Hrvatska agencija za nadzor financijskog tržišta (HANFA) jučer je objavila najnovije podatke o kretanju mirovinskih fondova. I dok su MIREX A i MIREX B zabilježili rast u odnosu na prethodni radni dan (prvi je narastao 0,1 posto, drugi 0.03 posto) MIREX C je zabilježio pad za 0,0099 boda ili 0,01 posto, na 138,2826 bodova, zbog nižih vrijednosti svih fondova te kategorije.
Zbog čega su te brojke važne običnim ljudima? Iz jednostavnog razloga jer se u kategoriju C automatski stavljaju svi zaposlenici kojima do ulaska u mirovinu preostane pet godina. Od početka godine prinos na njihovu štednju za starost bio je samo 0,3 posto, dok je kategorija A zabilježila rast od 8,5 posto, a kategorija B koja bilježi najviši broj štediša 4,7 posto.
Pitanje koji se mnogi pitaju je zbog čega onda svi oni koji će u mirovinu za pet ili manje godine ostvaruju tako lošu štednju? Iz jednostavnog razloga zato što su obvezni mirovinski fondovi C kategorije fondovi najmanje rizičnosti i oni pretežito ulažu u državne obveznice i slične dužničke papire. I zbog toga bilježe loše rezultate. I dok se nekima rast od 0,3 posto možda ne čini tako loš, s obzirom na to da su potrošačke cijene u srpnju skočile 2,8 posto, jednostavnom matematikom dođemo do toga da su oni koji se nalaze u kategoriji C u gubitku. A upravo su oni najranjiviji jer im je do mirovine ostale najmanje.
Zašto obvezni mirovinski fondovi C ulažu samo u državne obveznice i slične dužničke papire i treba li to promijeniti odgovorio je u razgovoru za Dnevno ekonomski analitičar Damir Novotny koji je rekao da misli da se situacija mora pod hitno promijeniti i mirovinskim fondovima treba omogućiti da pod strogim nadzorom HANFA-e ulažu u one vrijednosne papire koji imaju veće prinose.
“Vlada bi s jedne strane trebala napraviti liberalizaciju pravila ulaganja i s druge strane bi morala pomoći mirovinskim fondovima da im omogući ulaganja u državne kompanije poput HEP-a koji dobro posluje ili sličnih takvih kompanija”, istaknuo je Novotny.
“Ulaganja u energetske kompanije bi sigurno dovelo do povećanja prinosa mirovinskih fondova. Takve primjere već imamo u Europi i Americi, a najpoznatiji je slučaj Norveškog mirovinskog fonda koji je u proteklih 15-ak godina utrostručio svoju vrijednost upravo zbog toga što je ulagao u dionice onih kompanija koje su rasle velikom brzinom”, kaže.
Mirovinski fondovi su ove godine 20.2 posto štednje uložili u dionice poduzeća, što iako je najviše u posljednjih sedam godina, još uvijek nije dovoljno. Mirovinski fondovi su u obveznice na kraju srpnja uložili 64,3 posto sve nagomilane ušteđevine, a u kategoriji C u obveznice su uložili više od 90 posto štednje koje tradicionalno imaju niske prinose.
“Domaći mirovinski fondovi koji raspolažu sa 120 milijardi kuna ulažu u državne obveznice koje imaju niske stope prinosa, umjesto u dionice tvrtki koje bilježe rast. Vlada to jednostavno mora promijeniti da bi fondovi mogli investirati u dionice kompanija koje omogućuje veće prinose”, ističe.
Trebamo li ulagati u zlato?
Dok strani mirovinski fondovi u razvijenijim zemljama poput Kanade i Švicarske značajan dio portfelja ulažu u investicijsko zlato kako bi povećali sigurnost, ali i ostvarili više prinose u budućnost, u Hrvatskoj to nije dozvoljeno.
Iz HANFA-e nam kažu da Zakon o obveznim mirovinskim fondovima definira dozvoljena ulaganja i ograničenja ulaganja hrvatskih obveznih mirovinskih fondova te izravna ulaganja u zlato i druge plemenite metale nisu dozvoljena.
“Naime, takva izravna ulaganja nose specifične rizike poput primjerice značajnije volatilnosti cijene ili teže unovčivosti ulaganja, a što može biti u suprotnosti s načelima ulaganja mirovinskih fondova: načela sigurnosti, razboritosti i opreza”, kažu.
S HANFA-inim tumačenjem se slaže i Novotny koji kaže da nije za špekulativna ulaganja kao što su ulaganja u zlato ili kriptovalute, ali ulaganja u dionice solidnih kompanija su nešto u što treba ulagati što pokazuju primjeri europskih i američkih mirovinskih fondova:
“Mirovinski fondovi u ovom trenutku vrlo ograničeno ulažu u manja i srednja poduzeća koja dominiraju u hrvatskom gospodarstvu iako bi se na duge staze trebali fokusirati upravo na ulaganja u ta poduzeća i tako na duže vrijeme osigurati rast vrijednosti”.