Gostujući u “Direktu” Zorana Šprajca Miroslav Škoro je ocijenio da je Zoran Milanović “uistinu predsjednik svih građana jer – sve ih napada”.
Teško je bolje opisati prvu Milanovićevu godinu. ‘Predsjednik s karakterom’ nije birao ni protivnike, a ni riječi. “Pa ja tako ne govorim ni o Bandiću u birtiji”, slikovito je rekla o Milanovićevim stilskim figurama jedna od njegovih “žrtava”, saborska zastupnica Rada Borić.
Makar, treba reći da je Milanović na početku mandata bio samozatajan. Nedugo nakon inauguracije zamro je politički život, cijela država bila je u ‘lockdownu’ i Milanovića uglavnom nije bilo za čuti.
Prva izjava koja je odjeknula bila je ona o HOS-ovoj ploči koja je iz Jasenovca izmještena u Novsku, bilo je to “tek” krajem travnja.
“To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”, izjavio je tada i izazvao prve polemike. Tko poznaje Milanovića nije ovim bio osupnut, svoj poznat stav iznio je nešto otvorenije. Ona prava iznenađenja ostavio je za poslije.
Nedugo potom je uslijedila i izborna kampanja u koju se Milanović nije previše miješao. Pravi, oštri istupi krenut će tek nakon što je Andrej Plenković izborio novi četverogodišnji mandat i upravo će mu on biti jedna od glavnih meta.
Iz prethodnog, ‘predplenkovićevskog’ razdoblja najviše traga ostavila je Milanovićeva izjava o koronavirusu koji je usporedio s karijesom. “S ovim ćemo morati živjeti i što prije to prihvatimo kao neku vrstu normalnosti, to bolje. Recimo, ne kao neku veliku bolest, nego kao karijes. To se izliječi”.
No, kad je Plenković potvrdio svoje premijersko mjesto uslijedila je poslastica za promatrače.
“Tko je slavodobitno proglasio pobjedu nad covidom, jel’ se moja baba rukovala sa zaraženim Đokovićem? Reći da sam ja kriv za ovo što se sad događa… On je raspustio Sabor, raspisao izbore kad im je odgovaralo, dobili su te izbore s mizernim brojem glasova, i to je sve po pravilima”, bio je jedan samo jedan od osvrta na premijera.
U toj razmjeni mišljenja i uvreda Milanović je Plenkovića nazvao “plamenim jazavcem” i “herojskim zecom”, a omiljena teza za podbadanje bio mu je Plenkovićev boravak u Bruxellesu u koji će se, kako predviđa predsjednik, ovaj vratiti nakon isteka mandata.
“Dakle što je radio Plenković kad je preko reda ušao u Sabor, u koji ga je utrpala Jadranka Kosor nakon što ga je natjerala da uđe u HDZ? Pet godina kasnije rušio je Karamarka i ušao u Europski parlament da tamo pije kavu i jede praline“, jedna je od upečatljivijih izjava na koju se nadovezuje i ‘predviđanje budućnosti’.
“Njemu je pred očima samo karijera i probitak, tako će vas napustiti 2024. godine kad će, ako vlada opstane, dati ostavke par mjeseci prije izbora, predstaviti nasljednika i onda će ga se kandidirati za Europsku komisiju, to je zapisano u dječjim almanasima.”
Iz prepirke s Plenkovićom pamti se i premijerova aluzija da Milanović šmrče kokain. To mu je opet koristilo da se našali na svoj račun, pa kad mu je tijekom konferencije konobar dostavio čašu vode, Milanović ga je sarkastično upitao: “Nemate kokaina?”
Mnoge je oduševila i Milanovićeva tvrdnja da si kokain ne može priušititi.
“Ja imam problema s dišnim putevima, ali spominjati takvo što može samo jedan ‘low-life’. Ja za kokain nemam ni novaca“, rekao je.
Nešto manje se bavio Plenkovićem ministrima, makar ih je – komentirajući odlaske članova Vlade u notorni ‘Klub’ Dragana Kovačevića – nazvao ‘zadnjim magarcima’. Doduše, sam će poslije pojasniti, nije ih tako nazvao doslovno već je rekao da su u klub išli kao zadnji magarci.
Inače, od Plenkovićevih ministara najgore je prošla Nina Obuljen Koržinek koju je usporedio sa zlostavljanom ženom. Povod? Stala je u obranu premijera.
“Jučerašnji primjer samouništenja, čin žrtvovanja u maniri crnih udovica, u kojem jedna žena samoubilački ispunjava prohtjeve svog sredovječnog gospodara i zlostavljača, sjajan je primjer i upozorenje mladim ženama i djevojkama kako se ne smiju ponašati žele li zadržati dostojanstvo i svoj intimni socijalni prostor. Držite distancu!”, opisao je ministričino branjenje svog šefa.
Spomenuli smo ‘Klub’ pa treba podsjetiti kako se i on se našao među posjetiteljima, a njegovo opravdanje zašto je tamo išao ide u red antologijskih. Kako možemo primjetiti, i sada ga neki citiraju kad govore o cijepljenju preko reda.
“To je bilo u vrijeme lockdowna i zvao me prijatelj iz Dalmacije, bilo je puno hrane koju je trebalo baciti jer nije imao kome dati. Našli smo se jer je tamo bilo praktičnije. Ali to je bezvezna tema.”
Tada je otvorio i frontu prema oporbi, a Daliju Orešković i Marijunu Puljak – koje su ga prozvale zbog ovog opravdanja ‘da se ne baci’ – nazvao je “samodopadnim narikačama”. Tu je negdje usput “stradala” i spomenuta Rada Borić koju je nazvao ‘predvodnicom kabale’.
“Ona je bila i jest članica pa i predvodnica kabale koja me je blatila i opstruirala gdje god je i kako god je stigla tijekom kampanje i prije kampanje, kao i tokom onih godina koje nisam proveo u javnoj djelatnosti. (…) Gospođa Borić prištekala se tek u drugom krugu predsjedničkih izbora, poput još nekih poštenjačina, nakon moje, njoj nejasne, pobjede u prvom krugu”.
A s oporbom su se na meti našle i nevladine udruge, prvo GONG, potom i B.a.B.e..
“Tko je GONG, kako se zove osoba koja me prijavila? Mislim, GONG nije institucija. Što je GONG? To su ljudi čiji se bivši predsjednici udomljuju u SDP-u, pa onda traže posao okolo. Čisto da opet budem bezobrazan i kažem tko je tko, što je užasno bitna stvar. Dakle, to su kruhoborci, bore se za komad tuđeg kruha cijelo vrijeme“, bila je poruka GONG-ovcima, dok je ‘babama’ poručio da su “pravobraniteljice Ume Thurman” koje imaju “neduhovit i glup akronim”. Uzgred se očešao i na kritike Vedrane Rudan koju je nazvao “polupismenim, vulgarnim piskaralom”.
“Do sada me nije napadala i to me je, bogami, tištilo”, dometnuo je.
Kiritku je i dobio i Žarko Puhovski kojeg je nazvao “umirovljenim mudroslovom, propalim političarom i drukerom”.
“Ne samo da je Puhovski očajan analitičar, koji je zadnjih godina ama baš sve pogrešno prorekao, on je i jedna od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni. (…) Puhovski se na sudu držao kao pravi ‘druker’, ništarija, upravo kako je to od njega i očekivao i dr. Vladimir Bakarić-Svileni, s kojim me Puhovski besramno uspoređuje. Ostat ću na ovome. Ima još”, poručio mu je.
Protivnike je tražio – ili su se, bolje rečeno, oni prepoznali – i na vanjskopolitičkom planu. Aluzija na ‘građansku Bosnu i Hercegovinu’ mnoge u susjedstvu je zaboljela.
“Dakle, još jednom govorim – građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem.“
Zbog toga su ga nazvali šovinistom, nacionalistom, ali kao što znamo, uspio je i to pregrmiti. Kao i sve druge napade, bez obzira s koje strane dolazili.