi iz mjera koje propisujemo’.

Dokle mislite ići? Što kad izvrtite sve ‘stožeraše’?

Dokle god je potrebno da shvate da njihove odluke donesene na udaljenim institucionalnim prijestoljima imaju opipljive posljedice za nas, narod koji pokušava preživjeti i živjeti. Dok ne shvate da nismo brojevi i statistike, da imamo lica i ljude za koje moramo brinuti, račune koje moramo platiti, poslove koje moramo raditi… Nismo svi osvojili jackpot u obliku stolice u stožeru.

Biste li prestali da se ispune svi vaši zahtjevi i koji su to?

Naravno, i nas obilaženje njihovih adresa košta u vremenu, gorivu, uvredama, psovkama i prijetnjama ljudi koji odrade svoj ‘šut’ ispiranja mozga putem mainstream medija, prihvate priču o nama kao nasilnim luđacima za činjenicu i misle da rade nešto korisno ‘braneći’ članove stožera od nepočinjenog zločina. Ti isti ne shvaćaju da bi se već sutra mogli naći nosom naslonjenim s vanjske strane vrata bolnice, staračkog doma, fakulteta, škole, trgovine…

Naš zahtjev je samo jedan i vrlo jednostavan: poštovanje SLOBODE IZBORA.

Niti jednom mjerom stožer nema pravo ugrožavati naše Ustavom i zakonima zajamčeno pravo na život, rad, školovanje, medicinsku uslugu (koju smo prisiljeni plaćati državi), uvid u naše zdravstvene nalaze, posjet našim starim roditeljima ili bolesnoj djeci.
Kada počnu poštovati pravo izbora, tj. ukinu prisile, ucjene i uvjetovanja – naši kućni posjeti prestaju.

Što ste zapravo i od koga dobili iz Crkve? Prijetnje, pisma, upozorenja?

Od nadređenih iz biskupijskog Ureda za vjeronauk.
Dobio sam ultimatum: ako nastavim s akcijom, izgubiti ću posao. I s tim automatski i zvanje, jer je moj magisterij profesora katehetike vezan uz posao nastavnika.

Što kažu iz škole u kojoj radite?

Škola je zapravo nastupila puno adekvatnije. Poručili su da ih se ne tiče što ja radim u svoje slobodno vrijeme te da imam pravo na društveni angažman.

Smatrate li da je to što radite apsolutno ispravno?

Malo je toga APSOLUTNO ispravno. Meni nije drago ako ikome izazivam stres i nelagodu, iako nimalo ne vjerujem u priču da nas se ‘stožeraši’ boje. Od nas nisu dobili razloga za to, ni povišen ton im nismo uputili. Ako nas se boje, to je isključivo reakcija njihove vlastite savjesti.
Ipak, svjestan sam da i oni imaju roditelje, djecu, unuke… Kojima ovo sigurno nije ugodno. No nije ni nama ugodno. Mi, za razliku od njih, nemamo ogromna primanja, političku moć, ni medijski utjecaj. A i mi imamo roditelje, djecu, neki i unuke. Koji proživljavaju posljedice njihovog (ne)rada. Tako da ne vidim razuman scenarij u kojem su žrtve – oni.

Što mislite, kako bi se u vezi korona mjera danas ponio Isus?

Vjerujem da bi poštovao ono s čime nas je Bog stvorio kao najvećim svjedočanstvom svoje ljubavi za čovjeka: slobodu.
I išao svijetom čineći dobro. Mislim da smo po tom pitanju potpuno na Njegovom tragu, jer svo zlo koje je do sada učinjeno ovim akcijama, učinjeno je nama.

Jeste li vi osobno sad izgubili veliki broj “saveznika”?

Ne, upravo suprotno. Što javnije djelujem, sve veći broj maski pada kod dežurnih lažnih dušebrižnika i još lažnijih oporbenjaka. Ali njih ionako ne smatram saveznicima, već sitnim oportunistima.
Moji saveznici su ljudi s kojima dijelim životnu sudbinu građanina ove države. A taj krug se iz dana u dan – širi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI