Za kulturu nije dobro kad su stvari predvidljive, okovane rutinom: kreativnost raste na nestabilnom tlu, tamo gdje se neizvjesnost susreće s hrabrošću. Ali od rutine ipak postoji nešto što je za kulturu pogubnije – a to su strukturne promjene pogonjene političkim motivima. Ovo potonje odlika je nekih imenovanja u vodstvu kulturnih institucija u Zagrebu, koje su provedene nakon dolaska nove vlasti na čelo metropole.
Već se nekoliko tjedana govori, ispotiha, o tome kako je imenovanje Irene Bekić na mjesto nove ravnateljice Umjetničkog paviljona “progurano odozgo”.
Paviljonom upravlja Grad Zagreb, on je i osnivač te istaknute institucije s dugom poviješću. Na čelu peteročlane komisije koja odlučuje o izboru ravnatelja je arhitektica Ana Martina Bakić, a u žiriju su umjetnica Ana Hušman, povjesničar umjetnosti Petar Prelog te dvoje zaposlenika paviljona, Sanja Balentović i Damir Martinec. Iako nitko od njih nije htio javno o tome govoriti, procurio je podatak da je intervencijom iz Gradskog ureda za kulturu (spominjao se, konkretno, telefonski poziv upućen Upravnom vijeću) jedan glas naglo promijenjen pa je tako, umjesto kandidatkinje Leile Topić, koja je trenutno kustosica Muzeja suvremene umjetnosti, za novu ravnateljicu odabrana knjižničarka Irena Bekić, koja vodi izlagački program Galerije Prozori u knjižnici “S. S. Kranjčević”. Prije tog poziva, naime, većinu glasova imala je Leila Topić. Kustosicu koja je radila na brojnim velikim izlagačkim projektima, a koja je politički aktivna u Novoj ljevici – članica je nadzornog odbora te krajnje lijeve stranke – podržala su tri od ukupno pet članova Vijeća.
No jedan je kolebljivi glas nakon intervencije iz Grada promijenjen u korist Irene Bekić. Tako je barem ispripovijedao anonimni izvor na koji se pozivao članak o kulturnom skandalu, objavljen u Jutarnjem listu.
Dan nakon objave uslijedilo je reagiranje iz Umjetničkog paviljona. Predsjednica Upravnog vijeća Ana Martina Bakić u njemu je jednostavno zanijekala sve navode o skandalu.
Neovisan izbor?
“Netočno je da je bilo poziva iz Gradskog ureda za kulturu ili bilo kakvih pokušaja Ureda da utječe na odluku Upravnog vijeća. Još jednom želimo istaknuti da je cjelokupan proces izbora bio neovisan i da je Vijeće donijelo odluku ocjenjujući prezentirane programe kandidata. Na osnovi tih činjenica Vijeće je predložilo gradonačelniku potvrđivanje svoje odluke o izboru gospođe Bekić za novu ravnateljicu Umjetničkog paviljona”, istaknula je Ana Martina Bakić u svome priopćenju.
Za čelnu poziciju u Umjetničkom paviljonu javilo se, osim Leile Topić i Irene Bekić, još troje kandidata: dosadašnja ravnateljica Jasminka Poklečki, koja je svoj prethodni mandat odradila s puno volje i inventivnosti, uspješno nadilazeći nepovoljne uvjete nakon što je zgrada stradala u potresu, redatelj i galerist David Lušičić koji je godinama vodio živahnu zagrebačku galeriju Greta te Ksenija Orelj iz riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.
Irena Bekić je, pak, knjižničarka. Galerija Prozori koju vodi u kvartovskoj knjižnici na Peščenici predstavila je brojne izložbe suvremenih autora, akcije, performanse, umjetničko-istraživačke projekte – osobito one koji kritički propituju ulogu i važnost javnog prostora.
U odluci da se upravo njoj povjeri kormilo ove ustanove presudio je navodno četverogodišnji program koji je vijeće ocjenjivalo. Uz konačna tri glasa “za”, potvrdili su kako je program koji predlaže Irena Bekić “visokostručan, koncepcijski i metodološki jasno razrađen, uvjerljiv, ambiciozan i realističan”.
Irena Bekić svojim programom podrazumijeva Umjetnički paviljon kao mjesto proizvodnje umjetnosti i stvaranja znanja. U tom smislu predlaže razvijanje dinamičnog međunarodnog umjetničkog programa kroz više smjerova izložbi, kustoskih koncepcija, intervencija u javnom prostoru, međusektorskih umrežavanja, javnih akcija i programa i drugih aktivnosti. Programom koji će istraživati načine i potencijale međusobnog djelovanja umjetnosti, arhitekture, povijesti umjetnosti, javnog prostora i zajednice u stvaranju znanja, kritičkog mišljenja, solidarnosti i humanosti, Umjetnički paviljon pridonijet će razvoju Zagreba kao suvremenog europskog grada i važnog kulturnog središta – piše u priopćenju koje potpisuje Ana Bakić, predsjednica Upravnog vijeća Umjetničkog paviljona Zagreb.
Uvjerljive tvrdnje
To što neslužbeni izvori potvrđuju, a službena priopćenja negiraju da je imenovanje vodstva Umjetničkog paviljona politički motivirano, zapravo je samo pojačalo sumnju u zakulisne aktivnosti prilikom provedbe natječaja za ravnateljicu ove institucije. No stvar možda i ne bi toliko zainteresirala širu javnost da slične i jednako uvjerljive tvrdnje o političkoj intervenciji u imenovanje ravnatelja, odnosno ravnateljica, nisu pratile provedbu natječaja u još nekoliko gradskih kulturnih institucija.
Najviše je frustracije isplivalo kad je prije nekoliko mjeseci na čelno mjesto Muzeja grada Zagreba došla Aleksandra Berberih Slana, slovenska profesorica engleskog jezika i književnosti i povijesti. Njezino je imenovanje gradonačelnik Tomislav Tomašević potvrdio malo nakon što je jedna druga Slovenka – kustosica i muzealka Zdenka Badovinac – njegovom potvrdom preuzela upravljanje Muzejom suvremene umjetnosti (MSU) pa se postavljalo pitanje što opravdava takav “uvoz” ravnateljica kulturnih institucija iz Slovenije, zar mi zaista nemamo dovoljno stručnih osoba kompetentnih za tu razinu upravljanja?
Borba za ravnateljsko mjesto u Muzeju grada Zagreba trajala je neobično dugo: u dvije i pol godine raspisano je pa poništeno pet natječaja. Obezglavljena institucija došla je u fokus javnosti u studenome prošle godine, kad je troje članova Upravnog vijeća, imenovanih od osnivača, Grada Zagreba, odlučilo gradonačelniku Tomaševiću predložiti imenovanje kandidatkinje Ane Kutleše iz udruge Lokalna baza za osvježavanje kulture BLOK – čemu se drugi dio Vijeća oštro protivio.
Tri “gradska” člana Vijeća, postavljena od Tomaševića, jesu Iva Prosoli Stojkovska, Tvrtko Jakovina i Maroje Mrduljaš. U peteročlanom Vijeću oni su većina – njihova je “zadnja”. Anu Kutlešu ocijenili su boljom kandidatkinjom od ostalih koji su se natjecali za ulogu ravnatelja: Roberta Čimina, Zvjezdane Antoš, Marine Perice Krapljanov i Kristine Džin. Dva člana Upravnog vijeća koji predstavljaju zaposlenike Muzeja grada Zagreba, Boris Mašić i Miljenko Gregl, svoje glasove dali su kandidatkinji dr. sc. Zvjezdani Antoš, muzejskoj savjetnici.
Nemaju iskustva
“Izbor Ane Kutleše za ravnateljicu muzeja dokazao bi da nema spremnosti za provođenje politike uključivosti, poštivanja mišljenja struke i osnaživanja uloge stručnih vijeća kulturnih institucija. Tražimo da se odabere najkompetentniji kandidat koji je do završetka natječaja predao valjanu prijavu s kompletnom dokumentacijom. Stoga, na kraju apeliramo da se ovaj izbor ravnatelja/ice uspješno završi jer smo već dvije i pol godine taoci politike, kako bivše, tako i sadašnje vlasti”, poručili su tada članovi Upravnog vijeća MGZ-a.
Srž cijelog problema upravo je u potonjemu: Tomaševićev Možemo na vlast u Zagrebu došao je bez iskustva u upravljanju zahtjevnom cjelinom kakva glavni grad sigurno jest i građani su mu dali povjerenje gotovo isključivo “na lijepe oči”, prihvativši obećanje novoga gradonačelnika da će Možemo izgnati iz Zagreba mutne poslove, nepotizam i razna pogodovanja po stranačkoj liniji, o kakvima je zao glas pratio njegova prethodnika Milana Bandića. A sada, već u prvoj godini mandata, čini se da je Možemo mutnim poslovima i pogodovanju po stranačkoj liniji barem jednako sklon kao i Bandić. Jedina je razlika što je nova vlast u tome manje suptilna.
Zašto su vijećnici, ali i 44 zaposlenika Muzeja grada Zagreba koji su otvorenim pismom apelirali na gradonačelnika da ne prihvati imenovanje, smatrali da su odabirom Ane Kutleše za ravnateljicu stavljeni u poziciju talaca vlasti? Isticali su da je od šest prijavljenih kandidata upravo Ana Kutleša najmanje stručna i najmanje iskusna: njihova je favoritkinja bila dr. sc. Zvjezdana Antoš, muzejska savjetnica. Spornim su smatrali i to što je Kutleša, kao dokaz o potrebnih pet godina rada u muzeju ili barem deset u kulturi, priložila tek dokaz o zaposlenju u udruzi BLOK. Istaknuli su i da je stav Ane Kutleše prema MZG-u izrazito negativan i da u uvođenje dubokih strukturnih promjena postava želi implementirati iste radikalno lijeve ideje kakve promiče ideološki obojen umjetnički aktivizam njezine udruge.
Pobuna djelatnika
“Mi radnici Muzeja grada Zagreba kritični smo prema svom radu i načinu upravljanja kućom te prepoznajemo potrebu za promjenama, ali to ne podrazumijeva promjenu poslanja i temeljnih načela muzejske struke. Zastupamo stav da muzej ne pripada ‘lijevima’ ili ‘desnima’, politički angažiranima ili neangažiranima, ‘progresivnima’ ili ‘konzervativnima’, manje ili više obrazovanima, već smo muzej koji pripada svima. U svom radu muzej polazi s pozicija struke i prema očekivanjima svih građana. Stalni rast broja posjetitelja i širenje kruga suradnika, kazivača, donatora i posuditelja na izložbama i edukativnim programima potvrđuje da naši programi jesu demokratski i prihvatljivi svim grupama korisnika muzejskog sadržaja”, poručili su radnici gornjogradskog muzeja, zaključivši kako su dojma “da je izbor ravnatelja/ravnateljice Muzeja grada Zagreba tek puka provedba političke agende preuzimanja kulturnih institucija s vrha Možemo, a ne briga za javni interes”.
Zanimljiva je bila reakcija Ane Kutleše na sve ovo. Protivljenje njezinu imenovanju diskreditirala je kao puko zlobno podmetanje radikalnih desničara. Ostala je u tome dosljedna, naime, i u svome je programu negativno ocijenila i rad muzeja i njegov postav što ga potpisuje autorica Nada Kraus Premerl. Osobito joj je pak zasmetao prikaz Drugoga svjetskog rata za koji je u svome programu napisala da “donosi teze nekritički preuzete iz ekstremno desnog pseudoznanstvenog miljea”.
MGZ je nastavio biti taocem te situacije još pola godine. U novom nastavku natječajne sapunice, Ana Kutleša je ponovo sudjelovala kao kandidatkinja za ravnateljicu, uz još petero kandidata: Roberta Čimina, Zvjezdanu Antoš, Marinu Pericu Krapljanov, Kristinu Džin i Aleksandru Berberih Slana.
Sve se znalo
Potonja se za ovo kolo natječaja ozbiljno pripremila – daleko prije isteka mandata napustila je upravljačko mjesto u mariborskom Muzeju narodnog oslobođenja i, očito sigurna u svoju pobjedu, dala ostavku na mjesto predsjednice Zajednice muzeja Slovenije. Spomenutih troje članova Vijeća koji kao predstavnici Grada čine većinu u Upravnom vijeću (Prosoli, Jakovina, Mrduljaš) unisono su odabrali slovensku profesoricu, a odluku je potvrdio i gradonačelnik Tomislav Tomašević. Novu je dužnost preuzela 20. lipnja ove godine.
Zanimljiv je još jedan detalj: nova ravnateljica MGZ-a predstavljena je u slovenskim medijima kao pobjednica izbora za tu novu poziciju prije nego što su domaći mediji imali potvrđenu informaciju o takvom ishodu kadrovske odluke zagrebačkoga gradonačelnika, a u izjavama koje je dala u matičnoj zemlji spomenula je i da njezina “bolja polovica” radi u Zagrebu, da joj u Zagrebu studira i sin, pa joj je zato bilo lako donijeti odluku da mariborski muzej zamijeni zagrebačkim.
Kako će, konkretno, Aleksandra Berberih Slana voditi MGZ, ne zna se. Detalji programa kandidata za čelne pozicije zagrebačkih kulturnih institucija iz nekog su razloga u pravilu obavijeni velom neodređenosti, a kad se zainteresiranoj javnosti i daju na uvid, obično su prožeti šupljim frazama i općim mjestima do potpunog anuliranja semantike. No Tomašević je u obrazloženju svoje odluke naveo da nova ravnateljica u svome prijedlogu programa rada stavlja naglasak na “politiku otvorenih vrata muzeja i praćenja važnih događaja i procesa u široj zajednici, potrebu obnove prostora koji su stradali u potresu i općenito ostalih prostora muzeja, obnovu stalnog postava i budući razvoj muzeja, stvaranje interdisciplinarnog tima koji ravnopravno sudjeluje u svim projektima, edukaciju i poticanje kreativnosti zaposlenika, kao i međunarodnu suradnju”.
Izazvala sablazan
Oko izbora nove ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti nije se dizalo toliko prašine kao oko Umjetničkog paviljona i Muzeja grada Zagreba – odabrana je stručnjakinja čvrste biografije. Zdenka Badovinac bila je četiri puta slovenska povjerenica na Venecijanskom bijenalu (u razdoblju od 1993. do 2017. g.), austrijska povjerenica za Bijenale u Sao Paulu (2002. g.) te predsjednica globalne mreže stručnjaka muzeja moderne i suvremene umjetnosti CIMAM (2010. – 2013.). Kao dugogodišnja ravnateljica Moderne galerije u Ljubljani, postigla je brojne rezultate koji su tu instituciju proslavili u svijetu i bolje je povezali s domaćom javnošću. Uspješno je vodila i obnovu dviju muzejskih zgrada, današnjih Muzeja moderne umjetnosti u Tomšićevoj i Muzeja suvremene umjetnosti u bivšoj vojarni u Metelkovoj.
Nova je ravnateljica, međutim, izazvala blagu sablazan kad se nakon preuzimanja nove dužnosti uselila u apartmane u muzeju koji su namijenjeni gostujućim umjetnicima i kustosima, a ni odluka da iz programa izbaci već dogovorene izložbe istaknutih hrvatskih slikara – Pavla Pavlovića, Lovre Artukovića i Zlatana Vehabovića – nije objeručke prihvaćena od svih.
Upravljačka kriza u zagrebačkim kulturnim institucijama napokon je riješena, što se može smatrati nekakvim korakom naprijed. Netko bi možda cinično rekao da je to korak u provaliju, ali – barem su sada, s novim ravnateljicama, ove institucije ideološki poravnate po lijevoj liniji. Za Tomaševićev Možemo, cilj je time, čini se, ostvaren.