Konačno je poznato tko je odgovorio na pozivno pismo Vlade RH za dostavu ponuda za nabavu eskadrile zrakoplova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Na Vladin poziv odgovorili su iz SAD-a, koji nudi novi F16 Block 70/72 Viper, Švedska ponovno pokušava prodati svoje Gripene u konfiguraciji C i D, a polovne zrakoplove žele nam prodati Izraelci i Francuzi. I dok nam Izraelci ponovno žele prodati F16 Barak, novost na natječaju su Francuzi koji nam nude polovne dvomotorce Dassault Rafale. Opći je zaključak svih relevantnih analitičara i upućenih vojnih stručnjaka da je bilo koji od navedenih zrakoplova veliki iskorak za HRZ koji još operira na zrakoplovima MiG 21, starima više od četiri desetljeća. Budući da je prvi natječaj neslavno propao jer Izraelci nisu uspjeli ishoditi potrebne dozvole američke tvrtke Lockheed Martin za prodaju dorađenih modela F16 pa je sa zrakoplova trebalo skinuti sve dogradnje, svi se ovaj put samo mole da natječaj uopće bude realiziran. Jer, HRZ diše na škrgama i bit će pravo čudo ako se MiG-ovi uspiju održati u zraku dok ne stigne zamjenska eskadrila.
No, kada se već troši novac poreznih obveznika, onda bi svi željeli da se za utrošeni novac dobije maksimum. Pogotovo zato što se javno proklamira teza kako se zrakoplov nabavlja za razdoblje eksploatacije od nekoliko desetljeća. Otprije je poznato da Republika Hrvatska traži zrakoplov koji je sposoban za kompletan dijapazon izvršenja zadataka, od prodora u dubinu teritorija neprijatelja, djelovanja po zemaljskim ciljevima, uspostavljanja prevlasti u zraku… Prvi put je jedan umirovljeni časnik dodao još jednu sposobnost o kojoj se dosad uopće nije raspravljalo, a itekako je važna za nacionalnusigurnost.
Slabost mornarice
Naime, umirovljeni viceadmiral Zdravko Kardum naveo je da bi bilo dobro da nova eskadrila bude opremljena za djelovanje po površinskim ciljevima na moru. Kako navodi, bilo bi dobro kada bi buduća eskadrila bila sposobna pružiti potporu mornarici. To je izuzetno važno zato što Hrvatska ratna mornarica tek treba započeti proces obnove kapaciteta i dok traje obnova, kako flotnog sastava, tako i raketnih sposobnosti, bitno je da naše teritorijalno more, ali i gospodarski pojas, budu pokriveni adekvatnom obranom.
Ranije smo pisali da RH ima golemu površinu teritorijalnog mora i ekonomsko-gospodarskog pojasa u Jadranskom moru te da navedeni prostor nije adekvatno zaštićen. Morska površina na koju RH polaže pravo u Jadranu gotovo je istovjetna površini kopna RH. Da bi se kvalitetno nadzirala i osiguravala takva površina, potrebno je respektabilno zrakoplovstvo, kako u ulozi nadzora i izvidnice, tako i u ulozi obrane ako to bude potrebno. Za djelovanje iznad morskih površina uvijek je bolje koristiti dvomotorne zrakoplove, dokaz za to je možda i najpoznatiji mornarički zrakoplov svih vremena F/A 18 Hornet.
Upravo bi zbog toga francuski zrakoplov na ovom natječaju mogao biti u prednosti. Naime, Dassault Rafale teški je dvomotorac. Svi zrakoplovi koji su ponuđeni na natječaju imaju i svoje mornaričke verzije, ali kako Hrvatska trenutno nema novca za dvije eskadrile, iz postojećih bi bilo dobro odabrati zrakoplov koji s trenutnim karakteristikama može pružiti najbolju zaštitu zračnog prostora iznad kopnenog i morskog prostora RH.
Osim izbora zrakoplova, važno je i pitanje s kakvim naoružanjem novi zrakoplov dolazi. U paket naoružanja svakako trebaju biti uključene i protubrodske rakete. Nije važno je li riječ o američkim AGM – 84 Harpoon, francuskim MBDA AM 39 – Exocet ili švedskim RBS -15 F. Nama su jednostavno, zbog ogromne površine mora i nužne zaštite državnog suvereniteta, na njemu nužni navedeni projektili. Navedeni projektili posebno su važni u trenutku kada se vijek protubrodskim projektilima koje posjeduje HRM, RBS 15, opasno približava kraju unatoč djelomičnom remontu.
Bez nabave protubrodskih raketa u sklopu paketa nabave eskadrile višenamjenskih borbenih zrakoplova moglo bi se dogoditi da u skoroj budućnosti Hrvatska ostane bez bilo kakve obrane suvereniteta na Jadranu.
Godine nebrige
Kako se dogodilo da nam u gotovo istom trenutku i zračni prostor i more ostanu bez učinkovite zaštite? Godine nebrige i nepromišljanja integrirane obrane učinile su svoje. Prema izjavama visokih časnika koji su nedavno napustili MORH, među koje spada i viceadmiral Kardum, časnici na višim pozicijama u strahu su od iznošenja bilo kakvog stava. Sve je podređeno aktualnoj politici, a u takvoj sitauciji časnički kadar, umjesto da bude stručni predlagač inovacija i uvođenja novih sustava na polju obrane, pretvorio se, kako je to slikovito opisao jedan kolumnist – u vješalice za ordenje. Tako nitko iz redova časničkog kadra politici nije mogao reći da nam nije baš potrebno više od 200 MRAP-ova koji leže po raznim vojnim poligonima, nego da bi nam korisnija bila neka bitnica protuzračnog sustva. Nitko nije imao hrabrosti reći Mesiću i Sanderu kako 120 Patrija nema baš nikakva vojnog učinka ako nemaju integriranu ni strojnicu ni protuoklopni sustav. No, tko je svemogućima imao snage kontrirati u trenutku kada je politika prožela svaki pedalj MORH-a i vojske. I zato danas vrijedi istup viceadmirala Karduma, iako je to istup čovjeka koji nije aktivna vojna osoba, ali je itekako upućen u problematiku. Hvalevrijedni su i istupi admirala Domazeta Loše i drugih umirovljenih časnika od kojih javnost očekuje čvrste, argumentirane i beskompromisne stavove. Stavove koji neće ovisiti o dnevnoj politici, već će biti vođeni jedino sigurnošću države i naroda.
Talijanski prodor
Istup Zdravaka Karduma otvara brojne teme kojih smo se i mi redovito doticali u brojnim tekstovima vezanima uz obranu isigurnost zemlje. Osim integriranog djelovanja zrakoplovstva i mornarice, bitno je promišljati i međudjelovanje mornarice i kopnenih snaga. Posebno je to bitno na samom jugu Hrvatske koji je, zbog konfiguracije državnog teritorija, doslovno nemoguće braniti bez jakih mornaričkih snaga sposobnih za raketne udare na kopno. O tome bi trebalo dobro razmisliti pri zamjeni odavno dotrajalih raketa RBS 15. Naime, novije varijante ovih raketa, poput verzije RBS -15 Mk. III, mogu djelovati s brodova u dubinu kopna i do 200 kilometara. Ne treba posebno napominjati da takve sposobnosti HRM mora usvojiti ako želi zadržati naziv ratna mornarica i držati kakav–takav korak s drugim mornaricama u susjedstvu. Nedavni istupi pojedinih zastupnika u talijanskom parlamentu vezani uz temu gospodarenja ribolovnim područjima u Jadranu te pozivanje na tehničku superiornost u mornarici i zrakoplovstvu kao osnovu za razgraničenje gospodarskih interesa na Jadranu trebali bi i najvećim NATO-utopistima biti posljednje upozorenje. Dakle, u međunarodnim odnosima ne postoji veći interes od interesa profita. Dio talijanske politike taj je gospodarski interes na Jadranu spreman izboriti oružjem. No, jesmo li mi spremni braniti svoju obalu i imamo li čime?
Koliko je Hrvatska atrofirala na području mornaričkih, zrakoplovnih i protuzračnih sposobnosti, najbolje pokazuju svojevremeni doleti talijanskih zrakoplova sve do hrvatskog kopna. Naime, Talijani su mladim pilotima postavljali svojevrsne ispite prikradanja hrvatskoj obali. “Ispit” se sastojao u tome da talijanski vojni zrakoplov krene s njihove obale, uleti u radarsku sjenu između Šibenika i Zadra, okrene se iznad hrvatskog kopna i vrati na talijansku stranu Jadrana. Zabilježeno je nekoliko tih nenajavljenih izleta.
Prijetvorni saveznici
Pritom treba naglasiti kako zrakoplov pri ulasku u hrvatski zračni prostor nije identificiran, presretači nisu podignuti, a ni PZO se nije aktivirao – jer se nema što aktivirati! Ti su izleti bili mogući jer hrvatska mreža radara na navedenom prostoru ostavlja svojevrsni tunel širine od 35 kilometara koji ne mogu pokriti radari FPS -117 na Učki i Pelješcu.
Talijani to očito vrlo dobro znaju pa onako “saveznički” vježbaju nenajavljene upade u suvereni zračni prostor RH. Hrvati su se više od tisuću godina borili kako bi spojili svoju jadransku obalu s prirodnim zaleđem na kojem su obitavali. Cijelo jedno tisućljeće potiskivani su s tog priobalja u nebrojnim ratovima. Svaki put kada bi Hrvati izgubili svoj Jadran i obalu, izgubili bi i elemente državnosti. Nije li vrijeme da nakon 30 godina od obnove državnosti počnemo štititi svoje najveće bogatsvo – Jadransko more! Za početak nabavom zrakoplova koji može braniti naše more…